ESG standardi ubrzano postaju goruća tema u poslovnom svijetu, u svakom kutku planete i na tržištima koja decenijama unazad postavljaju i diktiraju globalne ekonomske trendove i modele biznis ponašanja.
Sami naziv odnosi se na životnu sredinu (eng. Environment), društvo (eng. Society) i upravljanje (eng. Governance), a u poslovni svijet su uveli koncept kojim se mjeri i prati uticaj kompanija na okolinu i društvo – ne samo društva i okoline na kompanije, što je do skoro bila praksa. Ovaj dvosmjerni proces i promišljanje o uzajamnom uticaju ekonomskih činoca i sredine, ne samo da otvara prostor za interakciju i unapređenje, već postaje i sastavni dio promišljanja korisnika proizvoda i usluga, regulatora na nacionalnom i internacionalnom nivou, te investitora.
Sve više kompanija u svijetu, pa i one koje rade na Zapadnom Balkanu, uvodi održivost u svoje biznis modele i to kao sastavni dio, a regulativa koja se ubrazno razvija na nivou Evropske unije čini da ESG postane nezaobilazna tema svakoj kompaniji orijentisanoj na izvoz. Uz to, postoji široko priznanje da su mnoga ESG pitanja važni pokretači poslovne dobiti, što čini da se kompanije fokusiraju na izgradnju pravih upravljačkih i operativnih struktura kako bi ostvarile značajan napredak po različitim pitanjima.
Prošle sedmice u Crnoj Gori održan je prvi ESG samit Zapadnog Balkana, što je bio povod da o ovoj temi razgovaramo sa Marijom Raspopović i Katarinom Milačić, koje ispred kompanije Strategist pomažu klijentima, domaćim i inostranim, da uvedu održivost u srž svog biznis modela, te da principe održivosti sa nivoa grupe, prilagode nacionalnim okvirima i mogućnostima.
ESG kao osnova stejkholder (umjesto šerholder) kapitalizma
Ecoportal: Zašto je ESG tema važna i aktuelna u ovom momentu? Šta se danas očekuje od kompanija u ovom kontekstu?
Strategist: Kriterijumi koji danas potpadaju pod ESG postoje odavno i u različitim obimima su uticali na određene istorijske odluke gdje će se određena finansijska sredstva plasirati, ali je tek u protekle dvije decenije prerastao u pokret i napustio tradicionalno dominantnu prioritizaciju finansijskog povraćaja. U pravnu regulativu – u prvom redu Evropske unije – ESG je ušao tek nedavno, prije nekoliko godina, kada je pokrenut paket inicijativa poznat kao European Green Deal. Ovom regulativom, koja je, iako i dalje u povoju, već napravila velike pomake, postavljaju se okviri i sistem koji će služiti da evaluira na koji način kompanija utiče na sredinu i okolinu, odnosno koji je karbonski i svaki drugi otisak kompanije na društvo u kojem posluje, pa i dalje od toga. Na osnovu ESG-a se evaluira progres kompanije, donose ključne odluke koje determinišu pravac razvoja kompanije, privlače investicije, prati napredak menadžmenta kompanija u procesu donošenja odluka i pozicionira kompanija među različitim tipovima stejkholdera – zaposlenima, potencijalnim zaposlenima, široj zajednici. To je ključan aspekat u razmišljanjima o tome kakvo društvo i životnu sredinu ostavljamo generacijama koje dolaze, i na koji način vraćamo zajednici koja nam pomaže i aktivno učestvuje u izgradnji našeg sistema, i od koje mi sami zavisimo.
U današnjem svijetu održivost nije stvar izbora, već stvar obaveze, a gorući problemi koji se dešavaju širom planete kao rezultat ekonomskih aktivnosti čine i da preuzimanje odgovornosti i pokretanje aktivnosti zahtijeva hitnu reakciju. Ono što je važnije, iako je danas ESG više stvar dobrovoljnog poštovanja određenih pravila poslovanja, sve su naznake i prilike da će kompanije u budućnosti biti u obavezi da dužno poštuju ova pravila ukoliko budu željele da obavljaju bilo koju vrstu ekonomskih aktivnosti. Ne samo to, već će i sami potrošači, klijenti i partneri očekivati određeno ponašanje, investitori će ga podržavati, a zakonska regulativa zahtijevati.
Ecoportal: Kakva je regulativa u Evropskoj uniji, a kakva je situacija po ovom pitanju u našoj zemlji?
