Rijeke širom svijeta zabilježile su tokom 2025. jednu od najsušnijih godina u posljednjih 35 godina, dok su zalihe slatke vode na kopnu nastavile da se smanjuju. Novi izvještaj Svjetske meteorološke organizacije (WMO) pokazuje da se ove promjene nadovezuju na dugotrajan gubitak glečera i sve nepredvidljivije kruženje vode u prirodi, sa ozbiljnim posljedicama po stanovništvo i privredu.
Vode je sve češće ili premalo ili previše, a sve je manje riječnih slivova u kojima se bilježe uobičajeni uslovi. Posljednjih sedam godina izdvajaju se po najmanjem udjelu rijeka sa „normalnim“ protokom još od 1991. godine. Takav obrazac ukazuje na poremećaj koji prevazilazi jednu sušnu sezonu ili pojedinačnu poplavu.
Izvještaj WMO-a o stanju globalnih vodnih resursa obuhvata 2025. godinu, ali objedinjuje i nalaze prikupljene tokom pet godina od njegovog prvog izdanja. Njegov cilj je da pruži cjelovitu, naučno utemeljenu sliku kruženja vode: od protoka rijeka i podzemnih voda, preko vlažnosti zemljišta i ukupnih zaliha vode na kopnu, do snijega, leda i evapotranspiracije tj. procesa kojim voda isparava sa površina i otpušta se kroz biljke. Posebna pažnja posvećena je ekstremnim događajima sa teškim posljedicama.
Podaci o rijekama pokazuju razmjere odstupanja. Tokom 2025. protok ispod uobičajenih vrijednosti zabilježen je na području koje obuhvata 36 odsto ukupne površine riječnih slivova u svijetu. Procjena se zasniva na simulacijama 13 globalnih hidroloških modela, koji koriste podatke o zabilježenim vremenskim prilikama.
Istovremeno, udio riječnih slivova sa normalnim uslovima tokom posljednjih sedam godina kretao se između 34 i 38 odsto. Čisto radi poređenja, prosjek za period od 1991. do 2020. iznosio je 46 odsto. Uobičajeno stanje tako je sedmu godinu zaredom zabilježeno u izrazitoj manjini slivova.
Za razumijevanje ovih promjena važno je objasniti i to što svi djelovi vodnog ciklusa ne reaguju istom brzinom. Padavine, protok rijeka i vlažnost zemljišta mijenjaju se pod uticajem vremenskih prilika u roku od nekoliko dana ili sedmica. Podzemne vode, glečeri i sezonski sniježni pokrivač imaju sporiji ritam: njihove zalihe nakupljaju se ili iscrpljuju tokom više sezona, decenija, pa i dužih perioda.
Upravo su te sporije promjenljive rezerve, objašnjava generalna sekretarka WMO-a Selest Saulo, dugo ublažavale posljedice sušnih godina. Zahvaljujući njima, pojedinačna suša ili jedna sezona sa malo padavina nisu morale odmah da prerastu u krizu u snabdijevanja vodom.
„Te rezerve tradicionalno su služile kao štedni račun naše planete: ublažavale su posljedice nepovoljnih godina, tako da pojedinačna suša ili jedna sušna sezona ne prerastu odmah u krizu u snabdijevanja vodom“, kazala je Saulo.
Međutim, prema njenim riječima, čovječanstvo taj račun sve više prazni. Ukupne zalihe vode na kopnu opadaju od sredine prošle decenije, pri čemu se početak tog trenda bilježi u periodu između 2014. i 2016. godine. Riječ je o vodi uskladištenoj u podzemlju, jezerima i rijekama, zemljištu i vegetaciji, kao i u snijegu i ledu. Njeno smanjenje predstavlja postojan signal koji traje već približno deset godina.
Ni stanje podzemnih voda ne pokazuje pomak ka oporavku. Gotovo dvije trećine bunara obuhvaćenih monitoringom širom svijeta tokom 2025. pokazalo je stanje izvan istorijski uobičajenih vrijednosti. U odnosu na 2024, ukupna slika dodatno se pomjerila ka manjku vode.
Gubitak glečera dodatno slabi ove prirodne rezerve. Godina 2025. bila je četvrta uzastopna u kojoj su svi veliki regioni sa glečerima na Zemlji izgubili dio ledene mase. Posljedice se javljaju u različitim vremenskim okvirima: kratkoročno raste opasnost od pojava poput poplava, dok se dugoročno smanjuje pouzdanost izvora vode od kojih zavisi stanovništvo.
Samo u periodu od 2023. do 2025. glečeri su gubili masu u svakoj izvještajnoj godini, uz ukupan globalni gubitak od 1.400 gigatona vode. Toliko vode bilo bi dovoljno da se napuni približno 560 miliona olimpijskih bazena. Ta količina odgovara i približno trećini slatke vode koja se tokom jedne godine zahvati za različite potrebe.
Uz slabljenje rezervi, izvještaj bilježi i učestale razorne posljedice viška ili nedostatka vode. U svakoj od posljednjih pet godina nacionalne meteorološke i hidrološke službe širom svijeta prijavljivale su rekordne poplave i suše. Pojedina područja novi ekstremni događaj pogađao je prije nego što su stigla da se oporave od prethodnog.
Najveći teret zabilježen je u Aziji i Africi. Na ova dva kontinenta zajedno otpada najmanje polovina svih evidentiranih ekstremnih događaja povezanih sa vodom tokom posljednjih pet godina, kao i više od 80 odsto prijavljenih smrtnih slučajeva izazvanih tim događajima.
Saulo upozorava da se rizici nastavljaju.
„Istovremeno, svjedočimo sve većem broju katastrofa povezanih sa vodom. Jačanje El Ninja povećaće rizik od suša u pojedinim područjima, a od poplava u drugim“, kazala je.
Razumijevanje i praćenje ovih procesa zahtijeva saradnju koja prevazilazi državne granice. Vodni bilans riječnog sliva zavisi i od onoga što se događa u susjednim zemljama, dok povlačenje glečera može promijeniti dostupnost vode za zajednice udaljene stotinama kilometara nizvodno.
„Upravo zato su nam potrebni razmjena podataka, zajednički standardi i zajednički sistemi ranog upozoravanja i upravo je to uloga zbog koje WMO postoji“, poručila je Saulo.
Na takvoj razmjeni zasniva se i sam izvještaj. Desetine stručnjaka iz nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi, centara za podatke, istraživačke zajednice i partnerskih institucija ustupile su terenska mjerenja, rezultate modela i podatke prikupljene iz svemira. Od prvog izdanja 2021. godine, broj obuhvaćenih hidroloških pokazatelja povećan je sa tri na 15, a znatno je proširena i zastupljenost zemalja.
Ipak, praznine u podacima ostaju upravo tamo gdje su posljedice najteže. Afrika i Azija, uprkos izrazitoj pogođenosti ekstremnim događajima, i dalje su među najmanje zastupljenim regionima kada je riječ o hidrološkim osmatranjima uključenim u izvještaj.
J.M.
Naslovna fotografija: Albinfo / Wikimedia Commons
