Proces izrade novog Zakona o rudarstvu u Crnoj Gori je još jedno pitanje iz oblasti zaštite životne sredine koje je otvorilo niz kontroverzi i ukazalo na duboke nesuglasice između Ministarstva energetike i rudarstva i predstavnika civilnog sektora i dijela stručne javnosti. Ključne tačke sporenja tiču se definisanja rudarstva kao djelatnosti od javnog interesa, mogućnosti eksproprijacije imovine, procjene uticaja na životnu sredinu i transparentnosti donošenja odluka. Odsustvo konstruktivnog dijaloga i međusobnog razumijevanja, kako izgleda, rezultiralo je time da je Ministarstvo povuklo predlog zakona sa javne rasprave, uz najavu da će rad na njemu biti nastavljen tek kada se razriješe sporna pitanja i otklone nedoumice.
Zakon povučen zbog potrebe za doradom, ali i zbog zastoja u komunikaciji
Ministarstvo energetike i rudarstva je saopštilo da je Nacrt Zakona o rudarstvu povučen sa javne rasprave kako bi se omogućila dodatna analiza i dorada zakonskih rješenja. Ipak, u istom saopštenju posebno se ukazuje na to da je interesovanje civilnog sektora za učešće u njegovoj izradi – potpuno izostalo.
Podsjećaju da je 5. juna 2025. godine objavljen javni poziv za predlaganje predstavnika nevladinih organizacija u radnom tijelu za izradu zakona, ali da nijedna NVO niti ekološki aktivista nije poslao prijavu. Ministarstvo ističe da je to začuđujuće s obzirom na, kako kažu, čestu javnu zabrinutost za stanje u sektoru rudarstva.
„Teško je naći racionalno objašnjenje za ovakav izostanak spremnosti da se kroz konkretan rad i argumente doprinese sadržaju i kvalitetu zakona“, navodi se u saopštenju.
Ministarstvo, međutim, najavljuje da će ponovo objaviti javni poziv za uključivanje civilnog društva u proces dorade zakona, poručujući da kvalitetan propis može nastati samo kroz otvoren i inkluzivan dijalog.
Otvoreno pismo civilnog sektora: upozorenje na moguće zloupotrebe
Reakcija civilnog sektora stigla je kroz otvoreno pismo koje potpisuje 39 nevladinih organizacija, aktivista i građana. U tom dokumentu izražava se duboka zabrinutost da bi predloženi zakon, ukoliko bi bio usvojen u obliku u kojem je predstavljen, mogao otvoriti prostor za ozbiljne povrede ustavnih prava i narušavanje javnog interesa.
Potpisnici upozoravaju da proglašavanje rudarstva djelatnošću od javnog interesa može imati dalekosežne posljedice za privatnu imovinu, jer, kako navode, otvara mogućnost da gotovo svako domaćinstvo ili imanje u Crnoj Gori postane predmet rudarskog zahvata. Takva bojazan dodatno je pojačana činjenicom da se predloženim rješenjima uloga nadležnih ekoloških institucija smanjuje, dok se ključne odluke koncentrišu u ruke jednog ministra, što civilni sektor vidi kao rizik od prekomjerne centralizacije i potencijalnih zloupotreba.
Strahovi se ne tiču samo imovinskih pitanja. Organizacije upozoravaju da bi rudarske aktivnosti, ukoliko budu oslobođene obaveze procjene uticaja na životnu sredinu ili detaljnog nadzora, mogle predstavljati prijetnju za zdravlje ljudi, vodne resurse i ekosisteme. U pismu se naglašava da je Crna Gora kao ekološka država dužna da osigura da razvoj ne postane opravdanje za devastaciju prirode, te da svaki zakonski okvir mora sadržati jasne mehanizme koji garantuju zaštitu zajednica i transparentnost procesa.
Potpisnici pisma od Vlade traže da ne samo obustavi postojeću javnu raspravu i povuče Nacrt iz procedure, već da pokrene novi, transparentan proces izrade zakona, uz puno učešće stručne i akademske javnosti, lokalnih zajednica i civilnog društva. Takođe, zahtijevaju da se nacrt zakona uskladi s Ustavom Crne Gore, evropskim pravnim tekovinama i međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava i životne sredine. Ukazujući na ozbiljne sistemske slabosti u dosadašnjem načinu regulisanja rudarskog sektora, autori pisma apeluju na izvršnu vlast da iskoristi priliku da redefiniše okvir koji će omogućiti održivo korišćenje mineralnih resursa, ali ne na štetu prirode, zdravlja i prava građana.
