Klimatske promjene uzimaju sve veći zamah, pa su se ove godine javile velike suše tokom ljetnjih mjeseci, dok je mjesec novembar obilježen značajnim količinama padavina izazivajući ogromne štete.
Ipak, ne možemo za sva dešavanja kriviti klimatske promjene, jer smo za njih zaslužni i mi, a šta činimo povodom svega toga, ostaje pitanje. Padavine su očekivane, ali nas vrlo često dočekaju nespremne, pa tako imamo izlivanje rijeka iz korita, poplave u svim gradovima Crne Gore, nažalost i sa tragičnim ishodom.
Poplave mogu doći iz više izvora i mogu biti uzrokovane višestrukim mehanizmima, a nastaju kada je prekoračen upijajući kapacitet zemljišta i kada količina vode premaši kapacitet vodotoka i otiče iz uobičajenih korita, šireći se po zemljištu.
Urbanizacija s povećanjem nepropusnih površina i nedostatkom prirodne drenaže stvara dodatne poteškoće koje prije nisu postojale. Štete od poplava pokazale su brzi trend porasta kako u svijetu tako i u Evropi. Studije pokazuju da se ukupna urbana površina izložena poplavama u Evropi povećala za 1000% u posljednjih 150 godina. Ukupni prijavljeni ekonomski gubici uzrokovani ekstremnim vremenskim događajima u zemljama članicama Evropskog ekonomskog prostora (EEP) u razdoblju od 1980. do 2017. godine bili su oko 453 milijarde eura.
Zbog toga su potrebne efikasne strategije prilagođavanja posljedicama klimatskih promjena koje kombinuju infrastrukturu za zaštitu od poplava, prirodna rješenja (zelena infrastruktura) i finansiranje za upravljanje rizicima od poplava i ublažavanje njihovog uticaja na privredu. Prilagođavanje klimatskim promjenama i smanjenje rizika od katastrofa su među glavnim ciljevima UN-ove Agende za održivi razvoj 2030.
Mjere zaštite od poplava
Fizičke mjere zaštite od poplava, kao što su nasipi, uglavnom su isplative u oblastima sa visokom koncentracijom stanovništva i imovine. Međutim, takva zaštita zahtijeva velika kapitalna ulaganja za izgradnju i održavanje. Zelena infrastruktura može doprinijeti upravljanju poplavama i od obostrane su koristi za društvo i ekonomiju. Takva prirodna rešenja uključuju revitalizaciju prirodnih poplavnih ravnica, zaštitu i širenje močvara, smanjenje sječe šuma, i ulaganje u urbane zelene površine kako bi se smanjilo oticanje.
Zelena rješenja takođe mogu doprinijeti povećanju biodiverziteta, mogućnostima za rekreaciju i sekvestraciji ugljenika. Na primjer, revitalizacija kanala obnavlja vegetaciju i tlo korita, što smanjuje brzinu rijeke, kontroliše eroziju i uspostavlja ravnotežu sedimenta. Ovaj primjer aktivnosti takođe ima potencijal da poveća biodiverzitet u obalnim staništima. Zelena infrastruktura je takođe u velikoj mjeri povezana sa smanjenjem gasova staklene bašte, na primjer, zadržavanje ugljenika se može postići upravljanjem zemljištem i obalnim tampon zonama.
Nažalost, glavni problem u Crnoj Gori je sve veća nelegalna sječa šuma. Pa tako smo imali podatak da je za 10 godina uništeno 90 000 hektara šume. Takođe, za tih 10 godina, trend pošumljavanja do 2020. godine se smanjio sa 2 miliona na 400 hiljada.
Poražavajuća je i činjenica da smo samo 2021. godine u požarima izgubili 17.102 ha šume. Proces saniranja i obnavljanja šuma je dug, ali ne treba od njega odustajati.
Šume krošnjama drveća utiču na postupno dospijevanje kiše na tlo, a korijenovim sistemima, naročito šumsko drveće, strukturira zemljište šume, povećava njegovu poroznost i kapacitet za upijanje vode. Dodatno, podzemne šupljine nastale odumiranjem korijenja, kao i radom brojnih vrsta pedofaune (faune zemljišta), povećavaju poroznost zemljišta. Zemljišta se odlikuju vrlo složenim sistemom poroznosti, koju čine makro i mikro pore. Veća poroznost zemljišta pod šumama utiče na to da šumska zemljišta mogu primiti veću količinu vode i da je njeno upijanje mnogo brže nego na poljoprivrednim površinama, čak i u odnosu na oranice.
Bitno je imati na umu, da je važno spriječiti situaciju u kojoj smo se zatekli proteklih dana, a to ćemo uspjeti jedino kvalitetnim zakonima koji sankcionišu svaki vid nelegalne sječe šuma, kao i prihvatanjem činjenice da su klimatske promjene tu i da priroda ne čeka, već djeluje.
N. Bukilić
