Klimatske promjene uzrokovane ljudskim aktivnostima su vrlo vjerovatno i glavni pokretač globalnog povlačenja lednika od 90-ih XX vijeka i smanjenja arktičkog morskog leda. Porast temperature zagrijava površinu kopna i gornje slojeve okeana, uzrokujući širenje morske vode, što je jedan od razloga za porast nivoa mora. Procjenjuje se da je nivo mora porastao za 20 cm od 1950-ih godina XX vijeka i prema Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC) povećaće se za dodatnih 30 cm do 1 m ili više do 2100. godine, u zavisnosti od budućih emisija gasova s efektom staklene bašte, kazala je, u intervjuu za Ecoportal, direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju UDG, Ivana Vojinović.
Klimatske promjene pored povećanja prosječne temperature vazduha, podrazumijevaju sve češće i ekstremnije ostale meteorološke i hidrološke situacije, koje postaju intenzivnije. To i jeste njihova osnovna odlika.
-Više od 90% prirodnih katastrofa je povezano sa vremenskim promjenama. Dominantne katastrofe su poplave i oluje (naročito tropski cikloni, tajfuni, tornada i uragani) koje dovode i do najvećih ekonomskih gubitaka. Sa druge strane, toplotni talasi i suše, uzrokovani promjenama u klimi, dovode do ljudskih gubitaka, intenziviranja velikih šumskih požara koji oslobađaju velike količine ugljen-dioksida i ostalih zagađujućih materija u vazduh, kao i gubitka žetve. Očekuje se da će promjene u prinosu usjeva i produktivnosti imati najveći negativan uticaj na rast globalnog bruto domaćeg proizvoda. Toplija klima znači da se i endemične i invazivne vrste mogu širiti sjevernije ili biti prisutne na većim nadmorskim visinama nego u prošlosti. Predviđeno je, npr. da će se klimatska pogodnost za tigraste komarce povećati u velikim djelovima Evrope, posebno u Zapadnoj Evropi. Takođe, određene bolesti, kao što su malarija i denga groznica, postaće rasprostranjenije i to u podnebljima koja su ranije imala hladniju klimu – kazala je Vojinović.
Prema njenim riječima, klimatske promjene su dovele i do zagrijavanja i zakiseljevanja okeana, jer se u okeanima kojiproizvode polovinu kiseonika u Zemljinoj atmosferi, skladišti više od 90% viška toplote izazvane klimatskim promjenama i oni apsorbuju oko 30% godišnje emitovanog antropogenog ugljen dioksida, što izaziva njihovo zakiseljavanje.
-Ako govorimo o Crnoj Gori, postoji hitna potreba da se naša država pozabavi efektima klimatskih promjena kroz promovisanje djelotvornih mjera adaptacije (prilagođavanja) u ključnim ranjivim sektorima. Trenutno se uz podršku UNDP radi na izradi prvog Nacionalnog plana adaptacija na klimatske promjene, koji će obuhvatiti ključne sektore koji su pogođeni klimatskim promjenama, kao što su poljoprivreda, vode, turizam i zdravlje. Ono što je posebno važno jeste da će ovaj dokument donijeti i finansijsku procjenu primjene mjera adaptacije na klimatske promjene u navedenim sektorima – pojašnjava Vojinović.
Međutim, kako navodi, moraju se ubrzati aktivnosti na njegovoj pripremi i Crna Gora mora pokazati odlučnost da se uhvati u koštac sa jednim od najvećih globalnih izazova 21. vijeka.
-Naime, kako bismo izbjegli gubitke živog svijeta, biodiverziteta, imovine i infrastrukture, neophodna je ambiciozna i ubrzana adaptacija na klimatske promjene, uz istovremeno smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, poput ugljen-dioksida, metana, azotnih oksida i sintetičkih gasova. Na taj način u Crnoj Gori bi trebalo da se stvore preduslovi da adaptacija na klimatske promjene u ključnim privrednim granama smanji sadašnje i buduće klimatske rizike i štete na ekonomičan način. Ovo naglašavam jer način obavljanja poljoprivredne prakse, gradnja, turizam (posebno zimski) i ostali privredni sektori prilagođeni su uslovima klime iz prošlosti, koja je hladnija u odnosu na sadašnju. Kako ne možemo da očekujemo da će se vratiti klima iz prošlosti, jer će suprotno tome ona postajati sve ekstremnija, privredni sektori moraju se prilagoditi novoj klimi u kojoj živimo – ističe Vojinović.
Posebno je, kako ističe, ugrožena poljoprivreda, jer fenologija ukazuje da voćne kulture usljed zagrijavanja zemljišta cvjetaju mnogo ranije u odnosu na protekli period.
