Elektroprivreda Crne Gore razvija koncept virtuelne elektrane, kao jedan od narednih koraka u procesu energetske tranzicije i prilagođavanja elektroenergetskog sistema sve većem udjelu obnovljivih izvora energije.
Kako je saopšteno iz EPCG, cilj ovog koncepta je efikasnija integracija solarnih i vjetroelektrana, baterijskih sistema, punjača za električna vozila i drugih distribuiranih energetskih resursa, uz bolje upravljanje fleksibilnošću sistema. O ovoj temi govorilo se tokom prezentacije „Virtuelna elektrana: platforma za upravljanje fleksibilnošću“, održane u okviru petog simpozijuma energetike EPCG NET, koji je Elektroprivreda organizovala u Budvi.
Tehnički direktor EPCG Ljubiša Đurković podsjetio je da su osnovni ciljevi energetske tranzicije dekarbonizacija energetskog sektora, veće učešće energije iz obnovljivih izvora, unapređenje energetske efikasnosti, smanjenje emisija i usklađivanje sa klimatskom politikom Evropske unije. Krajnji cilj tog procesa jeste dostizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine.
Govoreći o dosadašnjim rezultatima, Đurković je naveo da je EPCG u novembru 2022. godine započela razvoj koncepta prozjumera kroz projekte Solari 3000+, Solari 500+ i Solari 5000+. Ti projekti zasnovani su na modelu „proizvodi gdje trošiš“, koji se, prema ocjeni EPCG, pokazao veoma uspješnim.
Đurković je istakao da je opravdanost takvog pristupa potvrđena i novom direktivom Evropske unije o energetskim svojstvima zgrada. Krovovi objekata, kako je kazao, postali su kapaciteti za proizvodnju električne energije, dok su potrošači dobili novu ulogu, postali su i proizvođači energije, odnosno prozjumeri.
Prema podacima koje je predstavila EPCG, Crna Gora danas ima više od 10.000 prozjumera, sa ukupno instaliranih oko 100 megavata snage. Ti sistemi godišnje proizvedu približno 135 gigavat-sati električne energije.
Koristi od ovih projekata, kako je navedeno, višestruke su. Za elektroenergetski sistem one znače stabilnije i decentralizovane izvore energije, dok za domaćinstva donose mogućnost smanjenja troškova za električnu energiju nakon perioda otplate fotonaponskih sistema. Taj period, prema riječima Đurkovića, u prosjeku traje šest do sedam godina.
On je dodao da je EPCG kroz projekte Solari stekla značajno iskustvo u upravljanju procesima koji se odnose na prozjumere. Istovremeno su formirani stručni timovi koji danas učestvuju i u izgradnji velikih solarnih elektrana.
Prema očekivanjima EPCG, do kraja 2027. godine solarne i vjetroelektrane u Crnoj Gori mogle bi da proizvode oko 500 gigavat-sati električne energije godišnje. Takav rast proizvodnje iz obnovljivih izvora otvara i složenije pitanje: kako tu energiju skladištiti i kako je efikasno uklopiti u distributivnu i prenosnu mrežu.
Đurković je naglasio da je upravo to jedna od ključnih tema naredne faze energetske tranzicije. Jedan od trendova koji je sve prisutniji u zemljama Evropske unije, kako je kazao, jeste razvoj virtuelnih elektrana.
Za razliku od klasične elektrane, virtuelna elektrana ne proizvodi energiju na jednoj lokaciji. Ona objedinjeno upravlja različitim energetskim resursima koji su raspoređeni u mreži: solarnim elektranama, baterijskim sistemima za skladištenje energije, punjačima za električna vozila, fleksibilnom potrošnjom i drugim distribuiranim izvorima.
Koncept platforme za upravljanje fleksibilnošću predstavio je inženjer u Direkciji za obnovljive izvore energije EPCG Vuk Kasalica. On je objasnio da se elektroenergetski sistem postepeno pomjera od samog procesa proizvodnje električne energije ka upravljanju fleksibilnim energetskim resursima.
Kako je naveo, distributivne trafostanice i traforeoni više nisu samo mjesta potrošnje električne energije. Oni sve više postaju aktivna čvorišta u kojima se pojavljuju prozjumeri, baterijski sistemi i punjači za električna vozila. Takva promjena donosi i nove izazove za distributivnu mrežu. Među njima su povratni tok električne energije prema srednjem naponu, problemi sa naponskim prilikama, kao i dodatna opterećenja koja nastaju razvojem elektromobilnosti.
Kasalica je, međutim, istakao da se ti izazovi u EPCG ne posmatraju kao prepreka, već kao prilika za stvaranje novih resursa fleksibilnosti i nove vrijednosti za elektroenergetski sistem.
Prema njegovim riječima, fizički sloj buduće platforme činiće prozjumeri, baterijski sistemi, punjači za električna vozila i drugi upravljivi potrošači. Da bi se ti elementi efikasno povezali, ključni su stabilna komunikacija i stalni nadzor stanja u mreži.
Aplikativni sloj platforme, kako je objašnjeno, zamišljen je kao sistem više povezanih podsistema. Među njima je DERMS, sistem zadužen za upravljanje mrežnim ograničenjima i sigurnost elektroenergetskog sistema, kao i virtuelna elektrana koja bi objedinjavala sve resurse unutar određenog traforeona.
Na prezentaciji je predstavljena i razvojna mapa projekta, koja predviđa pet faza.
Prva faza odnosi se na pilot implementaciju baterijskih sistema i punjača za električna vozila, kako bi se u realnim uslovima provjerilo koliko oni mogu doprinijeti radu mreže. Nakon toga slijedi faza optimizacije i naprednog upravljanja resursima, kroz povezivanje sistema, definisanje pravila upravljanja i prelazak sa upravljanja pojedinačnim uređajima na upravljanje lokalnom mrežom.
Treća faza podrazumijeva širenje projekta na veći broj trafostanica, uz standardizaciju opreme, komunikacije i načina upravljanja. U četvrtoj fazi planirano je formiranje virtuelne elektrane, kroz objedinjavanje baterija, prozjumera, punjača za električna vozila i drugih resursa u centralnu platformu.
Peta faza donosi tržišnu integraciju i monetizaciju fleksibilnosti. To znači da bi se fleksibilni resursi mogli koristiti za smanjenje vršnih opterećenja, balansiranje sistema, pružanje pomoćnih usluga i razvoj novih poslovnih modela, u skladu sa važećom regulativom.
Kasalica je poručio da će se uspjeh projekta mjeriti kroz tehničke, operativne, ekonomske i društvene efekte. Među njima su unapređenje rada mreže, veći stepen digitalizacije i dodatna podrška energetskoj tranziciji Crne Gore.
„Prozjumeri, baterije i punjači za električna vozila već imaju vrijednost, ali njihova puna sistemska vrijednost nastaje tek kada se povežu, mjere i koordinisano upravljaju“, poručio je Kasalica.
J.M.
