BEOGRAD – Da bi se riješio decenijski problem Elektroprivrede Srbije sa plasmanom postojećeg pepela sa deponija i novog pepela, šljake i gipsa u termoelektranama pokrenut je javni dijalog EPS-a i korisnika ovih sekundarnih sirovina.
Na 2. Međunarodnoj stručnoj konferenciji „Pepeo, šljaka, gips – sirovine za cirkularnu ekonomiju“ ocijenjeno je da ovi nusproizvodi u termoelektranama EPS-a koje sagorijevaju ugalj mogu da imaju široku primjenu. Predstavnici kompanija koje su zainteresovane za korišćenje su iznijeli svoje primjedbe. Dogovoreno je da ovakve skupove treba nastaviti, kako bi se pronašlo najbolje rešenje za to da se postojeće deponije isprazne, a nove ne prave.
Sekundarne sirovine nastale radom termoelektrana na ugalj – pepeo, šljaka i gips mogu da imaju široku primjenu, od korišćenja u cementarama i građevinskoj privredi do najmodernijih tehnologija, kao što su punjive baterije i solarni paneli. Ipak, ove sekundarne sirovine ne koriste se u dovoljnoj mjeri u Srbiji, što umjesto višestrukih benefita donosi ekološke i ekonomske probleme izazove, rekli su učesnici Druge Međunarodne stručne konferencije „Pepeo, šljaka, gips – sirovine za cirkularnu ekonomiju“, koja je Energija Balkana organizovala u saradnji sa Elektroprivredom Srbije i pod pokroviteljstvom kompanije Moravacem & CRH Western Balkans.
-U EPS-u se radom termoelektrana proizvede oko sedam miliona tona pepela i šljake godišnje – rekla je Milena Đakonović, direktor Sektora za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost EPS AD.
Najveći deo ovog pepela i šljake se odlaže, dok je količina koja se proda veoma mala. A sav gips koji se proizvede u TE Kostolac B se proda. Riječ je o količini od oko 150.000 tona godišnje. Kada u rad budu pušteno postrojenje za odsumporavanje na blokovima TE Nikola Tesla A3 do A6, tokom ove godine, odnosno na TENT-u B 2025. godine, povećaće se i količina gipsa. Tada će EPS imati na raspolaganju značajne količine gipsa za prodaju. Isto važi i za puštanje u rad novog bloka Kostolac B3.
Treba preći sa riječi na djelo
Dejan Popović, predsjednik Savjeta Agencije za energetiku Republike Srbije rekao je na otvaranju konferencije da se o problemu (ne)korišćenja gipsa, pepela i šljake već dugo govori. Podsjetio je da su 2012. godine, kada je bio državni sekretar u Ministarstvu energetike, rađene izmjene Zakona o upravljanju otpadom, jer je po prethodnom zakonu gips bio kategorisan kao opasan otpad.
-Rađene su tada ozbiljne studije, koje su pripremili stručnjaci Građevinskog fakultea i EPS-a. One su pokazale da je pepeo odličan kao građevinski materijal, kao podloga puteva. Imao sam sreću da sam takvu primjenu vidio u Holandiji. Kod nas se koriste veoma male količine. Cementna industrija koristi i gips i pepeo, ali to su male količine, tako da naše termoelektrane imaju ogroman problem sa deponovanjem pepela – rekao je Popović.
Navodeći da je EPS kompletno zasitio naše tržište što se tiče gipsa Popović kaže da će, i pored dobrog izvoza u okolne države, početi da se javlja problem jer, tržište je zasićeno.
REACH standard – otpad postaje korisna hemikalija
Da bi pospješio prodaju gipsa EPS je obavio registraciju prema REACH uredbi.
-To je propis Evropske Unije, koji olakšava izvoz gipsa i svega onoga što se u Srbiji tretira kao otpad na tržište EU. Kada se registruju prema REACH standardu ove sirovine praktično na tržištu EU postaju hemikalija. Što se tiče pepela, ušli smo u proces registracije u okviru REACH standarda. To bi trebalo da bude završeno u narednih nekoliko mjeseci. I, to bi trebalo da dodatno olakša kupovinu pepela zainteresovanim subjektima – rekla je Đakonović.
Princip zero-waste – otpad se ponovo upotrebljava
Dr Marija Šljivić Ivanović, naučna savjetnica, rukovodilac Laboratorije za zaštitu od zračenja i zaštitu životne sredine Instituta za nuklearne nauke Vinča, istakla je da su cirkularna ekonomija, održivi razvoj i zelena ekonomija termini koje sve češće čujemo.
-Čovjek je, napokon, postao svjestan u koju poziciju ga je dovelo potrošačko društvo. Shvatio je da nešto mora da se promijeni. Posljedica toga je regulativa Evropske Unije, čiji je cilj da se do 2050. godine stvori klimatski neutralno društvo, da se emisija gasova sa efektom staklene bašte smanji za 55 odsto do 2030. u odnosu na 1990. godinu. Sve više se promoviše zero-waste princip, gde se otpad ponovo upotrebljava – objasnila ja je Šljivić Ivanović.
Kada govorimo o otpadu iz termoelektrana tu je gips, koga po riječima naučne savjetnice iz Vinče ima u malim količinama i jako je velike čistoće. Gips se koristi kao dodatak cementu, u građevinarstvu, u hemijskoj i farmaceutskoj industriji. Gips u ovom trenutku nije neki značajan problem, kakav jesu pepeo i šljaka, kojih ima u velikim količinama.
