Ada Bojana – divljina koja se ne da pripitomiti. Godinama se pokušava spasiti ovaj prirodni rezervat i omiljeno mjesto kako državljana Crne Gore, tako i ostatka svijeta, koji su još od prošlog vijeka ovdje nalazili utočište. Sanacija ovog područja, koji je pod sve većim uticajem klimatskih promjena, teče polako ali ne znamo sa sigurnošću da li ide pravim putem.
Ostrvu Ada Bojana prijeti nestanak, a na nama je da ga spasimo.
Prije nekoliko dana, inžinjerci Bataljona za Podršku Vojske Crne Gore izgradili su pješčanu dinu dugačku 450 i visoku dva metra, kako bi spriječili eroziju plaže na Adi Bojani koja je ugrožena jakim talasima i morskim strujama.
Pripadnici Inžinjerijske čete Vojske Crne Gore, sa neophodnom mehanizacijom su 25 dana izvodili radove, usklađene sa preporukama eksperata iz Italije, kako navode iz Pobjede.
U junu 1973. godine naturističko naselje Ada Bojana je primilo prve goste i to su uglavnom bili Njemci koje je dovodila agencija ,,Miramare“. Njemci i dalje vole Adu, ali mnogo manje nego do 1990. godine, kao što je i plaža za skoro 220 metara uža nego prije 50 godina. Privremene mjere dohranjivanja se primjenjuju nekoliko godina unazad poslije svake sezone, međutim, prošle godine je i to kasnilo. U međuvremenu, zima je nanijela nove udarce ovom naselju jedinstvenom u svijetu, a šteta je nemjerljiva. Ostrvo skoro pliva u vodi.
Tokom posljednjih godina angažovani su stručnjaci ,,sa strane“, postavljani naperi, dine, međutim, trajno rješenje za spašavanje Ade još uvijek ne postoji. Angažovanja stranih stručnjaka nijesu urodila plodom, a akademik prof. dr Mihailo Burić iz Akademije inženjerskih nauka Crne Gore kazao je Pobjedi da nestručni poduhvati mogu nanijeti nemjerljivu štetu i ubrzati nestajanje ostrva. Tvrdi da nam ne trebaju strani eksperti i da dovoljno imamo domaćih stručnjaka koji će se pozabaviti ovim problemi koji smatra hitnim.
Erozija Ade je primjećena prije više od 20 godina što se sa satelitskih snimaka tačno može utvrditi, međutim niko nije obraćao pažnju. Od 1986. godine nestalo je do 220 metara plaže.
“Podaci govore da je površina ostrva manja za 10 odsto u odnosu na početak problema. Tek kada je voda počela da podriva objekte, javnost je više saznala o kolikom je problemu zapravo riječ. Nekoliko godina je HTP Ulcinjska rivijera pokušavala da odbrani svoje objekte tako što je nabacivano na hiljade džakova sa pijeskom, postavljano je na stotine šipova, ali je sve to minimalno bilo od koristi. Država unazad dvije godine, preko svojih institucija, pokušava da stopira eroziju sa postavljanjem napera (velike vreće punjene pijeskom), ali ni ovo ne daje očekivane rezultate. Naprotiv, daljim angažovanjem eksperata došlo se do zaključka da je naper trebalo ukloniti”, kazao je Bojan Đakonović, izvršni direktor Ulcinjske rivijere, naglašavajući da je prvi značajniji iskorak bilo postavljanje pješčanih dina koje su privremeno spriječile dalje širenje erozije.
“Zadnjih pet godina obala rapidno nestaje što potvrđuje činjenica da je u tom periodu nestalo i više od 40 metara. Postavljanjem dine je ovoj proces značajno usporio, međutim, kako je zbog odvijanja kupališne sezone morala biti uklonjena, ove godine se kasnilo sa njenim postavljanjem”, kaže Đakonović.
Tvrdi da se prirodni procesi mogu sprečavati, usmjeravati ili se njima treba prilagođavati.
“Za primjenu bilo koje od ovih metoda moraju se imati podloge: geodetsko-geomorfološke (morfologiju rječnog korita sa talvegom), hidrološke, inženjersko-geološke, mareografske, o rječnim procesma, tečenju vode koritom, debljini i tipu nanosa, trodimenzionalnoj geometriji ostrva i čitavog estuara, smjeru koriolisovih sila. Sagledavajući sve do sada poznato, smatram da naši stručni timovi mogu ponuditi i projektovati racionalno rješenje za spašavanje Ade”, poručuje Burić.
Nestajanje Ade proizvodi i druge ozbiljne posljedice. Šira okolina ušća Bojane jedinstveni je ekosistem. Na Velikoj plaži i Adi raste oko 500 vrsta biljaka, od kojih su 23 zakonom zaštićene.
