Urušavanje moratorijuma na soju otvara put novom talasu krčenja šuma u Amazoniji

Naučnici sve češće upozoravaju da se Amazonska prašuma približava opasnoj granici iza koje bi promjene mogle postati nepovratne. Nastavak krčenja šuma mogao bi dovesti do prelaska tzv. tačke preokreta, nakon čega bi se najveća svjetska prašuma postepeno pretvarala u degradiranu savanu sklonu požarima, koja emituje više ugljenika nego što ga skladišti. U takvom scenariju, jedan od ključnih mehanizama koji je godinama sprečavao najgori ishod sada se nalazi pred urušavanjem.

Gotovo dvije decenije Moratorijum na soju u Amazoniji predstavljao je jednu od najvažnijih zaštitnih barijera protiv deforestacije. Sporazum je spriječio velike trgovce da otkupljuju soju uzgajanu na zemljištu koje je iskrčeno nakon 2008. godine, čime je prekinuta direktna veza između širenja poljoprivrede i uništavanja šuma. Tokom tog perioda, ovaj mehanizam pomogao je da se zaštite milioni hektara šumskog područja i postao je primjer kako tržišna pravila mogu ograničiti negativne ekološke posljedice intenzivne proizvodnje.

Početkom ovog mjeseca, nakon dugotrajnog lobiranja i političkih pritisaka, vodeće brazilsko udruženje industrije soje odlučilo je da se povuče iz sporazuma. Time je praktično urušen sistem koji je godinama predstavljao okosnicu odgovorne proizvodnje soje u Amazoniji.

Rezultati koje je moratorijum donio bili su mjerljivi. U regionima koji su bili obuhvaćeni nadzorom, krčenje šuma smanjeno je za gotovo 70%, i to u periodu kada je proizvodnja soje istovremeno snažno rasla. Ovaj primjer pokazao je da stroga pravila, praćenje i pritisak tržišta mogu istovremeno omogućiti ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa.

Ako se sporazum potpuno raspadne, posljedice bi mogle biti ozbiljne. Istraživači procjenjuju da bi krčenje šuma u Amazoniji moglo porasti za oko 30% u narednim decenijama, čime bi bio poništen dugogodišnji napredak i dodatno ubrzan proces približavanja nepovratnom kolapsu. Takav razvoj događaja značio bi oslobađanje milijardi tona ugljenika u atmosferu, uz dodatno pogoršanje klimatske i biodiverzitetske krize koja već pogađa brojne zajednice širom svijeta.

Slabljenje moratorijuma ne dešava se izolovano. Istovremeno se vode rasprave o odlaganju i ublažavanju evropskih propisa o sprečavanju krčenja šuma, dok trgovinski sporazumi, uključujući sporazum između Evropske unije i Mercosura, predviđaju povećanje izvoza poljoprivrednih proizvoda bez dovoljno snažnih zaštitnih mehanizama. Takve poruke, smatraju analitičari, agrobiznisu jasno pokazuju da se ekološka ograničenja mogu ublažiti pod političkim i ekonomskim pritiscima.

Posljedice su već vidljive na terenu.

Stotine pripadnika autohtonih naroda protestovalo je ispred skladišta žitarica kompanije Cargill u gradu Santarém, u brazilskoj saveznoj državi Pará. Povod za protest bio je federalni dekret kojim bi se amazonski plovni putevi, uključujući rijeku Tapajós, otvorili za privatne koncesije i proširene radove na produbljivanju riječnih korita, i to bez slobodnog, prethodnog i informisanog pristanka (FPIC), koji je obavezan prema brazilskom zakonodavstvu i međunarodnim konvencijama.

Predstavnici autohtonih zajednica upozoravaju da bi takvi projekti doveli do povećanja brodskog saobraćaja povezanog sa izvozom soje i kukuruza, što bi dodatno pojačalo pritisak na njihove teritorije, ali i na jedan od biodiverzitetski najbogatijih regiona na planeti. Protest je organizovan upravo ispred postrojenja kompanije Cargill, jer ono simbolizuje model izvoznog agrobiznisa koji ubrzano mijenja Amazoniju.