-Iz tog razloga, adaptacija na klimatske promjene je od suštinske važnosti za poljoprivrednike, što uključuje različite mjere, od promjene sorti do povećanja i unaprijeđenja navodnjavanja za određene usjeve kada je to ekonomski izvodivo i kada nema ograničenja u dostupnosti vode – objašnjava naša sagovornica.
Ona objašnjava da su mjere prilagođavanja na toplotne talase posebno važne, jer oni kao opasnost po ljudsko zdravlje postaju sve češći, duži i intenzivniji i nastaviće da se dešavaju u svim klimatskim scenarijima.
-Posebno, u južnoj Evropi može postojati više od 60 ljetnjih dana tokom kojih su uslovi opasni po zdravlje ljudi, a što znači veći broj dodatnih smrtnih slučajeva i hospitalizacija, posebno među starijima i bolesnima, osim ako se ne preduzmu mjere prilagođavanja. Toplotni talasi su najsmrtonosniji ekstremni vremenski događaji u Evropi i sve veća ranjivost evropskog stanovništva usljed starenja i urbanizacije zahtijeva hitno sprovođenje mjera za spriječavanje gubitka života – dodaje Vojinović.
Ona ističe da, iako je Crna Gora veoma mali emiter gasova s efektom staklene bašte, u posljednjih 30 godina došlo je do rasta prosječne temperature vazduha za 1.1 C.
-Toplotni ili tropski talasi su postali učestaliji i predstavljaju sve veću ekstremnu klimatsku opasnost. Od 70-ih godina 20. vijeka do danas, svaka decenija u Crnoj Gori bila je toplija od prethodne. Najtoplija je bila decenija 2011-2020, kada su najveće promjene temperature od +1.4 C u zadnjih 20 godina osmotrene u sjevernom planinskom regionu, na način da su po prvi put u nekim mjestima na sjeveru zabilježeni tropski dani i noći. U proteklih nekoliko decenija u Crnoj Gori se izdvojilo šest najčešćih klimatskih ekstrema: učestalije ekstremno visoke maksimalne i minimalne temperature, češći i duži toplotni talasi, veći broj tropskih dana i noći, manji broj mraznih dana, učestalija pojava suša i intenzivnije padavine – navodi Vojinović.
Kako objašnjava, u 2012. godini snažni talas vrućine uticao je na više od 4.500 ljudi, posebno na zdravlje visoko rizičnih grupa.
-Suše su učestalije od 1990-ih godina. Suša iz 2011. godine je pogodila cijelu državu i dovela do hidrološkog deficita u Zeti i Bjelopavlićima, gdje se nalazi najveće poljoprivredno područje u Crnoj Gori. Ugrozila je prehrambenu sigurnost zemlje, jer je slaba dostupnost vode smanjila prinose usjeva i povećala troškove za navodnjavanje i prevenciju i upravljanje bolestima, korovom i insektima. U periodu 2017-2019, uzastopne hidrološke suše su smanjile vodostaje rijeka Morače i Zete, Skadarskog jezera i negativno uticale na sektore poljoprivrede, energetike i ribarstva – pojašnjava Vojinović.
Crnogorske šume su, kako dodaje, više puta bile ugrožene šumskim požarima koji su, iako ih je izazvao ljudski faktor, zbog klimatskih promjena bili intenzivnijeg uticaja.
-U periodu 2005–2015. bilo je oko 800 većih šumskih požara, a preko 18.000 ha šuma i preko 800.000 m3 drvne mase oštećeno je ili uništeno. Najgora sezona požara u Crnoj Gori bila je 2017. godine sa 124 požara, koji su pogodili ukupno 51.661 ha – dodaje ona.
Odgovarajući na pitanje koliko je važno analizirati klimatske elemente, ona je kazala da je analizaključna za razumijevanje, predviđanje i upravljanje njihovim uticajima na životnu sredinu, privredu i društvo.
-Najprije, omogućava nam da razumijemo uzroke klimatskih promjena, poput emisija gasova s efektom staklene bašte koje potiču od ljudskih aktivnosti, prirodnih ciklusa ili promjena u sunčevoj aktivnosti. To omogućava identifikovanje glavnih izvora emisije i razvoj strategije za njihovo smanjenje. Klimatska analiza omogućava predviđanje i posljedica klimatskih promjena, kao što su porast globalne temperature, promjene u padavinama, porast nivoa mora i ekstremni vremenski događaji. Razumijevanje ovih posljedica pomaže u pripremi za njihov uticaj i efikasno upravljanje rizicima. Uz navedeno, analiza klimatskih elemenata pomaže i u razumijevanju kako promjene klime utiču na biodiverzitet, ekološke procese i ravnotežu u prirodi, ali i na ljude, zdravlje, sigurnost hrane, vodu i infrastrukturu – ističe Vojinović.
Veliku ulogu u procesu adaptacije na klimatske promjene, kako ističe, treba da preuzmu lokalne samouprave.
