Toplotni talas nije samo nekoliko uzastopnih vrućih dana. Riječ je o produženom periodu izuzetno visokih temperatura, koje opterećuju ljude i tokom dana i tokom noći, onda kada bi tijelo trebalo da se odmori i prirodno rashladi. Za razliku od uragana, poplava ili velikih požara, ekstremna vrućina često ne ostavlja snažnu vizuelnu sliku. Ne ruši kuće pred kamerama i ne nosi mostove u bujicama. Ali njene posljedice mogu biti jednako ozbiljne, a u mnogim slučajevima i smrtonosne.
Ekstremna vrućina danas se smatra jednom od najopasnijih prirodnih pojava po ljudsko zdravlje. Njeni uticaji ne zaustavljaju se na zdravstvenim problemima. Toplotni talasi pogađaju javnu bezbjiednost, ekonomiju, infrastrukturu i prirodu. Posebno su opasni za najranjivije grupe stanovništva: djecu, starije osobe, žene, hronične bolesnike i ljude koji žive u neformalnim naseljima, često bez adekvatne zaštite od visokih temperatura.
Visoke temperature remete svakodnevni ritam života. Ljudi teže rade, sporije se kreću, slabije spavaju i teže obavljaju i najobičnije dnevne aktivnosti. Organizam pod toplotnim stresom ulaže veliki napor da zadrži stabilnu unutrašnju temperaturu. Kada taj napor traje danima, posebno ako se ni noću ne stvore uslovi za oporavak, rizik po zdravlje naglo raste.
Kada znojenje više nije dovoljno
Ljudsko tijelo ima prirodan mehanizam zaštite od vrućine. Znojenjem se oslobađa toplota, a isparavanje znoja sa kože pomaže organizmu da se rashladi. Međutim, taj mehanizam ne funkcioniše jednako u svim uslovima. Vlažnost vazduha može značajno promijeniti način na koji znoj isparava, pa se u toplim i vlažnim oblastima tijelo mnogo teže hladi.
Zato ekstremna vrućina nije samo pitanje temperature prikazane na termometru. Važno je i koliko je vazduh vlažan, koliko dugo vrućina traje, da li se prostor noću rashlađuje i da li ljudi imaju pristup vodi, hladu, ventilaciji ili klimatizovanim prostorima.
Kada organizam ne može da se rashladi, javljaju se ozbiljni zdravstveni rizici. Vrućina može dovesti do dehidracije, toplotnog udara, povišenog krvnog pritiska, poremećaja sna, kao i do pogoršanja kardiovaskularnih i respiratornih bolesti. Kod starijih osoba, djece i ljudi sa hroničnim zdravstvenim problemima, posljedice mogu nastupiti brže i biti znatno teže.
Posebno su opasni uslovi u kojima visoka temperatura dolazi zajedno sa visokom vlažnošću. Tada je ugrožen proces termoregulacije, odnosno sposobnost tijela da održi stabilnu unutrašnju temperaturu, idealno između 36,5 i 37,5 stepeni Celzijusa. Naučnici kao teorijsku gornju granicu prilagodljivosti ljudskog tijela na ekstremnu vrućinu navode prag od 35 stepeni. Kada se taj prag pređe, znojenje više nije dovoljno da zaštiti organizam od pregrijavanja.
Razmjere ovog problema već su vidljive u globalnoj statistici. Istraživanje objavljeno 2021. godine pokazalo je da je između 2000. i 2019. godine u svijetu godišnje bilo približno 489.000 smrtnih slučajeva povezanih sa vrućinama.
Evropa se zagrijava najbrže, a smrtnost raste
U Sjedinjenim Američkim Državama toplotni talasi su u posljednje tri decenije bili daleko najsmrtonosniji vremenski ekstrem. Ipak, problem nije ograničen na SAD. Ekstremne vrućine odnijele su veliki broj života širom svijeta, a naročito zabrinjavaju podaci iz Evrope.
