Vlada Crne Gore usvojila je Informaciju o predlogu područja ekološke mreže Natura 2000, čime je završen jedan od važnijih koraka u oblasti zaštite prirode u procesu pristupanja Evropskoj uniji.
Predlog sada treba da bude dostavljen Evropskoj komisiji, zajedno sa pratećim obrascima, prostornim podacima i dokumentacijom. Time Crna Gora ulazi u narednu fazu provjere, u kojoj će evropske institucije ocjenjivati da li predložena mreža u dovoljnoj mjeri pokriva vrste i staništa od značaja za Evropsku uniju.
U dokumentu se navodi da je uspostavljanje Natura 2000 mreže jedna od ključnih obaveza Crne Gore u okviru Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Riječ je o obavezi koja proizilazi iz Direktive o staništima i Direktive o pticama, dva osnovna propisa Evropske unije na kojima počiva evropski sistem zaštite prirode.
Skoro polovina teritorije u predlogu mreže
Prema usvojenoj informaciji, predložena Natura 2000 mreža u Crnoj Gori obuhvata 58 područja od značaja za Zajednicu na kopnu, 32 područja posebne zaštite za ptice i sedam morskih područja od značaja za Zajednicu.
Kopnena pSCI područja zauzimaju 5.220,30 kvadratnih kilometara, odnosno 37,8% kopnene teritorije Crne Gore, dok područja posebne zaštite za ptice pokrivaju 5.104,45 kvadratnih kilometara, odnosno 36,96% kopna. Morska pSCI područja obuhvataju 179,37 kvadratnih kilometara, što je oko 7,06% morskog dijela teritorije.
Zbog preklapanja pojedinih područja, ukupan predlog kopnenih i morskih Natura 2000 lokaliteta iznosi 7.219,83 kvadratna kilometra, odnosno 44,15% ukupne kopnene i morske površine Crne Gore. Kada je riječ samo o kopnu, predložena Natura 2000 područja zauzimaju 7.040,46 kvadratnih kilometara, odnosno 50,97% kopnene teritorije države.
U dokumentu se napominje da površine i procenti mogu neznatno odstupati zbog kartografskih projekcija i metoda izračunavanja površina.
Mreža se ne crta po administrativnoj logici
Jedan od važnijih detalja koji treba istaći je da se Natura 2000 područja ne određuju prema administrativnim granicama, niti se nužno poklapaju sa postojećim nacionalno zaštićenim područjima.
Kriterijum za njihov izbor je drugačiji: rasprostranjenje i reprezentativnost staništa i vrsta koje se nalaze na prilozima Direktive o staništima i Direktive o pticama. To znači da se u mrežu predlažu prostori koji su važni za očuvanje konkretnih evropski značajnih staništa i vrsta, čak i kada se ti prostori ne nalaze u granicama nacionalnih parkova, parkova prirode, rezervata ili spomenika prirode.
Zbog toga Natura 2000 ne treba da se posmatra kao prosto proširenje postojećeg sistema zaštićenih područja. Ona ima svoju logiku i svoje ciljeve. U nekim slučajevima može obuhvatiti prostore koji do sada nisu bili u fokusu domaće zaštite prirode, ali su važni na nivou Evropske unije. U drugim slučajevima, neke vrijednosti koje su važne na nacionalnom ili lokalnom nivou ne moraju biti glavni predmet Natura 2000 zaštite, ukoliko nisu povezane sa vrstama i staništima iz evropskih direktiva.
To je važno za razumijevanje budućih procedura. Ako se određeno stanište ili vrsta ne nalazi među ciljnim vrijednostima zbog kojih je neko područje predloženo, ono se ne štiti kroz Natura 2000 mehanizam samo zato što se fizički nalazi unutar granice mreže. U takvim slučajevima i dalje ostaje značaj nacionalne zaštite prirode, koja može obuhvatiti širi krug vrijednosti i, u pojedinim situacijama, biti stroži i prikladniji mehanizam zaštite.