-Razlog za njihovo isticanje u borbi sa klimatskim promjenama jeste taj što se ekstremni klimatski događaji dešavaju na lokalnom nivou i najviše pogađaju lokalno stanovništvo i privredu. Uz to, gro populacije živi u urbanim cjelinama. Naime, oko 57% svjetske populacije živi u gradovima, od čega 6% ili oko 600 miliona u megagradovima. Prema podacima UNHABITAT-a, iako gradovi pokrivaju samo oko 3% zemljine površine, oni troše 60-80% energije i odgovorni su za 70% antropogenih emisija gasova s efektom staklene bašte. Velika gustina naseljenosti gradova utiče na prostorne obrasce korišćenja zemljišta, a samim tim i na prirodu – objašnjava Vojinović.
U skladu sa EU Strategijom biodiverziteta do 2030. godine, lokalne vlasti moraju da donesu tzv. zelene prostorne planove za svaki grad sa više od 25.000 stanovnika.
-Ovakvi planovi bi trebalo da daju odgovor na klimatske probleme kroz tzv. rješenja zasnovana na prirodi, odnosno više zelenila i parkova, izgradnju pametnih zgrada, obezbjeđivanje zaliha čiste vode, upotrebu obnovljivih izvora energije i održivog transporta između urbanih i ruralnih područja. Važnost uloge gradova u borbi protiv klimatskih promjena najbolje odražava rečenica António Guterres, Generalni sekretar UN-a, koji je rekao da su ,,gradovi mjesta u kojima će u velikoj mjeri borba protiv klimatskih promjena biti dobijena ili izgubljena” – ističe ona.
Kako klimatska kriza eskalira, svijet mora, objašnjava Vojinović da se sve više oslanja na energiju bez upotrebe uglja, koji je bio okosnica ekonomskog razvoja čovječanstva od početka industrijske ere.
-Sagorijevanje uglja je uticalo i na pretjerane emisije ugljen dioksida koji je do danas ostao daleko najvažniji antropogeni pokretač globalnog zagrijavanja. Zaključno sa 2020. godinom, u odnosu na nivo iz predindustrijskog perioda, koncentracije ugljen dioksida u atmosferi porasle su za 48%. Napuštanje fosilnih goriva (dekarbonizacija), kao putanja u postizanju klimatske neutralnosti, podrazumijeva masovno energetsko restrukturiranje i nove investicije. Prema projekcijama Međunarodne agencije za energetiku, do 2050. godine globalna tražnja za ugljem trebalo bi da se smanji za 90%, za naftom za 75% i prirodnim gasom za 55% – pojašnjava Vojinović.
Globalni prioritet dekarbonizacije je, kako dodaje, napuštanje uglja u azijsko-pacifičkom regionu.
-Kao dom za 60% svjetske populacije i jedan od pokretača globalnog ekonomskog rasta, azijsko-pacifički region je od početka 2000-ih godina XX vijeka ključni region koji emituje ugljen dioksid, proizvodeći oko ½ ukupnih svjetskih emisija. Oko 70% današnjeg globalnog kapaciteta za proizvodnju energije iz uglja nalazi se u Aziji. Postepeno napuštanje upotrebe uglja u Kini i Indiji je apsolutno kritično pitanje ako svijet želi da ispuni ciljeve Pariskog sporazuma i bori se protiv klimatskih promjena. Na Samitu o klimi koji je u decembru 2023. godine održan u Dubaiju, usvojen je dokument kojim se više od 120 zemalja-potpisnica obavezalo na cilj utrostručenja kapaciteta obnovljivih izvora do 2030. godine – zaključuje ona.
Podaci Međunarodne agencije za energetiku
Prema podacima Međunarodne agencije za energetiku, tokom 2023. godine ukupni kapaciteti obnovljivih izvora energije porasli su za 50% u odnosu na 2022. godinu.
-Obnovljivi izvori energije bi mogli postati značajniji u budućnosti jer, između ostalog, postoji i logičko razmišljanje da bi vrhunac u svjetskoj proizvodnji nafte značio rastuće cijene i mogao bi zauzvrat da ohrabri supstituciju nafte drugim gorivima. Ulaganja u obnovljive izvore energije vjerovatno će, takođe, pokazati i značajne povrate na obim, što se može vidjeti u brzom padu troškova proizvodnje obnovljive energije. S tim u vezi, danas su solarna energija i vjetar postali priuštivi izvori električne energije u većem dijelu svijeta. Konačno, dekarbonizacija energije imaće dugoročne efekte na geopolitičku dinamiku i preraspodjelu moći, jer će uticati na ekonomije koje proizvode naftu i gas, kao i na lidere u oblasti obnovljivih izvora energije – pojašnjava Vojinović.
Prir. Milena Vuković
Izvor naslovne fotografije: sitn.hms.harvard.edu