Strategist: Regulativa u Evropskoj uniji je u razvoju. Iako postoji jako puno pravila koja definišu okvire djelovanja i poslovanja, ovo je oblast koja se konstantno unapređuje i definitivno nije jedna od onih za koju možemo da kazemo da je gotova ili pri kraju. Ovaj proces nije završen i neće ni biti ni u narednih nekoliko decenija, već će konstantno morati da se adaptira i prilagođava prilikama koje budu karakterisale naše okruženje i diktirale tempo. Na nivou Evropske unije, očekivanja i obaveze kompanija u mnogome zavise od tipa i veličine kompanije, te geografskog aspekta koji je gotovo presudan. Ove obaveze odnose se na usaglašavanje sa novom legislativom EU poput – Uredbom o objavama povezanim sa održivošću u sektoru finansijskih usluga (eng. Sustainable Finance Disclosure Regulation), Direktivom o korporativnom izvještavanju o održivosti (eng. Corporate Sustainability Reporting Directive), EU taksonomijom (EU Taxonomy), Direktivom o zelenim tvrdnjama (eng. Green Claims Directive) i brojnim drugim dokumentima koje su u razvoju i koje će umnogome određivati pravila poslovanja na tržištu u budućnosti. EU, kao jedno od najvećih i najbogatijih potrošačkih tržišta, koje podržavaju jake regulatorne institucije, ima sposobnost da reguliše globalna tržišta postavljanjem standarda donošenjem politika i zakonodavstva koje ima eksteritorijalno dejstvo. U tom smislu, važno je napomenuti da se ovaj ESG pokret i preokret dešava i u drugim djelovima svijeta – u Aziji, Africi, Americi.
Ecoportal: Imajući u vodu pomenute regulative, kako se prema ovom pitanju odnose kompanije u Crnoj Gori?
Strategist: U Crnoj Gori još uvijek ne postoji zakonska i druga obaveza poslovanja po ESG principima i standardima, naročito imajući u vidu da naš Zakon o računovodstvu ne prepoznaje obavezu nefinansijskog izvještavanja za mikro, mala i srednja preduzeća, koja čine 99% našeg tržišta. Ipak, postoje svijetli primjeri kompanija međunarodnog karaktera, kojima je održivost i ESG visoko na listi prioriteta lokalno, regionalno i globalno, jer moraju da posluju u skladu sa programskim opredjeljenjem na nivou grupacije i od strane matične kompanije. Samo neki od takvih, svijetlih primjera u Crnoj Gori su Glovo, NLB banka i The Coca Cola Company.
Uz navedeno, postoji osnovno nerazumijevanje šta ESG zapravo znači i predstavlja, kako kod regulatora i kreatora politika, tako i kod onih koji će sjutra te politike sprovoditi. U tom smislu, održavanje prvog ESG samita na Zapadnom Balkanu baš u našoj zemlji, kao prvog koraka ka značajnom pozicioniranju ove teme u našem društvu, posebno je važno za sve ono što će se u budućnosti raditi po ovom pitanju.
Svijetli primjeri postoje – potrebno je dati im više prostora u javnosti
Ecoportal: Možete li izdvojiti projekte na kojima ste radili i radite u dijelu ESG-a i u čemu se ogledaju najveći izazovi?
Strategist: Od samog početka osnivanja naše kompanije, kao jedan od naših apsolutnih prioriteta i nešto što je stvar našeg ličnog zalaganja je upravo zagovaranje i pružanje podrške projektima i inicijativama koje se tiču održivosti među svim kompanijama sa kojima sarađujemo. U tom pogledu, za nas je oduvijek bilo važno da učestvujemo u aktivnostima koje će unaprijediti našu zajednicu u svakom smislu, na pravi način i, što je najvažnije, s pravim razlogom. Kao najsvježiji primjer, sa kompanijom Glovo Montenegro sa kojom sarađujemo preko godinu i po dana, imali smo priliku da lokalizujemo njihovu politiku održivosti i uticaja, i kreiramo svojevrsnu ESG strategiju za Glovo Montenegro, sa definisanim planom aktivnosti za ovu godinu koje su u skladu sa njihovim globalnim prioritetima. Osim toga, jedan od naših najdražih projekata uključuje i saradnju sa Delta City šoping centrom i projekat kreativnog preduzetništva kroz koji je 36 kreativaca podržano da od svojih hobija naprave održive biznise, te projekat održive mode koji promoviše reuse, repurpose i recycle aspekte, u saradnji sa učenicima i studentima dizajna i afirmisanim dizajnerima.
Ecoportal: Šta su prepreke kada je u pitanju implementacija ESG standarda u Crnoj Gori i sprovođenje zelene tranzicije uopšteno?
Strategist: Kada govorimo o ESG-u u našoj zemlji, moramo biti realistični – nedovoljno dobar legislativni okvir i infrastrukurni uslovi otežavaju implementaciju u Crnoj Gori, i čini da one kompanije, koje istinski žele da posluju po ovim principima, ne mogu to da rade jer im okruženje ne dozvoljava. U tom pogledu, suočavamo se sa posebnim izazovima, jer onda ni mi koji želimo da zagovaramo ovakav vid ponašanja i kulture među kompanijama, ne možemo to da učinimo jer smo svjesni da ne postoje preduslovi. Ono što je evidentno je da je za zelene projekte opredijeljeno jako puno novca kroz investicione i druge fondove, što je dobar znak jer se više ne dovodi u pitanje izvor finansiranja tranzicije koja zaista košta, ali se isto tako isplati na duge staze. Dodatno, posebno prepoznajemo važnu ulogu medija u cijelom procesu, kao žustrih zagovornika svega što se tiče ESG standarda, da znaju da prepoznaju, istaknu i promovišu kompanije koje su istinski predvodnici zelene tranzicije u našoj zemlji. Takvih kompanija ima i treba da im zajedno pružimo prostor da i drugi za to saznaju i na njih se ugledaju.
Prir. N.Bukilić