Jedna studija pokazala je da je samo tokom ljeta 2022. godine u Evropi više od 60.000 ljudi umrlo od posljedica toplotnog stresa. Taj podatak dobija dodatnu težinu ako se zna da je Evropa kontinent koji se zagrijava najbrže na svijetu. U posljednje dvije decenije smrtnost povezana sa vrućinama porasla je za oko 30%, dok se procjenjuje da je broj smrtnih slučajeva povezanih sa toplotom povećan u 94% praćenih evropskih regiona.
Ljeto 2024. godine dodatno je potvrdilo koliko ekstremna vrućina može biti opasna. Desetine ljudi izgubile su život u zemljama jugoistočne Azije, uključujući Tajland, kao i u pojedinim djelovima SAD. U Meki, u Saudijskoj Arabiji, tokom godišnjeg hadža, više od 1.300 hodočasnika umrlo je zbog ekstremnih temperatura.
Ovi primjeri pokazuju da toplotni talasi nisu udaljena prijetnja niti problem koji se može posmatrati samo kroz meteorološke izvještaje. Oni već utiču na živote ljudi, na zdravstvene sisteme, organizaciju gradova, rad na otvorenom, javni prevoz, energetsku potrošnju i svakodnevnu sigurnost stanovništva.
Gradovi pod dodatnim pritiskom
Toplotni talasi naročito snažno pogađaju urbana područja. Gradovi se zagrijavaju brže i duže zadržavaju toplotu, posebno tamo gdje dominiraju beton, asfalt i staklene površine, a zelenila i prirodne sjene nema dovoljno. Takvi uslovi pojačavaju takozvani efekat urbanih toplotnih ostrva, zbog kojeg temperatura u gradskim sredinama može biti znatno viša nego u okolnim ruralnim područjima.
Vrućina u gradovima dodatno pogoršava kvalitet vazduha. Kada temperature porastu, povećava se upotreba klima-uređaja u zgradama i automobilima. To dovodi do veće potrošnje energije, a u sistemima koji se i dalje oslanjaju na fosilna goriva i do povećanih emisija zagađujućih materija i gasova sa efektom staklene bašte. Na taj način se stvara začarani krug: vrućina povećava potrebu za hlađenjem, hlađenje povećava potrošnju energije, a veće emisije dodatno doprinose zagrijavanju atmosfere.
Uticaj ekstremnih temperatura ne zaustavlja se na ljudskom tijelu. One mogu oslabiti i infrastrukturu od koje zavisi normalno funkcionisanje gradova. Visoke temperature utiču na materijale korišćene u izgradnji, a kada se kombinuju sa povećanim količinama padavina, mogu ubrzati koroziju metala i propadanje cigle i kamena. Takvi procesi vremenom slabe i čelične strukture ugrađene u betonske objekte, što predstavlja dodatni izazov za bezbjednost i održavanje infrastrukture.
Kako nastaje toplotni talas
Toplotni talasi najčešće nastaju kada se iznad određenog područja uspostavi sistem visokog vazdušnog pritiska, poznat kao anticiklon. U takvim uslovima vazduh se nagomilava i sabija, temperatura raste, a količina vlage u vazduhu se smanjuje. Vazduh koji se spušta prema tlu ponaša se poput poklopca koji zadržava toplotu iznad površine.
Taj fenomen se često opisuje kao „toplotna kupola“. Ona ne dopušta toplom vazduhu da se rasprši, dok istovremeno potiskuje hladniji vazduh i razbija oblake. Sunčeva svjetlost tada nesmetano dopire do tla, koje se iz dana u dan dodatno zagrijava. Kako se taj proces nastavlja, temperatura u prizemnom sloju atmosfere prelazi uobičajene prosječne vrijednosti i zadržava se na ekstremno visokom nivou.
Važnu ulogu ima i stanje zemljišta, vodotokova i vegetacije. Kada u zemljištu ima dovoljno vlage, ono može ublažiti toplotu, slično kao što znojenje hladi ljudsko tijelo. Vlaga isparava i tako dio toplote odlazi iz sistema. Ali kada su zemlja, rijeke, jezera i vegetacija osiromašeni vodom, njihova sposobnost da upiju i ublaže toplotu postaje znatno slabija. Tada vazduh ostaje glavni prostor u kojem se toplota zadržava.
