Jedan od najvećih ekoloških problema u Crnoj Gori sa sigurnošću jeste problem upravljanja otpadom. Deponije na kojima se otpad odlaže su u zabrinjavajućem stanju, a pored toga u Crnoj Gori imamo još 400 divljih deponija, o čemu je Ecoportal ranije izvještavao. Rješenja postoje, ali još uvijek nisu primijenjena.
Prošle godine su Ujedinjene nacije proglasile 30. mart danom nultog otpada (zero waste), pa smo u razgovoru sa nevladinom organizacijom Zero Waste Montenegro razgovarali baš o ovom problemu sa kojim se godinama susrijećemo.
„Sistem upravljanja otpadom u Crnoj Gori je na prilično niskom nivou, čemu svjedočimo svakodnevno. Osim što se novi Zakon o upravljanu otpadom čeka i najavljuje već godinama a Nacionalni plan upravljanja otpadom je istekao još 2020, problem je i neadekvatno sprovođenje istog, te nedostatak infrastrukturnih, finansijskih i ljudskih resursa na državnom i lokalnom nivou. Odvojeno prikupljanje otpada daje minimalne rezultate jer u većem dijelu zemlje ne postoji infrastruktura i nema finansijskih podsticaja za razvrstavanje otpada na izvoru, niti kazni za ne postupanje po propisima. Evidentno je ogromno zagađenje otpadom širom zemlje, stotine nelegalnih deponija, te nedostatak svijesti kod građana ali i nepovjerenje u sistem. Nekoliko opština je počelo da primjenjuje sistem sa 2 kante mokru i suvu, ali su do sada imale veoma loše rezultate, uglavnom zbog nedostatka podsticaja za odvajanje otpada nedostatka komunikacije i podizanja svijesti. Isto važi i za reciklažna dvorišta”, rekli su iz NVO Zero Waste Montenegro.
Oni predlažu nekoliko mjera za uvođenje zero waste strategija na lokalnom nivou.
„Potrebno je pratiti hijerarhiju nultog otpada, prije svega preduzeti neophodne mjere za sprječavanje i smanjenje stvaranja otpada. Zatim je neophodno uvesti odvojeno sakupljanje od vrata do vrata u 5 kanti što omogućava čisto odvajanje različitih materijala, kao i postavljanje adekvatnih kanti za ostali otpad. Za dobro sprovođenje ovog sistema i pokretanje promjene ponašanja jako je bitno je uvesti ekonomske podsticaje za one koji ispravno odlažu svoj otpad, ali i kazne za prekomjerno stvaranje otpada. Kompostiranje je takođe jedan od bitnih faktora kada je u pitanju smanjenje količine proizvedenog otpada, a može se jednostavno sprovoditi u domaćinstvima pojedinačno ili u zajednici. Nakon svega, potrebno je i pratiti stanje, odnosno vršiti redovnu analizu ostalog otpada kako bi se identifikovali problemi i pronalazila rješenja te sistem vremenom unaprjeđivao”, navode oni.
Osim toga što mi kao pojedinci moramo uraditi, potrebno je obraditi pažnju i na glavne zagađivače, odnosno kompanije koje su odgovorne za stvaranje prekomjernog otpada.
„Kada su u pitanju kompanije, kako je i predviđeno u prijedlogu Zakona o upravljanju otpadom, bitnu ulogu igra sistem Proširene odgovornosti proizvođača (EPR), a naročito njegova adekvatna primjena i oprez pri postavljanju i kontroli sistema, naročito pri osnivanju Organizacija za EPR”, kazali su iz nevladine organizacije.
Treba početi od malih promjena, koji svaki pojedinac može napraviti. Jedino na taj način možemo primijetiti razliku.
„Zero waste nekima možda zvuči pomalo zastrašujući i utopijski ali nije tako, svaka mala promjena se računa. Svjesni smo da ne možemo uraditi sve, ali male promjene u svakodnevnom životu mogu imati veliki uticaj na količinu otpada koji proizvodimo. Lako možemo izbjegavati korišćenje jednokratnih proizvoda od plastike, kao što su kese, boce, čaše za kafu i razna ostala ambalaža koja nepotrebno stvara ogromne količine otpada koje predstavljaju prijetnju po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Građani i građanke koji žele da se priključe pokretu i smanje svoj otpad i uticaj na planetu mogu na našem sajtu naći veliki broj jednostavnih, lako sprovodivih koraka. Takođe je bitno aktivno učešće u zajednici, uključivanje u razne ekološke pokrete i akcije”, predložili su iz organizacije.
