Dok sateliti svakodnevno bilježe stotine naftnih mrlja koje plutaju svjetskim morima, gotovo nijedna od njih ne završi u izvještajima, a još manje pred sudovima. Prema podacima do kojih su došli The Guardian i istraživački tim Watershed Investigations, u petogodišnjem periodu između 2014. i 2019. godine zabilježeno je više od 90.000 naftnih mrlja uzrokovanih brodovima – ali tek 474 su prijavljene nadležnim organima. Sankcija? Gotovo da ih nema.
Ove brojke zasnovane su na podacima renomirane brodarske platforme Lloyd’s List, upoređenim sa naučnom analizom satelitskih snimaka koji su mapirali prisustvo mrlja na morima širom svijeta.
Ilegalne, ali nekažnjene
Naučnici sa Državnog univerziteta Floride nedavno su pokazali da su sve mrlje koje su detektovane satelitima zapravo nezakonite – jer premašuju dozvoljene granice zagađenja za najmanje tri reda veličine. Veliki broj ovih mrlja potiče od namjernog ispuštanja balastnih voda koje sadrže ulje – čest postupak kojim posade brodova nastoje očuvati stabilnost plovila.
Dr Elizabeth Atwood iz Marinske Laboratorije u Plimutu za The Guardian ističe da je nivo neprijavljivanja zagađenja izuzetno visok, a da se pritom i dalje pogrešno smatra kako se zagađenje koje potiče od brodova jednako prirodnom curenju nafte iz okeanskog dna.
„Međutim, nova istraživanja sve jasnije pokazuju da to nije tačno – u većem dijelu svijeta upravo brodovi čine glavni izvor zagađenja“, naglašava Atwood.
Morske mrlje veličine Italije
Obim analize satelitskih podataka je impresivan: naučnici su obradili stotine hiljada snimaka i ustanovili da se 20% svih zabilježenih mrlja (njih 90.411) može direktno povezati sa brodovima. Površina koju zauzimaju jednaka je veličini Italije! Pored toga, identifikovan je 21 „pojas velike gustine mrlja“ koji se gotovo savršeno poklapa sa glavnim svjetskim brodskim rutama.
Za poređenje, samo 2% mrlja dolazi od naftnih platformi i cjevovoda, dok prirodni izvori na dnu okeana čine nešto više od 6%. Ostatak mrlja potiče s kopna ili od brodova koji nisu mogli biti identifikovani.
Profesor emeritus Ian MacDonald sa Državnog univerziteta Floride, koautor studije, ističe da ovi podaci potvrđuju sistematska i uporna kršenja međunarodnih propisa.
Trik sa separatorom
Naftne mrlje uglavnom nastaju ispuštanjem balastnih voda iz najnižeg dijela broda – balasta – u kojem se sakupljaju ulje i druge toksične tečnosti iz mašinske prostorije. Te vode se mogu legalno ispustiti u more, ali samo ako su prethodno obrađene separatorom ulja. Ipak, u praksi se to često zaobilazi.
„Neki brodovi su loše održavani i balast se stalno puni. Da bi ubrzali proces, posade često zaobilaze separator ili on jednostavno ne radi“, rekao je za Guardian jedan pomorac koji je želio ostati anoniman.
Balast se može izbaciti i u luci radi obrade, ali to je skupo. „Boravak u luci je najskuplji dio putovanja. Kompanije štede gdje god mogu. Manje vremena u luci znači manje troškova“, dodaje on. Pomorac se takođe pita ima li uopšte dovoljno inspektora da provjere brodove i njihovu dokumentaciju o ispuštanju ulja.
Slaba primjena propisa
Iako konvencija Marpol i evropski zakoni zahtijevaju vođenje dnevnika o ispuštanjima ulja i redovne kontrole, sankcija gotovo da nema. MacDonald objašnjava da je pravna borba protiv velikih brodarskih kompanija skupa i dugotrajna, što obeshrabruje pokretanje slučajeva.
Evropski revizorski sud je u martu 2024. upozorio da čak i u vodama EU, gdje su propisi ponekad stroži od Marpola, sprovođenje zakona ostaje neujednačeno.
„Našom revizijom utvrdili smo da države članice provjeravaju manje od polovine potencijalnih curenja koje otkriva satelitski sistem EU. Zagađenje je potvrđeno u svega 7% slučajeva“, rekao je Nikolaos Milionis iz Evropskog revizorskog suda za Guardian. On dodaje da su ograničenja vidljiva kako u tehnologiji, tako i u kapacitetima zemalja članica.
Zapadna Afrika: hiljade mrlja, nijedan izvještaj
U drugom istraživanju koje je sprovela dr Atwood, satelitski snimci obale šest zapadnoafričkih država (Benin, Gana, Obala Slonovače, Sijera Leone, Liberija i Togo) tokom 2021. i 2022. pokazali su da je 16% svih mrlja poticalo od brodova, a da je površina koju su pokrivale bila jednaka 28.800 fudbalskih terena. Međutim, nijedan incident nije registrovan od strane međunarodnih tijela za nadzor zagađenja.
Nevidljiva prijetnja osnovi morskog života
Stručnjaci upozoravaju da i najmanje količine nafte štetno djeluju na planktonske organizme, koji čine osnovu morskog lanca ishrane.
„Sve vidljive mrlje treba smatrati štetnim za more i njegov živi svijet“, kaže Carrie O’Reilly, glavna autorka studije. „Kumulativni efekat je ogroman, pogotovo jer se broj brodova i obim saobraćaja neprekidno povećavaju“, dodaje MacDonald.
Portparol Međunarodne pomorske organizacije (IMO) podsjetio je da Marpol propisuje obavezno vođenje knjiga o ispuštanjima i da su države članice odgovorne za sprovođenje kontrole.
Ipak, aktivisti za zaštitu okeana poput Hugoa Tagholma iz Oceana UK poručuju da to nije dovoljno.
„Tankeri koji prevoze naftu i gas čine trećinu ili više ukupnog svjetskog brodskog saobraćaja. Ako bismo se odrekli fosilnih goriva – kao što moramo, kako bismo spriječili klimatski kolaps – istovremeno bismo zaustavili i ove naftne mrlje koje razaraju temelje morskih ekosistema“, zaključuje Tagholm.
Izvor: The Guardian
Naslovna fotografija: Getty images
