Iako žene danas čine gotovo trećinu globalne radne snage u sektoru obnovljive energije, njihov glas i dalje se rijetko čuje iz tehničkih laboratorija i upravnih kancelarija. Izvještaj Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA) iz oktobra prošle godine donosi detaljan pregled stanja i poruku da energetska tranzicija neće biti potpuna bez rodne ravnoteže.
Prema podacima iz izvještaja „Energija: rodna perspektiva“, žene trenutno zauzimaju 32% pozicija sa punim radnim vremenom u sektoru obnovljivih izvora. Na prvi pogled, to djeluje ohrabrujuće, posebno ako se uporedi sa znatno nižim procentima u naftnoj, gasnoj i nuklearnoj industriji. Međutim, u globalnom kontekstu, gdje žene čine oko 43% ukupne radne snage, jasno je da i ovaj “zeleni” sektor ima još dug put do istinske ravnopravnosti.
IRENA procjenjuje da je tokom 2023. godine sektor obnovljive energije obezbjeđivao zaposlenje za oko 16,2 miliona ljudi širom svijeta. Ako se globalni razvoj nastavi u pravcu ciljeva Pariskog sporazuma, ovaj broj bi mogao porasti i do 30 miliona radnih mjesta do 2030. godine. To znači masovno zapošljavanje u oblastima poput solarne i vjetroenergije, hidroenergije, bioenergije i geotermalne energije i istovremeno ogromnu priliku da se u tom rastu isprave postojeće nejednakosti.
Međutim, kako podaci pokazuju, te nejednakosti nisu samo brojčane. One su duboko ukorijenjene u strukturi sektora.
Žene su brojnije u administrativnim ulogama (45%) i tehničkim pozicijama koje nijesu vezane za STEM oblasti (36%). Ali čim se pređe prag nauke, tehnologije, inženjeringa i matematike, njihova zastupljenost opada na 28% u STEM tehničkim pozicijama i svega 22% u poslovima srednjeg tehničkog nivoa, poput instalacija i građevinskih radova.
Još veći jaz otvara se na rukovodećim nivoima. U sektoru koji je usmjeren ka budućnosti, samo 26% srednjih menadžerskih funkcija obavljaju žene, dok su na najvišim pozicijama, članicama upravnih odbora i top menadžmenta, prisutne u svega 19% slučajeva. Ovaj nesrazmjer, prema IRENA-i, nije slučajan. On zapravo odražava neravnomjeran pristup donošenju odluka i tehničkim pozicijama, koji se proteže kroz čitavu industriju.
Zanimljivo je da regionalne razlike u učešću žena nijesu značajne. Afrika i Azijsko-pacifički region bilježe prosječno 33% žena u sektoru, dok Evropa i Sjeverna Amerika zaostaju sa 27%. Ipak, IRENA napominje da ove razlike više oslikavaju globalni obrazac nego regionalne specifičnosti. Osim toga, veličina organizacije takođe ima uticaja – manje firme češće zapošljavaju veći procenat žena, dok su u većim, posebno proizvodnim kompanijama, žene znatno rjeđe prisutne.
Prepreke koje ne staju na vratima firme
Izvještaj je zasnovan na anketi sprovedenoj među organizacijama i pojedincima iz čak 119 zemalja, a odgovori otkrivaju jasnu poruku: barijere nijesu samo pitanje obrazovanja ili motivacije, već su često sistemske i duboko ukorijenjene u praksama zapošljavanja i svakodnevnog rada.
Najveće prepreke koje su ispitanici istakli odnose se na sam radni ambijent, pristrasnost pri zapošljavanju, ograničene mogućnosti za napredovanje, nedovoljno fleksibilni uslovi rada i manjak politika koje podržavaju balans između posla i porodičnih obaveza.
Skoro 45% žena uključenih u istraživanje izjavilo je da su iskusile neki oblik rodne diskriminacije na radnom mjestu. No, većina tih slučajeva nikada nije prijavljena, uglavnom zbog nepovjerenja u sistem prijavljivanja i straha od odmazde.
Društvena očekivanja i zakonska ograničenja u pojedinim državama dodatno komplikuju situaciju. Mnoge žene i dalje nose teret očekivanja da budu glavne starateljke u porodici, dok u nekim zemljama postoje i formalne zakonske barijere za njihovo profesionalno napredovanje. Obrazovni sistem takođe igra ulogu: ograničen pristup STEM obrazovanju i stručnoj obuci direktno utiče na smanjen broj žena u tehničkim sektorima.
Kako do promjene?
IRENA navodi da odgovornost za promjenu leži i na državama i na poslodavcima. Među preporukama su: donošenje zakona o jednakim platama, obavezno izvještavanje o zaposlenima po polu, razvoj fleksibilnih radnih politika i programi obuke za grupe koje su tradicionalno manje zastupljene.
Zanimljivo je da su ispitanici napore svojih poslodavaca u oblasti rodne ravnopravnosti ocijenili prosječnom ocjenom 69 od mogućih 100. To ukazuje na određeni napredak, ali i na to da se mnoge dobre namjere još uvijek sporo pretvaraju u konkretne rezultate.
Na kraju, IRENA podsjeća da raznolikost radne snage nije pitanje simbolike, već praktična potreba u momentu kada energetska tranzicija dobija sve veći zamah. Ako želimo svijet koji je održiv, pravedan i energetski siguran, onda ni jedna karika u lancu, pa ni rodna, ne smije ostati zapostavljena.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Free-pik
