U aprilu 2025. godine, gotovo 60 miliona ljudi u Španiji i Portugalu ostalo je bez struje. U jednom od najmasovnijih nestanaka električne energije u istoriji Evrope, cijela Iberija se doslovno našla u mraku – i fizičkom i političkom. Incident je odmah pokrenuo talas kritika na račun obnovljivih izvora energije, naročito od strane skeptika zelenih politika. Britanski političar Najdžel Faraž iskoristio je priliku da ismije ciljeve smanjenja emisija, poručujući da će i drugdje „svjetla uskoro početi da se gase ako nastavimo sa net-zero ludilom.“
Ovakve izjave lako pronađu put do medijskih naslova, ali rijetko donesu istinu. Jer realnost je, kao i uvijek, mnogo kompleksnija. Nestanak struje nije bio posljedica same upotrebe obnovljivih izvora, već kombinacije faktora: neplaniranog isključivanja solarnih elektrana, problema u radu klasičnih termoelektrana, te hroničnog izostanka ulaganja u modernizaciju elektroenergetske mreže. Španski operator sistema, Red Eléctrica, jasno je istakao da se mreža jednostavno nije mogla nositi s postojećim izazovima. I upravo tu leži suština problema – ne u obnovljivim izvorima, već u nedovoljno pametnoj i pravovremenoj pripremi.
Tehnologije ne dolaze savršene – ali mi učimo usput
Nijedna velika tehnološka revolucija nije prošla bez problema. Rani internet bio je spor, nestabilan i frustrirajući, ali nismo odustali – jer smo znali kakav potencijal nosi. Slično važi i za obnovljive izvore energije. Vjetar, sunce i druge čiste tehnologije nisu bez mana, ali njihovi izazovi su tehničke prirode, ne ideološke. Nestabilnost proizvodnje, potreba za boljim skladištenjem i jačom mrežnom infrastrukturom – sve su to prepreke koje se rješavaju inovacijama, a ne vraćanjem unazad.
Vjetar, sunce i druge čiste tehnologije nisu bez mana, ali njihovi izazovi su tehničke prirode, ne ideološke.
Danas se širom svijeta testiraju pametne mreže, baterije velikog kapaciteta i decentralizovani sistemi koji povećavaju otpornost i fleksibilnost energetskih mreža. Više ne govorimo samo o „struji iz vjetra“, već o sofisticiranim sistemima koji prilagođavaju potrošnju u realnom vremenu, balansiraju višak energije i osiguravaju stabilnost čak i kada Sunce zađe ili vjetar stane.
Održivost nije odricanje – već redefinisanje dobrog života
Jedan od ključnih argumenata protiv energetske tranzicije jeste da „zeleni zaokret“ znači gubitak komfora, radnih mjesta i ekonomskog rasta. No, istina je potpuno suprotna. Održivost ne znači život u oskudici, već život sa svrhom – u kojem pronalazimo pametnije načine da zadovoljimo potrebe, a da pri tom ne iscrpljujemo planetu.
Obnovljivi izvori energije, uz podršku savremene infrastrukture i odgovorne politike, omogućavaju pristup energiji koja je ne samo čista, već i jeftinija, otpornija na krize i dostupnija široj populaciji. Dugoročne koristi uključuju stabilne cijene, nova radna mjesta, bolje javno zdravlje, smanjenje zagađenja i manju zavisnost od geopolitički rizičnih fosilnih goriva.
Obnovljivi izvori energije, uz podršku savremene infrastrukture i odgovorne politike, omogućavaju pristup energiji koja je ne samo čista, već i jeftinija, otpornija na krize i dostupnija široj populaciji.
Prava prijetnja dolazi iz nečinjenja
Ako postoji nešto što bi trebalo da nas plaši više od povremenog nestanka struje, to je – pasivnost. Klimatske promjene nisu scenariji iz budućnosti, već svakodnevna stvarnost: sve češće suše, toplotni talasi, podizanje nivoa mora i ubrzani gubitak biodiverziteta. Nastaviti kao dosad znači prihvatiti ozbiljne i skupe posljedice u narednim decenijama.
Klimatske promjene nisu scenariji iz budućnosti, već svakodnevna stvarnost: sve češće suše, toplotni talasi, podizanje nivoa mora i ubrzani gubitak biodiverziteta.
Naučni konsenzus je jasan: ako globalno zagrijavanje premaši prag od 1,5°C – što se, prema upozorenjima IPCC-a, može dogoditi već u ovoj deceniji – ulazimo u zonu potencijalno bespovratnih promjena. Kolaps ledenih pokrivača, izumiranje koralnih grebena, promjene okeanskih struja… sve to prijeti ekosistemima koji podržavaju naš život. Čak i privremeni „skokovi“ temperature iznad tog praga su crveni alarm koji se ne smije ignorisati.
Kroz poteškoće do napretka
Nestanak struje u Španiji i Portugalu nije razlog za zaokret unazad, već poziv na dodatne investicije, bolju koordinaciju i ubrzanu transformaciju. Povremeni problemi nijesu dokaz da ideja ne funkcioniše – već da se sistem mora poboljšati. Odbaciti obnovljive izvore zbog ovih izazova bilo bi kao da smo se odrekli interneta zbog sporog dial-upa.
Povremeni problemi nijesu dokaz da ideja ne funkcioniše – već da se sistem mora poboljšati. Odbaciti obnovljive izvore zbog ovih izazova bilo bi kao da smo se odrekli interneta zbog sporog dial-upa.
Treba podsjetiti i da energetske tranzicije nikad nijesu bile brze. Prelazak sa drveta na ugalj trajao je sedam decenija. Danas, međutim, nemamo taj luksuz vremena. Suština istrajnosti više nije samo čekanje – već odlučna, smjela i fokusirana akcija, uprkos preprekama.
Budućnost čiste energije neće doći sama od sebe. Ona zavisi od nas – od onih koji neće čekati da problemi nestanu, već će ih rješavati; koji će graditi, a ne okrivljivati; koji znaju da je budućnost uvijek nešto što se gradi, a ne nešto što se samo dogodi.
Jasmin Murić