Ministarstvo odgovara: „Javni interes nije nova kategorija“
U saopštenju Ministarstva, izloženi su odgovori na ključne navode iz otvorenog pisma. Prvo, naglašava se da je rudarstvo kao djelatnost već prepoznato kao od javnog interesa, još kroz važeći Zakon o energetici, koji u članu 4 propisuje da je „efikasno i ekonomično korišćenje prirodnih resursa od javnog interesa“. To, kako navode, podrazumijeva i eksploataciju mineralnih sirovina.
Drugo, kada je riječ o zabrinutostima u vezi sa eksproprijacijom, Ministarstvo podsjeća da se eksproprijacija i sada i ubuduće može sprovoditi isključivo u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji, a nikako proizvoljno.
Treće, u vezi sa prostornim planiranjem i uticajem na životnu sredinu, ističu da se eksploatacija ne može odobriti bez postojanja odgovarajućih planskih dokumenata i saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine. Takođe, podsjećaju da i u važećem zakonu o rudarstvu saglasnost na izmjenu rudarskog projekta daje Ministarstvo, što, kako navode, nije nikakva novina, već „pravni standard u regionu“.
Kaznene odredbe i ekološki standardi
Pitanje kaznenih odredbi takođe je izazvalo negodovanje među potpisnicima otvorenog pisma. Oni su ocijenili da su predložene kazne za kršenje zakona preblage i nedovoljno odvraćajuće (od 1.000 do 2.000 eura za fizička i 15.000 do 20.000 eura za pravna lica), posebno imajući u vidu potencijalnu štetu koju rudarske aktivnosti mogu izazvati po zdravlje ljudi, imovinu i prirodu. Upozorili su da, ukoliko sankcije ne budu jasne, stroge i sprovodive, zakon neće imati stvarnu zaštitnu funkciju, već će dodatno otvoriti prostor za zloupotrebe i nekažnjeno djelovanje u jednoj od ekološki najosjetljivijih oblasti.
Ministarstvo je, s druge strane, u saopštenju navelo da su kaznene odredbe usklađene sa Zakonom o prekršajima, te da predstavljaju najviše iznose kazni koje je moguće propisati u okviru važećeg zakonodavnog okvira. Kako su objasnili, zakonodavni sistem Crne Gore ne dozvoljava strože kazne u prekršajnom okviru, pa su predložene odredbe, kako tvrde, usklađene sa zakonom i predstavljaju maksimum koji se u ovom trenutku može pravno propisati.
Posebno se podvlači da se rudarstvo u savremenom kontekstu ne može razvijati bez visokih standarda zaštite prirode, te da „zaštita životne sredine nije prepreka, već standard koji mora da prati razvoj“. U tom smislu, Ministarstvo navodi da Crna Gora ne može sebi priuštiti apsurdnu situaciju da uvozi i najosnovnije sirovine koje može racionalno eksploatisati u sopstvenim granicama, uz poštovanje ekoloških normi.
Otvaranje prostora za dijalog ili produbljivanje nepovjerenja?
Situacija koja je nastala oko Nacrta Zakona o rudarstvu oslikava složenost odnosa između institucija i civilnog sektora kada je riječ o regulisanju osjetljivih razvojnih oblasti. S jedne strane, postoji jasna potreba za modernizacijom zakonskog okvira, uzimajući u obzir trendove u oblasti kritičnih mineralnih sirovina. S druge strane, javnost zahtijeva garancije da razvoj neće biti izgovor za kršenje prava građana i degradaciju prirode.
Dok Ministarstvo najavljuje novi javni poziv za uključivanje nevladinog sektora, ostaje pitanje: da li će se ova prilika iskoristiti za uspostavljanje dijaloga koji nije samo formalan, već i suštinski? Ishod tog procesa mogao bi značajno odrediti ne samo budućnost rudarskog sektora, već i povjerenje između građana i institucija.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Free-pik