Pravilno upravljanje otpadom, pored ekološkog ima i ekonomski značaj. „Kvalitetno sprovođenje strategija nultog otpada dovodi do prije svega smanjenja stvaranja otpada, a zatim efikasnijeg sakupljanja i odvajanja otpada čime se smanjuju troškovi odlaganja ostalog otpada na deponijama i ostvaruju veći prihodi kroz prodaju reciklažnih materijala boljeg kvaliteta. Kada se odvojeno sakupljanje pravilno sprovodi, resursi koji su prethodno bili odbačeni kao otpad zadržavaju svoju vrijednost i mogu se reciklirati u sekundarne sirovine. Tu je naravno i podsticanje stvaranja zelenih radnih mjesta i društvenog preduzetništva kroz reciklažu, ponovnu upotrebu i popravku.”
Na pitanje kako Vlada Crne Gore može pomoći iz NVO Zero waste je rečeno da „prije svega treba da pruži podsticaj lokalnim zajednicama u primjeni sistema nultog otpada kroz uvođenje subvencija za reciklažu raznih materijala, podsticanje društvenog preduzetništva i otvaranje zelenih radnih mjesta. Potreban je jak zakonodavni okvir i dobro sprovođenje i kontrola sistema.”
Pravilno upravljanje otpadom i prihvatanje sistema nultog otpada je samo dio koji vodi do uspješne realizacije cirkularne ekonomije i direktno su povezani sa uštedom resursa, te destimulišu prekomjernu upotrebu i ekstrakciju prirodnih resursa i podržava pametno održivo upravljanje i korišćenje prirodnih resursa.
Takođe, iz NVO Zero waste su dali javnu izjavu koju je potpisalo preko 200 organizacija i lokalnih zajednica u skoro 60 zemalja širom planete.
„Jako smo zadovoljni zbog odluke Ujedinjenih nacija da 30. mart proglasi Međunarodnim danom nultog otpada. Ovo prepoznavanje važnosti nultog otpada odražava decenije društveno-ekološkog aktivizma, vođenog od strane organizacija širom svijeta, među kojima je i naša, a koje rade rame uz rame sa zajednicama koje su najviše pogođene ekološkim i društvenim nepravdama uzrokovanim globalnim sistemom prekomjerne proizvodnje i potrošnje prirodnih resursa. Na ovaj dan želimo da još jednom utvrdimo da nulti otpad predstavlja očuvanje svih resursa putem odgovorne proizvodnje, potrošnje, ponovne upotrebe i oporavka proizvoda, ambalaže i materijala bez spaljivanja i bez curenja u zemlju, vodu ili vazduh što ugrožava životnu sredinu ili zdravlje ljudi.”
Ovom izjavom su željeli skrenuti pažnju na značaj principa „nultog otpada” i šta je potrebno da se sprovede kako bi se taj status dostigao.
Naveli su da svaki program koji koristi termin „nulti otpad“ mora prije svega da bude fokusiran na smanjenje i prevenciju otpada, kroz sljedeće djelovanje:
- Investiranje resursa i pisanje politika koje sprječavaju stvaranje i odlaganje otpada.
- Minimalno korišćenje proizvoda za jednokratnu upotrebu i pronalaženje načina da se oni zamijene trajnim višekratnim alternativama.
- Razvijanje načina distribucije proizvoda bez upotrebe ambalaže za jednokratnu upotrebu, koristeći ambalažu napravljenu od materijala koji su laki i bezbjedni za ponovnu upotrebu ili, ako to nije moguće, pogodni za reciklažu ili ponovo vraćanje u biološke cikluse na kraju svog dugog životnog vijeka.
- Transformacija sistema proizvodnje tako da prioritetno proizvodi neophodne, trajne i popravljive proizvode, ili makar one napravljene od biorazgradivih materijala ili onih koji se mogu bezbjedno reciklirati.
- Promocija razvoja lokalnih ekonomija koje skraćuju udaljenost između proizvođača i kupca, i podržavaju upotrebu povratne i perive ambalaže i prodaje proizvoda na veliko.
- Vraćanje kontrole čovjeku kada je u pitanju ishrana – uzgajanje zdrave hrane bez toksina koja služi da prehrani, a ne samo za profit, uz minimalni otpad od hrane i preraspodjelu viška hrane prije nego što ona izgubi svoje nutritivne kvalitete.
- Tamo gdje nastaje otpad koji se može reciklirati, upravljati njime lokalno, a tamo gdje postoje grupe radnika u sektoru otpada ili zadruge, uključiti ih u sistem upravljanja otpadom.
- Prepoznati ulogu i doprinos lokalnih radnika i sakupljača otpada u sistemu nultog otpada.
- Maksimalno izbjegavati upotrebu sintetičkih vlakana u odjeći i tekstilu i adresirati stvaranje otpada u sektoru „brze mode“.
- Izbjegavati izvoz otpada koji predstavlja kolonijalizam, nepravdu i nejednakost.
- Eliminisati spaljivanje otpada – bilo koje vrste – iz programa upravljanja otpadom.
Nulti otpad znači ekstrakciju iz prirode samo onoga što nam je potrebno i osiguravanje da sve zajednice prosperiraju, uz poštovanje planetarnih granica kako bismo regenerisali ono što uzimamo i apsorbovali ono što vraćamo prirodi.
Prir. N.Bukilić