Poruka demonstranata bila je jasna: nema kredibilne klimatske politike ako se transportni i izvozni koridori šire dok se prava autohtonih naroda potiskuju, a šumski ekosistemi izlažu novim rizicima.

Krčenje šuma u Nova Xavantini, savezna država Mato Grosso, Brazil. Krčenje šuma u Amazoniji dostiglo je prošle godine najviši nivo u posljednjih 15 godina (Foto: Amanda Perobelli/Reuters)

Ova tema, međutim, ne odnosi se samo na Brazil ili na trgovce poljoprivrednim proizvodima. Veliku ulogu imaju i finansijske institucije. Globalne banke posljednjih godina uložile su desetine milijardi dolara u brazilski sektor proizvodnje soje, omogućavajući širenje lanaca snabdijevanja koji se protežu od farmi u Amazoniji do prodavnica u Evropi, Kini i Sjevernoj Americi. Zbog toga, smatraju istraživači, finansijski sektor ne može ostati neutralan dok se pravila koja štite šume postepeno uklanjaju.

Potrošači sve češće očekuju da hrana koju kupuju ne bude povezana sa krčenjem šuma ili kršenjem ljudskih prava. Evropski trgovci i prehrambene kompanije ponovo su potvrdili podršku moratorijumu na soju, jer to zahtijevaju njihovi kupci. Međutim, takva obećanja gube težinu ukoliko banke nastave da finansiraju kompanije i infrastrukturne projekte koji odustaju od zaštitnih pravila ili imaju koristi od aktivnosti koje ugrožavaju teritorije autohtonih naroda.

Finansijski sektor se često posmatra kao udaljen od ekološke štete, ali u praksi ima ključnu ulogu. Banke i investitori odlučuju koji će poslovni modeli opstati i kakve će posljedice biti prihvatljive. Oni mogu podržati kompanije koje poštuju zaštitu šuma i prava autohtonih naroda, ali i finansirati one koje te mehanizme razgrađuju.

Zbog toga se sve češće traži da finansijske institucije uslove pristup kapitalu poštovanjem osnovnih principa moratorijuma: bez krčenja šuma nakon 2008. godine, potpunu sljedivost proizvodnje i nultu toleranciju prema uništavanju šuma u amazonskom biomu. Takođe se traži jasno dokazano poštovanje prava autohtonih naroda na slobodan, prethodan i informisan pristanak prije finansiranja projekata koji proširuju izvoznu infrastrukturu kroz njihove teritorije.

Moratorijum na soju u Amazoniji dugo je bio dokaz da tržišni mehanizmi mogu zaštititi prirodu kada su profit i odgovornost usklađeni. Njegovo urušavanje poslalo bi poruku da čak i najuspješniji ekološki sporazumi mogu biti odbačeni kada industrijski pritisak postane dovoljno snažan.

Autohtoni lideri okupljeni u Santarému podsjećaju da Amazonija nije apstraktan pojam niti statistički podatak u trgovinskim bilansima. Ona je dom za desetine hiljada ljudi, jedan od ključnih oslonaca klimatske stabilnosti planete i ekosistem od presudnog značaja za budućnost čovječanstva.

Ako oslabe posljednje linije odbrane Amazona, posljedice neće ostati ograničene na Južnu Ameriku. Zato se sve češće upozorava da je potrebno reagovati odmah, prije nego što šteta postane nepovratna.

J.M.

Izvor: Mongabay/Ginger Cassady

Naslovna fotografija: AP Photo/Leo Correa

ecoportal.me

Ecoportal je prvi crnogorski internet portal koji obrađuje novosti iz oblasti energetske tranzicijie, kako u svijetu tako i u Crnoj Gori.

Subscribe
Notify of
0 Comments
Najstariji
Najnoviji
Inline Feedbacks
Podgledajte sve komentare

Čitajte još

ECO POLIS

Gljive – organizmi koji imaju ključnu ulogu u prirodi, ali rijetko ulaze u ekološke politike

ECO POLIS

Avijacija i dalje daleko od klimatskih ciljeva, evropski aerodromi među najvećim zagađivačima

ECO POLIS

Može li se Mundijal igrati ljeti? Klimatski uslovi dovode u pitanje bezbjednost utakmica