Procjenjuje se da ima oko 250 vrsta ptica. Većina je zaštićena nacionalnom regulativom, a 57 se nalazi na Ptičijoj direktivi – dokumentu EU iz 1979. godine koji definiše standarde zaštite i očuvanja divljih ptica i staništa. To je glavno sredstvo EU za zaštitu prirode u zemljama koje su kandidati za prijem.
Na ovom području registrovano je 107 vrsta ribe. Delta Bojane predstavlja jednu od posljednjih zona u Mediteranu sa očuvanom vegetacijom psamofita, biljaka koje rastu na suvim pjeskovitim područjima, uz ostala staništa u zaleđu, koja imaju međunarodni značaj.
Veći dio Bojane predstavlja međudržavni vodotok. Područje Skadarskog jezera i rijeke Bojane je na albanskoj strani uvršteno na Ramsarsku listu, međunarodnu konvenciju iz 1971. godine o zaštiti močvara. Po količini vode koju unosi u more, Bojana je na trećem mjestu na evropskom dijelu Mediterana.
Ni pitanje rješavanja erozije same Ade Bojane još nije konačno riješeno, a nedavno su angažovani italijanski ekeperti na čelu sa Encom Prancinijem, koji je najbolji za ovu oblast u Evropi, u okviru „Podrške pripremi projekata iz sektora životne sredine i klimatskih promjena u Crnoj Gori“, koji se finansira iz sredstava EU.
On je zaključio da je problem erozije na Adi Bojani definisan kao adaptacija na klimatske promjene, te da je zbog izuzetne prirodne vrijednosti ovog područja potrebno „definisati sveobuhvatni ekološki pristup, u skladu s prirodom i standardima zaštite životne sredine, prilikom donošenja odluke o ovom pitanju“.
Prema mišljenju italijanskih stručnjaka, srednjeročne mjere za Adu bi trebalo da obuhvate redizajn turističkog kompleksa u skladu s prirodnim okruženjem i uz postepeno obezbjeđivanje obalnog odmaka, čime bi se, napominju iz resora, “ostavio prostor za zaštitu turističkog resursa, ali i za primjenu efikasnijih rješenja za eroziju na Adi, kao što su obezbjeđivanje novih izvora sedimenta i bolja odbrana od dejstva talasa i rijeke”.
“Konstatovano je da je teško odrediti tačan pravac kretanja pijeska zbog malog broja podataka o procesima na ovom području, na što ukazuju različite pretpostavke profesora Save Petkovića u „Studiji očuvanja i revitalizacije plaže na Adi Bojani s predlogom rješenja“ (januar 2021. godine) i izvještaj italijanskih eksperata, te da je promjenljivost uslovljena sezonom i vjetrom”, navedeno je na nedavnoj radionici Ministarstva ekologije sa italijanskim ekspertima.
Kakav je efekat napera?
Stručnjaci su ocijenili da je efekat postojećeg napera takav da je imao ulogu u zadržavanju plaže ispred turističkog kompleksa na Adi, ali da je „doprinio i eroziji drugih djelova Ade i Velike plaže, kao što je uglavnom slučaj sa čvrstim strukturama postavljenim u moru“.
– I pored brojnih primjera takvih struktura širom svijeta i Mediterana, italijanski stručnjaci takve strukture ne preporučuju zbog njihovih kratkoročnih i ograničenih benefita i brojnih nuspojava – navodi se.
Dodaju da taj korak treba da bude praćen obnovom dina i njihovim povezivanjem s postojećom, prirodnom dinom na jugu Ade.
U svom izvještaju koji su predstavili na radionici, italijanski stručnjaci predlažu pristup usklađen s prirodnim karakterom ovog područja, koji podrazumijeva aktivnosti na prihrani i smanjenju gubitka pijeska na ovom području – pojasnili su italijanski eksperti.
Prošle godine italijanski arhitekta Gabriele Marasmi i Alesandro Migliori predstavili su idejno rješenje koja ne traži velika ulaganja, a povećalo bi ponudu i estetski izgled nudističkog naselja Ada Bojana.
U okviru ovog projekta rješava se i problem erozije i revitalizacije Ade Bojane, gdje su takođe uključeni italijanski eksperti.
“Prijedlog je da se revitalizuje područje Ade Bojane povećavajući ekonomske mogućnosti i proširenje ponude kao i boljim korišćenjem prirodnih resursa. Drugim riječima, eko Ada traži uravnotežen razvoj područja, uzevši u obzir prirodu kao najbolje sredstvo i atrakciju za posjetioce, a ne samo plažu kao što je slučaj sada. Na ovaj način biće omogućeno više aktivnosti tokom cijele godine čime će se povećati struktura gostiju od onih koji traže samo pijesak i sunce do onih koji su zainteresovani za biodiverzitet”, ističe Đakonović.
