Norveška prijestonica Oslo već godinama važi za jednog od pionira urbane održivosti, a među izazovima s kojima se i dalje suočava nalazi se i potreba za dodatnim smanjenjem uticaja građevinskih aktivnosti na kvalitet vazduha.Iako električni automobili danas dominiraju norveškim putevima, građevinske mašine na električni pogon još uvijek su rijetkost. Ipak, Oslo predvodi promjene i u toj oblasti – zamjenom fosilnih goriva najprije biogorivima, a zatim sve više električnom energijom.
Podaci iz 2023. godine pokazuju da su gradska gradilišta u Oslu bila čak 98% oslobođena fosilnih goriva – tri četvrtine građevinske opreme radilo je na biogoriva, dok je manje od četvrtine koristilo električnu energiju. Kod projekata koje vodi gradska Agencija za urbanu životnu sredinu, a za koje postoje noviji podaci do oktobra 2024, dvije trećine radnih sati ostvareno je pomoću električne opreme, dok se trećina i dalje oslanjala na biodizel.
Udio električnih mašina značajno raste, više nego dvostruko u prethodne dvije godine, zahvaljujući razvoju i dostupnosti nove opreme na tržištu. Inženjerka Ingrid Kiær Salmi iz Agencije za urbanu životnu sredinu izjavila je za Guardian da je signal koji je Oslo poslao industriji bio ključan za razvoj električnih građevinskih mašina, od kojih sada mogu imati koristi i drugi gradovi. „Koristili smo mnogo demo verzija i mašina prilagođenih specifičnim projektima, tako da tehnologija sada sve više odgovara potrebama ovakvih radova“, kazala je Salmi.
Ipak, iako Norvežani već odavno biraju vozila na baterije umjesto onih sa motorima na unutrašnje sagorijevanje, tržište za električne bageri i utovarivače još uvijek je u povoju. Građevinski sektor nerijetko pruža otpor, upozoravajući da tranzicija ide prebrzo i tražeći fleksibilniji pristup koji bi uzimao u obzir ukupne emisije projekta, a ne samo vrstu korišćene opreme.
„Zahtjev da sve mašine na gradilištima budu bez emisija, u ovom trenutku, nije ni efikasan ni isplativ“, ocijenila je Stine Marie Haugen iz Norveške asocijacije građevinskih i inženjerskih izvođača radova. Ona je istakla da vrlo malo zemalja u Evropi trenutno ulaže u razvoj opreme bez emisija, što ograničava njenu dostupnost. „Samo nekolicina država preuzima troškove razvoja ovih mašina i njihovog plasiranja na tržište“, rekla je Haugen za Guardian.
Međutim, upravo zahvaljujući toj ulozi predvodnika, zemlje poput Norveške doprinose sniženju cijena i većoj pristupačnosti ovih tehnologija na globalnom nivou. Proizvođači navode da su ih upravo javne politike poput one u Oslu motivisale da razvijaju nove modele električnih mašina i poboljšavaju postojeće.
Kako broj vozila na baterije raste, tako se očekuje i pad cijena. Ipak, „kao i kod svih novih tehnologija, postoji određena ‘zelena premija’“, izjavila je za Guardian Tora Leifland, šefica sektora za odnose s javnošću u kompaniji Volvo Construction Equipment. Prema njenim riječima, jedna električna građevinska mašina može koštati i dvostruko više od dizel verzije, ali uz znatne uštede na gorivu i minimalni uticaj na ukupne troškove gradilišta.
Osim ekonomske koristi, postoje i dodatne prednosti koje se teže kvantifikuju – poput tišeg rada, smanjenog stresa u lokalnim zajednicama i manjeg narušavanja svakodnevnog života. „Ako je u blizini škola, nastava može da se odvija kao da gradilišta i nema“, rekao je za Guardian Lars Olav, projektni menadžer, dok su radnici sa električnim bagerima na prometnoj raskrsnici gradili autobusku stanicu i biciklističku stazu. „Život može da teče normalno.“
Iako najveći dio emisija iz građevinskog sektora potiče od proizvodnje cementa i čelika, jer zahtijevaju visoke temperature koje se često postižu sagorijevanjem fosilnih goriva, same građevinske mašine i gradilišta u urbanim sredinama i dalje su veliki izvor štetnih gasova i čestica koje direktno narušavaju kvalitet vazduha.
Oslo nije jedini grad koji pokušava da promijeni tu sliku. U Stokholmu, gradske vlasti koje revitalizuju nekadašnju mesnu četvrt povećale su udio obavezne električne opreme na gradilištima sa 10% na 50%, dok se ostatak i dalje pokreće biogorivima.
U Holandiji, jedan projekat ojačavanja nasipa koristi više od 40 teških električnih mašina, a tom prilikom je izgrađena i prva brza punionica na svijetu za velika vozila i opremu.
Ipak, potražnja za električnim mašinama još uvijek je ispod očekivanja. Tora Leifland smatra da gradovi mogu dodatno ubrzati tranziciju tako što će u javnim nabavkama postavljati uslove o opremi bez emisija. Takođe, predlaže uključivanje građevinskih radova u zone niskih emisija i uvođenje cijene za emisije CO₂, kako bi se fosilna goriva učinila manje konkurentnim.
„Potrebno nam je više Osla i više kvartova poput mesne četvrti u Stokholmu“, zaključila je Leifland u razgovoru za Guardian. „Još ih je premalo.“
Put kojim je Oslo krenuo možda nije najlakši, ali šalje snažnu poruku: gradilišta budućnosti mogu biti tiša, čistija i zdravija – i za ljude i za planetu. Ono što je danas pionirski poduhvat, već sjutra može postati nova urbana norma.
Naslovna fotografija: Pixabay