Šta se štiti kroz ovaj predlog
Referentni okvir za pripremu mreže obuhvatio je 91 tip staništa, 131 vrstu iz Direktive o staništima i 137 vrsta ptica iz Direktive o pticama. Dostupni podaci omogućili su određivanje područja za 80 vrsta ptica.
Predložena mreža obuhvata veliki raspon ekoloških sistema: obalne lagune, estuare, dine, slatinska staništa, mediteranske travnjake, šume, kraške rijeke, kanjone, planinske pašnjake, tresave, pećine, staništa slijepih miševa, područja važna za gmizavce, insekte, ptice i velike zvijeri, kao i morska staništa poput livada morske cvjetnice Posidonia oceanica i podvodnih pećina.
Među predloženim područjima su Orjen, Luštica, Tivatska solila, Lovćen, Buljarica, Bojana, Rumija, Skadarsko jezero, Cijevna, Zeta, kanjon Morače i Mala rijeka, Nikšićko polje, Komovi, Piva, Durmitor i kanjon Tare, Sinjajevina, Bjelasica, Lim, Hajla, Prokletije i druga područja. U morskom dijelu predloženi su Bokokotorski zaliv, Platamuni, Katič, Stari Ulcinj, Trašte, ostrvo Sveti Nikola i Velika plaža sa Adom Bojanom.
Posebno je važno što mreža ne prepoznaje samo velika i poznata područja, već i manje lokalitete, poput pećina, tunela, solila i vlažnih livada. Takva mjesta često nijesu vidljiva široj javnosti, ali mogu biti ključna za opstanak pojedinih vrsta.
Slijedi evropska provjera predloga
Usvajanjem informacije posao nije završen. Nakon dostavljanja dokumentacije Evropskoj komisiji, predlog će proći kroz postupak stručne evaluacije.
U toj fazi Evropska komisija organizuje biogeografske seminare, na kojima se provjerava da li je država dovoljno obuhvatila vrste i staništa od evropskog značaja. Na takve sastanke se, pored predstavnika institucija, pozivaju i nevladine organizacije i nezavisni eksperti, pa će postojati dodatni prostor da se ukaže na moguće propuste, nedostatke ili potrebu za korekcijom granica i ciljeva očuvanja.
To znači da sadašnji predlog nije kraj procesa, već osnova za evropsku provjeru i moguće dorade. Ako se pokaže da neka vrsta, stanište ili područje nijesu dovoljno zastupljeni u mreži, postoji mogućnost da se predlog koriguje prije finalnog usvajanja, koje se očekuje do kraja godine.
Pravi test biće upravljanje
Natura 2000 ne znači automatsku zabranu razvoja, ali znači da se planovi, programi i projekti u tim područjima moraju pažljivije procjenjivati u odnosu na ciljeve očuvanja. To će biti posebno važno za prostore u kojima se zaštita prirode prepliće sa turizmom, energetikom, saobraćajem, šumarstvom, poljoprivredom, vodoprivredom i urbanizacijom.
Upravo zbog toga će naredna faza biti osjetljiva. Mreža koja obuhvata ovako veliki dio teritorije mora biti dobro objašnjena lokalnim zajednicama, vlasnicima zemljišta, opštinama i privrednim sektorima. Bez toga se Natura 2000 lako može pogrešno razumjeti kao zabrana, umjesto kao sistem u kojem se razvoj usklađuje sa očuvanjem najvažnijih evropskih prirodnih vrijednosti.
Za Crnu Goru, ovaj dokument predstavlja važan korak ka ispunjavanju obaveza iz evropskih integracija. Ipak, njegova stvarna vrijednost neće se mjeriti samo time da li je poslat Evropskoj komisiji, već time da li će država uspjeti da ga pretvori u funkcionalan sistem upravljanja, monitoringa i zaštite prirode na terenu.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: J.M.
