Otpad od tekstila završava na deponijama i predstavlja ozbiljan ekološki problem u Crnoj Gori, kao i širom svijeta. Ovaj problem ima niz negativnih uticaja na životnu sredinu i društvo, piše Pobjeda.
EU proizvodi 12,6 miliona tona tekstilnog otpada godišnje. Samo odjeća i obuća čine 5,2 miliona tona otpada, što je ekvivalentno sa 12 kilograma otpada po osobi svake godine. Trenutno se samo 22 odsto tekstilnog otpada nakon potrošnje sakuplja odvojeno za ponovnu upotrebu ili recikliranje, dok se ostatak često spaljuje ili odlaže na deponiju.
Okvirna direktiva o otpadu je pravni okvir EU za upravljanje otpadom u EU postavlja definicije koje se odnose na upravljanje otpadom, uključujući definicije otpada, reciklaže, hijerarhiju otpada i osnovne koncepte.
Evropska komisija predlaže pravila koja će proizvođače učiniti odgovornim za proizvodnju tekstilnih proizvoda i podržati održivo upravljanje tekstilnim otpadom u cijeloj EU. Ova inicijativa će ubrzati razvoj sektora odvojenog prikupljanja, sortiranja, ponovne upotrebe i recikliranja tekstila u EU, u skladu sa Strategijom EU za održivi i cirkularni tekstil. Očekuje se da će povećanje dostupnosti tekstilnog otpada stvoriti više radnih mjesta i uštedjeti novac za potrošače u EU i šire, uz istovremeno ublažavanje uticaja proizvodnje tekstila na prirodne resurse.
Komisija predlaže uvođenje obaveznih i usklađenih šema proširene odgovornosti proizvođača (EPR) za tekstil u svim državama članicama EU. EPR šeme su bile uspješne u poboljšanju upravljanja otpadom iz nekoliko proizvoda, kao što su ambalaže, baterije i električna i elektronska oprema. Proizvođači će pokriti troškove upravljanja tekstilnim otpadom, što će im takođe dati podsticaj da smanje otpad i povećaju cirkularnu ekonomiju tekstilnih proizvoda – dizajnirajući bolje proizvode od samog početka. Koliko će proizvođači platiti za EPR šemu biće prilagođeno na osnovu ekoloških performansi tekstila, principa poznatog kao ,,eko-modulacija”.
Zajednička pravila EU o proširenoj odgovornosti proizvođača takođe će olakšati državama članicama implementaciju zahtjeva za odvojenim prikupljanjem tekstila od 2025. godine, u skladu s važećim zakonodavstvom. Doprinosi proizvođača će finansirati investicije u kapacitete za odvojeno sakupljanje, sortiranje, ponovnu upotrebu i reciklažu. Predložena pravila o upravljanju otpadom imaju za cilj da osiguraju da se tekstilni otpad sortira za ponovnu upotrebu, a ono što se ne može ponovo koristiti usmjeri na reciklažu kao prioritet. Društvena preduzeća koja su aktivna u prikupljanju i tretmanu tekstila imaće koristi od povećanih poslovnih mogućnosti i većeg tržišta polovnih tekstila.
Prijedlog će takođe promovisati istraživanje i razvoj inovativnih tehnologija za cirkularnost tekstilnog sektora, kao što je reciklaža vlakana u vlakna.
Takođe će se baviti pitanjem ilegalnog izvoza tekstilnog otpada u zemlje koje nisu dovoljno opremljene za upravljanje njime. Novi zakon bi pojasnio šta je otpad, a šta se smatra tekstilom za višekratnu upotrebu, kako bi se zaustavila praksa izvoza otpada prerušenog kao da se radi za ponovnu upotrebu. Ovo će dopuniti mjere u okviru prijedloga nove Uredbe o pošiljkama otpada koja će osigurati da se pošiljke tekstilnog otpada obavljaju samo kada postoje garancije da se otpadom upravlja na ekološki prihvatljiv način.
Prijedlog Komisije o ciljanoj izmjeni Okvirne direktive o otpadu će razmatrati Evropski parlament i Savjet u redovnom zakonodavnom postupku.
Tekstilni materijali često sadrže hemikalije koje mogu negativno uticati na tlo i podzemne vode kada se raspadaju na deponijama. Ove supstance mogu prouzrokovati ozbiljne ekološke probleme, uključujući zagađenje voda i smanjenje plodnosti tla.
Tokom raspada tekstilnog otpada na deponijama, dolazi do emisije gasova poput metana. Metan je snažan gas staklene bašte, koji doprinosi globalnom zagrijevanju i klimatskim promjenama.
Tekstilni otpad predstavlja gubitak resursa, s obzirom na to da se materijali koji se mogu ponovno koristiti ne iskorištavaju u dovoljnoj mjeri. Cirkularna ekonomija, koja promoviše ponovnu upotrebu i recikliranje, mogla bi značajno smanjiti ovaj gubitak resursa.
Otpad od tekstila može izazvati i socijalne i ekonomske izazove u Crnoj Gori.
Nedostatak adekvatne infrastrukture za upravljanje otpadom, uključujući i tekstilni otpad, predstavlja dodatni izazov. Nedostatak reciklažnih postrojenja i programa za smanjenje otpada otežava efikasno rješavanje ovog problema.
Kako bi se suočila s ovim izazovima, Crna Gora može razvijati strategije za upravljanje otpadom koje podržavaju cirkularnu ekonomiju. To uključuje promovisanje svijesti među građanima o značaju recikliranja i donošenje politika koje podržavaju održivo upravljanje tekstilnim otpadom. Implementacija sistema za selektivno prikupljanje i recikliranje tekstila, kao i promovisanje održivih praksi u tekstilnoj industriji, mogli bi biti ključni koraci ka rješavanju ovog ekološkog problema.
Prijedlog EPR tekstila moraće razmotriti Evropski parlament i Savjet prije nego što bude usvojen. Ako se usvoji, države članice bi tada imale dodatnih 18 mjeseci da prenesu direktivu u nacionalno zakonodavstvo. Države članice moraju osigurati da se EPR šeme uspostave u roku od 30 mjeseci nakon stupanja direktive na snagu.
Osim praćenja prijedloga EPR tekstila, proizvođači tekstila trebalo bi da se pripreme tako što će razmotriti kako će dizajnirati svoje proširene odgovornosti proizvođača.
Tekst je dio projekta ,,Mladi za održivi i cirkularni tekstil”, koji Centar za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju Univerziteta Donja Gorica realizuje u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2. ReLOaD2 program finansira Evropska unija, a sprovodi UNDP u partnerstvu sa lokalnim samoupravama. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autorke i ne odražava nužno stavove donatora.
Izvor: Pobjeda