Dugoročne mjere
Kada je riječ o dugoročnim mjerama, one obuhvataju ponovno uspostavljanje transporta sedimenta sistema rijeka Drim i Bojane, kojima bi prethodile studije koje bi najbolje bilo sprovesti na prekograničnom nivou, zajedno s Albanijom. One treba da pokažu da li se može revitalizovati transport sedimenta ka Adi.
U svom izvještaju koji su predstavili na radionici, italijanski stručnjaci predlažu pristup usklađen s prirodnim karakterom ovog područja, koji podrazumijeva aktivnosti na prihrani i smanjenju gubitka pijeska na ovom području.
Direktorica Uprava za vode Vesna Bajović kazala je Pobjedi da će se u svrhu prihranjivanja plaže uzimati deponovani pijesak koji je nastao produbljivanjem korita rijeke Bojane.
Još prije dvije godine, inženjerka zaštite od erozije Ana Jovanović je iznijela svoj stav vezano za sanaciju dalje erozije i rekla “da bismo povratili prvobitni izgled plaže Ade Bojane, neophodno je preći sa konzervativnih na inovativne, ekološki i ekonomski održive metode.”
Ona je za portal Vijesti dala nekoliko predloga održive sanacije, kako bi se ovo prirodno ostrvo spasilo.
Uticaj erozije na ekosistem
Očuvanje prirodne sredine ne ide pod ruku sa spašavanjem kupališta na Adi Bojani: naprotiv, postavljanje napera i nasipanje ogromnih količina pijeska u obalnoj zoni utiče na uništenje čitavog jednog ekosistema – tvrdi profesor Prirodno matematičkog fakulteta Univerziteta Crne Gore Vladimir Pešić.
“Spašavanjem nije samo ugrožena Ada već i estuarijski ekosistem Bojane, koji je po svom ekološkom značaju jedan od najvažnijih na jadranskoj obali”, ističe Pešić.
Pešić navodi da će rezultat mjera koje se izvode na Adi Bojani biti nestanak endemične vrste račića (Arenopontia huysi) koji postoji kao rezultat miliona godina evolucije vrste i prostora u kome živi.
“Nestaće i mnoge druge vrste za koje u ,,novoj“ i ,,ljepšoj“ Adi Bojani neće biti mjesta. Ada i ušće Bojane su stanište velikog broja vrsta, mnoge od njih su već ugrožene”, kaže Pešić.
Prema njegovim riječima, ekosistem estauara je među najproduktivnijim ekosistemima na Zemlji, četiri puta više produktivniji od pašnjaka, i čak 20 puta više produktivniji u odnosu na otvoreno more. Ada i estuarij Bojane su stanište velikog broja vrsta, mnoge od njih su već ugrožene, tvrdi Pešić.
Ističe da je endemska vrsta račića koju pominje poznata samo na Adi Bojani i nigdje više u svijetu – živi u tankom vodenom sloju između sedimenta.
“Deponovanje i nasipanje pijeska zatvara fine šupljine između substrata u morskom intersticijalu (podzemne vode) i onemogućava opstanak ove jedinstvene vrste!”, naglašava Pešić.
Takozvano prihranjivanje plaže, po njegovim riječima, dovodi do uništenja živog svijeta.
“Nema razlike između ,,regulacije korita“ rijeke Tare i ,,spašavanja“ Ade Bojane prihranjivanjem i postavljanjem napera. Efekat po živi svijet je isti! Uništavanje ekosistema i nestanak vrsta. To se dogodilo i događa se sa vrstom Paladilhiopsis tarae koja je endem i poznata je samo iz rijeke Tare i naseljava slična staništa – prostor između kamenja i pijeska na dnu korita Tare”, kazao je Pešić.
On je dodao da i pored pokušaja da tu vrstu sakupe u okviru monitoringa Tare u toku 2020. i 2021, i skoro stotine uzoraka koje su pregledali, nijesu našli nijednu jedinku ove endemične vrste puža, “što sugeriše da je možda zauvijek nestala ili je na putu da nestane!”.
Pešić je kategoričan da je na tom dijelu obale na djelu pokušaj da se pod parolom “zaštite Ade preotme, ili ekspertski rečeno, promijeni namjena jedinog preostalog prirodnog ekosistema na Crnogorskom primorju”.
Smatra da bi promjenom režima toka rijeke Bojane, odnosno regulacijom, moglo da se desi da čuveno ostrvo Ada Bojana bude ozbiljno ugroženo i u krajnjem da potpuno nestane zbog erozije.
Burić je eksplicitno upozorio da se istraživanja i radovi u vodotoku i delti Bojane moraju izvoditi uz obavezno učešće potamologa (specijalista za rijeke), jer u suprotnom može doći do ozbiljnijih posljedica i ugrožavanja rječnog ostrva.
Prir. N.B.
Izvor: www.pobjeda.me
