Javne nabavke čine značajan udio u svjetskoj trgovini koji u prosjeku iznosi 10 do 25% državnog bruto društvenog proizvoda, odnosno BDP-a. Stoga javne nabavke igraju ključnu ulogu u postizanju održivijih obrazaca potrošnje i proizvodnje.
Promjene u lancu snabdijevanja
Kako je Vlada objavila, javne nabavke mogu podstaći promjene u lancu snabdijevanja sa pozitivnim efektom na ostatak tržišta.
-Ipak, dostupnost kvalitetnih podataka u ovoj oblasti predstavlja problem, kako za Vladu Crne Gore, tako i za istraživački rad koji se sprovodi na ovu temu. Takođe, nepostojanje metodologije kojom bi se sprovela procjena u različitim fazama ciklusa nabavki onemogućava analizu koristi za ekonomiju ili životnu sredinu. S obzirom da su principi zelenih javnih nabavki uvedeni u Crnu Goru u 2021. godini, i da su oni na dobrovoljnoj osnovi, nemoguće je sprovesti analizu ostvarenih koristi na državni budžet i životnu sredinu – stoji u Vladinom dokumentu.
Vlada Crne Gore treba da obezbijedi postojanje resursa, smjernica i mehanizama praćenja kako bi se uspješno koristile javne nabavke u cilju smanjenja nabavke i korišćenja plastike za jednokratnu upotrebu, kancelarijskog materijala, vode i energenata i sa namjerom da se pregledaju i prilagode pristupi ukoliko ti ciljevi nisu postignuti.
Kako je Vlada saopštila, situacija sa otpadom i otpadnim vodama u Crnoj Gori je zabrinjavajuća, gotovo alarmantna.
–Neuređeni sistem upravljanja otpadom veoma se negativno odražava na vodu, vazduh, more i zemljište, kao i na klimu, ljudsko zdravlje i životnu sredinu. Naročito su ugrožene podzemne vode koje su glavni izvor zaliha pitke vode i najvažniji nacionalni resurs – piše u Vladinom dokumentu.
Nacionalna strateška politika, kao i državni i opštinski planovi upravljanja otpadom, koji se baziraju na gradnji regionalnih deponija, odnosno reciklažnih centara, saniranju postojećih odlagališta smeća i rješavanju pitanja industrijskog i opasnog otpada se ne sprovode odgovarajućom dinamikom, čime nisu stvorene, ni nakon više od 15 godina, pretpostavke za punu implementaciju Zakona o upravljanju otpadom. Izostali su odlučno angažovanje nadležnih organa javne uprave, posebno jedinica lokalne samouprave i njihova međusobna saradnja u nalaženju adekvatnih zajedničkih rješenja.
Upravljanje otpadom
Upravljanje i smanjenje proizvodnje otpada u zgradama javne uprave može se primijeniti na većinu kancelarijskih aktivnosti i trebalo bi da se sprovodi u skladu sa specifičnim lokalnim uslovima, kao što su vrste otpada, lokalne usluge recikliranja, zakonodavstvo i troškovi. Kancelarije obično mogu proizvoditi manje otpada od drugih sektora, ali proizvodnja otpada ima dramatičan uticaj na životnu sredinu, a javna uprava bi trebala imati izuzetnu ulogu pokaznog primjera. Otpad koji nastaje u kancelarijama javne uprave obično uključuje papir, ambalažni materijal, potrošni materijal, električnu i elektronsku opremu, opasan otpad poput tonera, zagađivača, teških metala, baterija, požarnih aparata itd.
U narednom periodu je potrebno povećati stope recikliranja. Crna Gora ne raspolaže statističkim podacima koliko se otpada generiše u javnoj upravi, već se podaci MONSTAT-a, (dio životna sredina-otpad) odnose na kumulativnu količinu otpada i procenta otpada koji se reciklira i koristi u druge svrhe.
Energetska efikasnost zgrada
Potrošnja energije je ključni aspekt uticaja javnih zgrada na životnu sredinu. Ona takođe može predstavljati značajan dio troškova povezanih sa upravljanjem zgrada. Upravljanje energijom i sistemski pristup upravljanju potrošnjom energije pružaju mogućnost javnim upravama da smanje uticaj na životnu sredinu i troškove u vezi sa energijom.
Organi javne uprave često posjeduju ili zauzimaju znatan broj starih ili novih zgrada koje mogu biti namijenjene za različite svrhe, kao što su kancelarije, škole, bolnice i skladišta, u zavisnosti od nadležnosti svake opštine. Zgrade su ključno područje djelovanja jer su odgovorne za gotovo 40% finalne potrošnje energije (i 36% emisije GHG) i pružaju drugi najveći neiskorišteni i isplativi potencijal za uštedu energije nakon energetskog sektora.
Javna uprava može podržati pješačenje na posao ili dolazak biciklom obezbjeđenjem određenih povoljnosti – prostora za odlaganje bicikla ili trotineta, prostorom za presvlačenje i odlaganje sportske odjeće/opreme. Kada je upotreba automobila neizbježna, organi javne uprave treba da podstiču ekološki efikasnu upotrebu automobila, dijeljenjem prevoza i korišćenjem električnih vozila. Ipak, analiza je pokazala da bez značajnih subvencija ekonomska opravdanost uvođenja električnih vozila u javnom sektoru ne postoji.
Prir: M.L.
