Ugovorom o otvorenom moru je predviđeno da 30 odsto svjetskih okeana postanu zaštićena područja do 2030, čime će se sačuvati i obnoviti flora i fauna u okeanima.
Sporazum je postignut u subotu uveče posle 38 sati razgovora, u sjedištu Ujedinjenih nacija (UN) u Njujorku, kako prenosi BBC.
Pregovori su trajali godinama zbog neslaganja oko finansiranja i prava na ribolov.
Posljednji međunarodni sporazum o zaštiti okeana, Konvencija UN o pravu mora, potpisan je prije 40 godina, 1982. godine. Tim sporazumom je uspostavljeno područje pod nazivom otvoreno more, što predstavlja međunarodne vode u kojima sve zemlje imaju pravo da pecaju, plove i istražuju, ali je samo 1,2 odsto ove oblasti zaštićeno.
Morska flora i fauna izvan zaštićenih područja je izložena riziku od klimatskih promjena, prekomjernom ribolovu i brodskom saobraćaju. Skoro 10 odsto morskih vrsta je u opasnosti od izumiranja, najnovija je procjena Međunarodne unije za očuvanje prirode.
U novim zaštićenim područjima, ustanovljenim ugovorom, biće ograničeni ribolov, prolazak brodova i istraživačke aktivnosti, poput rudarenja minerala sa morskog dna koje je 200 metara ili više ispod površine.
Grupe za zaštitu životne sredine su zabrinute da bi rudarski procesi mogli poremetiti staništa na kojima se životinje razmnožavaju, stvoriti zagađenje bukom i biti otrovni za morski život.
Iz Međunarodne uprave za morsko dno, koja nadgleda izdavanje dozvola, naveli su da će „svaka buduća aktivnost na morskom dnu na velikim dubinama biti podložna strogim ekološkim propisima i nadzoru, kako bi se osiguralo da se one sprovode održivo i odgovorno”.
Mina Eps, direktorka tima za okean pri Međunarodnoj upravi za morsko dno, rekla je da se najveća diskusija vodila oko dijeljenja morskih genetskih resursa. Morski genetski resursi su biološki materijali iz biljaka i životinja u okeanu koji mogu koristiti društvu, najviše u oblasti pravljenja farmaceutskih proizvoda, industrijskih procesa i hrane.
Bogatije zemlje trenutno imaju sredstva i novac za istraživanje dubokog okeana, ali siromašnije države žele da obezbijede da se svi korisni pronalasci ravnopravno dijele.
Doktor Robert Blazijak, istraživač okeana na Univerzitetu u Stokholmu, istakao je da je izazov u tome što niko ne zna koliko vrijede okeanski resursi i kako bi se mogli podijeliti.
„Zamislite veliki televizor, sa širokim ekranom visoke definicije, i da samo tri ili četiri piksela na tom ogromnom ekranu rade, toliko poznajemo duboki okean. Zabilježili smo oko 230.000 vrsta u okeanu, ali se procjenjuje da ih ima više od dva miliona”, navodi on.
Države će ponovo morati da se sastanu kako bi formalno usvojile sporazum, a zatim će imati dosta posla prije nego što on bude sproveden.
Liz Karan, direktorka tima za upravljanje okeanom Pevs trasta (Pews Trust), rekla je da će biti potrebno određeno vrijeme da sporazum stupi na snagu.
„Zemlje prvo moraju da ga ratifikuju, odnosno zakonski usvoje. Zatim postoji mnogo institucionalnih tijela, kao što je Naučno-tehnički komitet, koji moraju da se formiraju”, zaključila je Karan.
Prir. N.B.