Pepeo i šljaka nisu radioaktivni
-Institut Vinča redovne kontroliše nivo radioktivnosti u okolini termoelektrana. Ona je jednaka nivoima zabilježenim na drugim lokacijama – udaljenim od TE. Drugim riječima, pepeo i šljaka nisu radioaktivni – poručila je Šljivić Ivanović.
Govoreći o tome da je njihova primjena raznovrsna, da se koriste u građevinarstvu Šljivić Ivanović je navela da je moguća i primjena za sintezu zeolita, sintezu geopolimera, za ekstrakciju rijetkih zemalja i u zaštiti životne sredine.
-Dakle, imamo brojne mogućnosti primjene, a s druge strane imamo pepeo na deponijama koji predstavlja značajan ekonomski i ekološki problem. Imamo povećanu upotrebu sirovina, energije, uzurpaciju poljoprivrednog, kvalitetnog zemljišta i potencijalno kontaminaciju vode, vazduha i zemljišta zaključila je ona.
Pepeo, šljaka i gips sve traženiji i u Crnoj Gori
U Elektroprivredi Crne Gore nismo se dovoljno ozbiljno bavili problemom pepela i šljake, jer da jesmo vjerovatno bismo opet imali cementaru u Pljevljima, koja je nekada postojala, rekao je Bojan Đordan, direktor za proizvodnju u EPCG.
-U procesu dekarbonizacije, kroz direktive Evropske Unije o zaštite životne sredine, sprovodi se projekat ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja, kroz koji smo pokušali da obuhvatimo širu sliku, uključujući postrojenja za denitrifikaciju i odsumporavanje, kao i unapređenje sistema za smanjenje emisije čestica. Borba sa pepelom i šljakom traje od kad je nastala TE, pa smo tokom njenog rada često imali zatvaranje deponije na Maljevcu, koja se nalazi neposredno uz TE. Ona se paktično zatvara od 1995. godine, ali i danas prima velike količine pepela i šljake, reda veličine oko 400.000 tona godišnje. Pepeo se transportuje na deponiju u smesi sa vodom pumpnim sistemima – rekao je Đordan.
Posljedice takvog načina deponovanja otpada su jasne. Ističući da je veoma teško smanjiti na minimum uticaj pepela na vodotokove i zaštićenu reku Ćehotinu Đordan kaže daje to veoma skup način odlaganja.
-Kroz postupak ekološke rekonstrukcije dobijaćemo gips kao treći proizvod, oko 150 tona godišnje, koga ćemo morati da skladištimo na neki drugi način. Moramo da definišemo novu lokaciju. To donosi nove troškove, nove načine transporta, tako da ćemo ogromna sredstva morati da uložimo u samu lokaciju – naveo je Đordan precizirajući da TE Pljevlja proizvodi oko 400.000 tona pepela i 150.000 tona gipsa, dok će šljaka ostati na nivou od oko 40.000 tona godišnje.
I Elektroprivredi Crne Gore su se tokom posljednje dve godine javile zainteresovane kompanije, koje su imale ideju kako bi to pepeo i gips mogli da se iskoriste. Predlagali su da se definiže lokacije za izgradnju cementare i fabrike gipsa. Lokacija za fabriku je prepoznata i u prostornom planu Pljevalja, koji je u procesu usvajanja.
-Moramo da se izborimo da nađemo strateške partnere. Imamo određene memorandume o razumijevanju, koje smo potpisali kao kompanija, ali i na nivou Vlade sa zainteresovanim kompanijama. A imamo i studije za fabrike gipsa i građevinskih pločastih materijala – naveo je Đordan.
Prema njegovim rečima, za cementaru je potrebna velika količina električne energije, te je kroz studije definisana ideja o podzemnoj gasifikaciji uglja, gdje bi se koristio prečišćeni gas, kako bi imali održivu proizvodnju cementa.
Đordan je dodao da bi bilo poželjno da se te grane industrije i fabrike razviju, da se nađu kupci za ove nusproizvode, da se pokrene cirkularna ekonomija, koja će sa sobom da povuče druge grane i aktivnosti. Osvrćući se na projekat autoputa kroz Crnu Goru, tokom kojeg je država uvezla 250 miliona tona cementa, procijenio je da bi jedna fabrika cementa, na mestu nekadašnje fabrike, mogla da pokrije te potrebe, a možda i da se orijentiše na izvoz.
-Pepeo, šljaka i gips postaju sve traženiji i, potencijalno, sve skuplji, što je prilika u procesu dekarbonizacije. Prema procenama u studijama vezanim za izgradnju cementare, fabrike gipsa i podzemnu gasifikaciju, vrednost investicija je oko 260 miliona evra. Nas zanima da napravimo proizvod koji neće biti nusporizvod, i ponudimo ga kupcima – zaključio je Đordan.
Nedostaje REACH sertifikat za pepeo
U diskusiji sadašnjih i potencijalnih partnera EPS-a – korisnika, kupaca ali i izvoznika pepela, šljake i gipsa čuli su se potrebe i planovi ovih kompanija, kao i sugestije, predlozi, pa i kritike.
-Predstavljam grupu kompanija, koja se bavi trgovinom energentima i rudarstvom. Kao logičan nastavak je da se uključimo i u zbrinjavanje pepela, koji je nusproizvod i veoma je tražena sirovina u našem okruženju. Mnogi korisnici naših energenata su zainteresovani da budu kupci pepela, koji se generiše u Srbiji – rekao je Srđan Vlajković, ispred Eco Logistics doo.
Prir. M.V.
Izvor. energija balkana
Izvor naslovne fotografije : gulfbusiness.com
