Najbolje priče nastaju spojem slučajnosti i predanosti. Ta dva sastojka najčešće čine i temelj profesionalnog i ličnog razvoja, a usput donose i obilje lijepih trenutaka.
Četvrtog aprila 2026. godine putem WhatsAppa dobio sam fotografiju onoga za čim sam tokom prethodne dvije godine tragao na području većem od 5.000 kvadratnih kilometara sjeverozapadne AlUle. Nakon što sam pronašao više od 60 starih, napuštenih gnijezda veličanstvenog ćelavog strvinara (Torgos tracheliotos), gotovo sam izgubio nadu da ću ikada vidjeti aktivno gnijezdo najveće ptice Arapskog poluostrva. Međutim, fotografija koja se upravo pojavila na mom telefonu nagovještavala je sasvim suprotno: na njoj se vidjela odrasla ptica kako odlijeće s gnijezda, nakon što joj se osoba koja je snimala primakla tek malo više nego što je trebalo.
Istog trena zapljusnuo me je emotivni cunami uz nemalu dozu znoja. Fotografija je gotovo sigurno značila da se u gnijezdu nalazi mladunče, ali i da se neko približio malo previše i natjerao jednog od roditelja da napusti gnijezdo. Poslije nekoliko napetih sati detektivskog rada, konačno smo uspjeli da pronađemo čovjeka koji je prvi otkrio gnijezdo, Mohammeda Sulaimana Alenzija. Do kraja dana imali smo i njegove tačne GPS koordinate. Sve ostalo je istorija.
Zdravu mladu ženku nazvali smo Hayat („Život“), nadajući se da će preživjeti surove uslove ovog krajnje negostoljubivog okruženja i da će, kao predvodnik svoje vrste, pronijeti život ka vedrijim vremenima za ovog ugroženog strvinara.
Tokom narednih sedmica istraživali smo okolinu prvog aktivnog gnijezda ćelavog strvinara koje je poslije mnogo godina dokumentovano u AlUli. Otkrili smo da se u blizini gnijezde još najmanje dva para, premda nijedan od njih nije uspio da othrani mladunče.
Hayat je, u međuvremenu, nastavila da raste. Petnaestog juna, kada je već bila dovoljno velika, uz pomoć tima KAUST Beacon Development opremili smo je satelitskim odašiljačem. Samo devet dana kasnije, 24. juna, Hayat je prvi put poletjela.
Od tada neumorno istražuje okolinu. Svakog jutra rano napušta gnijezdo i kreće u upoznavanje predjela, zalazeći svakog dana malo dalje nego prethodnog. Sada je već mnogo sigurnija, a njeni istraživački letovi odveli su je čak 35 kilometara od gnijezda. Do kasnog prijepodneva bezbjedno se vraća kući, gdje joj njeni predani roditelji i dalje donose hranu. Na osnovu onoga što znamo o drugim pustinjskim populacijama ćelavog strvinara, očekujemo da će nastaviti da noći u gnijezdu otprilike do sredine septembra. Tek tada će je roditelji, nakon osam mjeseci brige, postepeno prepustiti da se sama snalazi.
Najosjetljiviji period njenog života tek predstoji, naročito prvi mjeseci samostalnosti. Pratićemo svaki njen let. Proučavajući njeno svakodnevno kretanje, nadamo se da ćemo precizno razumjeti šta je sve potrebno za opstanak u jednom od najnegostoljubivijih pustinjskih predjela na Zemlji. Vjerovatno će provesti nekoliko godina lutajući velikim dijelom Arapskog poluostrva, prije nego što sa pet ili šest godina dostigne polnu zrelost i možda sagradi gnijezdo nedaleko od onog u kojem se izlegla.
Kao prvi ćelavi strvinar na Arapskom poluostrvu koji satelitski odašiljač nosi od tako ranog životnog doba, i tek treća jedinka ove vrste koja se na ovaj način prati u posljednjih 30 godina, Hayat će nam nesumnjivo pružiti neprocjenjiva saznanja o umijeću preživljavanja u jednom od najsurovijih okruženja na planeti.
Radujemo se svakoj tajni koju će nam otkriti i želimo joj mnogo dugih godina i laka krila.
Ništa od svega ovoga ne bi bilo moguće bez izuzetnog tima: Abdulazraq Alatawi, Abid Mehmood, Ali Alenezi, Anastasiia Vysokikh, Ashraf Elhalah, Benjamin Lee, James Whiteman, Joseph Azar, Kevin Webb, Khaled Alenezi, Mahomed Desai, Meshari AlSaleh, Patko Laszlo i Sarah Abdulkarim.
O autoru:
Borut Rubinić je ugledni slovenački ornitolog i stručnjak za zaštitu ptica, sa više od tri decenije terenskog i istraživačkog iskustva. Tokom dugogodišnjeg rada u okviru mreže BirdLife na Balkanu učestvovao je i u značajnim istraživanjima i procesima zaštite ptica u Crnoj Gori. Danas je rukovodilac monitoringa prirodnih rezervata pri Kraljevskoj komisiji za AlUlu u Saudijskoj Arabiji, gdje istražuje i prati ptice jednog od najsurovijih pustinjskih područja svijeta.
Naslovna fotografija: Borut Rubinić