Klimatske promjene čine talase dužim i opasnijim
Posljednjih jedanaest godina bile su najtoplije otkako postoje mjerenja. Prema procjenama, i 2026. i 2027. godina mogle bi se naći među pet najtoplijih ikada zabilježenih, između ostalog i zbog razvoja El Ninjo uslova. Ipak, šira slika je jasna: porast ekstremne vrućine direktno je povezan sa klimatskim promjenama izazvanim ljudskim djelovanjem.
Gasovi sa efektom staklene bašte zadržavaju sve više toplote u atmosferi. Kako se planeta zagrijava, toplotni talasi postaju češći, duži i intenzivniji. Zbog toga se oni sve više posmatraju kao jedan od najsmrtonosnijih oblika ekstremnih vremenskih događaja.
Studije atribucije, koje ispituju koliko su klimatske promjene uticale na konkretne ekstremne vremenske događaje, sve češće potvrđuju istu vezu. Klimatske promjene čine toplotne talase vjerovatnijim i snažnijim. Jedan nedavni toplotni talas u Australiji bio je oko 1,6 stepeni Celzijusa topliji zbog klimatskih promjena. Toplotni talas koji je prošle godine pogodio nordijske zemlje Evrope, prema procjenama naučnika, bio je najmanje deset puta vjerovatniji nego što bi bio u svijetu bez klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem.
U Indiji i drugim zemljama jugoistočne Azije temperature koje su nekada smatrane izuzetnim sve češće postaju dio nove klimatske stvarnosti. To ne znači da će svaka godina svuda biti rekordna, niti da će svaki toplotni talas imati iste posljedice. Ali znači da se osnovni uslovi mijenjaju. Atmosfera koja je toplija nosi veći rizik od ekstremnih epizoda vrućine.
Klimatska naučnica Viki Tompson sa Kabot instituta Univerziteta u Bristolu za The Guardian objašnjava da klimatske promjene čine toplotne talase toplijim i dugotrajnijim širom svijeta. Prema njenim riječima, naučnici su pokazali da su mnogi konkretni toplotni talasi intenzivniji upravo zbog klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem. Signal klimatskih promjena može se prepoznati čak i u broju smrtnih slučajeva koji se pripisuju toplotnim talasima.
Takav zaključak u skladu je sa Šestim izvještajem Međuvladinog panela o klimatskim promjenama. IPCC navodi da su klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem povećale učestalost i intenzitet toplotnih talasa još od 1950-ih godina. Kako se planeta bude dalje zagrijavala, taj trend će se nastaviti.
Vrućina kao pitanje javnog zdravlja i planiranja
Toplotni talasi zato više ne mogu biti shvaćeni samo kao meteorološka pojava ili sezonska neprijatnost. Oni su pitanje javnog zdravlja, urbanog planiranja, energetske politike, socijalne zaštite i prilagođavanja na klimatske promjene. Najveći rizik snose oni koji imaju najmanje mogućnosti da se zaštite: ljudi bez pristupa klimatizovanim prostorima, radnici na otvorenom, stariji, djeca, hronični bolesnici i stanovnici naselja sa lošom infrastrukturom.
Podaci o stotinama hiljada smrtnih slučajeva povezanih sa vrućinama pokazuju da se posljedice ekstremne toplote ne smiju potcjenjivati samo zato što nijesu uvijek vidljive na prvi pogled. Toplotni talasi djeluju tiše od oluja i poplava, ali mogu duboko poremetiti društvo, zdravlje ljudi i funkcionisanje gradova.
Zato prilagođavanje na vrućinu mora uključiti mnogo više od upozorenja na visoke temperature. Potrebni su gradovi sa više zelenila i hlada, bolja zaštita ranjivih grupa, otpornija infrastruktura, pametnije korišćenje energije i ozbiljno smanjenje emisija koje zagrijavaju atmosferu. Jer u svijetu koji se već zagrijao, pitanje nije samo koliko će često dolaziti novi toplotni talasi, već koliko će društva biti spremna da zaštite ljude kada oni nastupe.
J.M.
Naslovna fotografija: Unsplash
