Gradovi se obično posmatraju kroz broj stanovnika, površinu koju zauzimaju ili količinu izgrađenih objekata. Međutim, mnogo je teže razumjeti kako se oni zaista razvijaju iz dana u dan, koje djelove zahvataju talasi gradnje, gdje razvoj usporava i kako pojedina naselja prolaze kroz različite faze promjena.
Grupa istraživača predvođena Že Džuom (Zhe Zhu), direktorom Laboratorije za globalno daljinsko istraživanje životne sredine na Univerzitetu Konektikat, razvila je novi pristup koji bi mogao značajno promijeniti način na koji razumijemo urbani razvoj. Njihov sistem, nazvan „urbani puls“ (Urban Pulse), omogućava praćenje svojevrsnog „otkucaja“ grada gotovo u realnom vremenu, otkrivajući ne samo gdje gradovi rastu, već i kada se promjene dešavaju, kojim intenzitetom i po kakvom obrascu.
Ideja je inspirisana medicinom. Kao što elektrokardiogram (EKG) ne prikazuje izgled srca, već njegov rad u svakom trenutku, tako ni ovaj sistem ne prikazuje samo konačne rezultate urbanizacije. Umjesto toga, bilježi sam proces promjene dok se on odvija.
Problem sa kojim su se urbanisti i istraživači dugo suočavali jeste činjenica da su podaci o gradovima uglavnom stizali sa značajnim zakašnjenjem. Analize su se često zasnivale na povremenim istraživanjima, statističkim pregledima i satelitskim snimcima napravljenim u razmaku od više godina. Takav pristup omogućava uočavanje opštih trendova, ali otežava rano prepoznavanje problema i razumijevanje načina na koji se pojedina naselja razvijaju kroz vrijeme.
„Decenijama smo bilježili samo krajnji rezultat urbanizacije – novu kuću ili proširenje puta. Ali nismo mogli da vidimo samu dinamiku promjena unutar urbanog prostora“, objasnio je Džu.
Kako bi prevazišli taj problem, istraživači su se oslonili na višedecenijske satelitske podatke iz NASA-inih harmonizovanih programa Landsat i Sentinel-2. Na osnovu tih podataka razvijena je posebna metoda dubokog učenja i analize vremenskih serija pod nazivom CAPES, čiji je autor Dži Von Suh (Ji Won Suh), nekadašnji postdoktorski istraživač, danas docent na Univerzitetu Viktorija u Kanadi.
Ovaj sistem omogućava detektovanje fizičkih promjena na nivou naselja: od izgradnje novih objekata i rušenja postojećih, preko infrastrukturnih radova, pa sve do širenja urbanih zona na račun zelenih površina. Umjesto niza nepovezanih fotografija, istraživači su dobili gotovo kontinuirani zapis urbanih promjena.
Da bi provjerili koliko je metod pouzdan, analizirali su šest veoma različitih gradova: Sijetl, Šenžen, Lagos, Mumbaj, Dubai i Meksiko Siti. Uprkos njihovim razlikama, rezultati su pokazali iznenađujuću pravilnost.
Prije svega, urbani razvoj nije ravnomjeran proces. Umjesto postepenog i neprekidnog rasta, gradovi prolaze kroz kratke, intenzivne periode građevinske aktivnosti koje zatim smjenjuju faze relativnog mirovanja. Istovremeno, razvoj se pokazao i cikličnim. Naselja prolaze kroz faze širenja, stagnacije i ponovnog razvoja, ali ti ciklusi nijesu povezani sa godišnjim dobima niti slijede lako predvidive obrasce.
Možda najzanimljiviji nalaz odnosi se na činjenicu da različiti djelovi istog grada često prolaze kroz potpuno različite faze razvoja u istom trenutku. Dok se u jednom dijelu intenzivno gradi, drugi može biti gotovo potpuno neaktivan.
Istraživači smatraju da upravo ta neusklađenost predstavlja jednu od ključnih karakteristika zdravog urbanog sistema. Kada bi se svi djelovi grada razvijali istovremeno, infrastruktura, saobraćaj, tržište rada i javne službe mogli bi se suočiti sa ozbiljnim opterećenjima.
Vrijednost ovog pristupa posebno je došla do izražaja tokom pandemije COVID-19. Satelitski podaci pokazali su da je izbijanje pandemije izazvalo gotovo simultani pad građevinske aktivnosti širom svijeta. Posmatrano kroz prizmu urbanog pulsa, taj trenutak podsjećao je na nagli srčani zastoj.
Međutim, oporavak nije bio isti svuda. Šenžen je nakon početnog pada vrlo brzo obnovio razvojni ritam zahvaljujući mjerama javnih politika. Mumbaj i Meksiko Siti oporavljali su se sporije i znatno neujednačenije, a povratak uobičajenim obrascima razvoja bio je postepen i djelimičan.
„Kao i kod ljudi, ista bolest ne manifestuje se na potpuno isti način kod svakog pojedinca“, kazao je Džu.
Upravo te razlike, smatraju autori studije, čine alat posebno vrijednim. Poređenjem reakcija različitih gradova moguće je bolje razumjeti koje politike i okolnosti doprinose otpornosti urbanih sistema.
Potencijal primjene Urban Pulse sistema ne završava se na akademskim istraživanjima. Danas urbana degradacija najčešće postaje vidljiva tek kada problemi već uzmu maha, kada se povećava broj praznih poslovnih prostora, kada opada broj posjetilaca određenih djelova grada ili kada infrastruktura počinje da pokazuje znake ozbiljnog propadanja. Do tada proces često traje godinama.
Novi sistem mogao bi omogućiti da se takve promjene prepoznaju mnogo ranije. Neuobičajeno usporavanje građevinske aktivnosti ili produženi period mirovanja u dijelu grada koji bi trebalo da bude razvojno aktivan mogli bi predstavljati prve signale problema, vidljive mnogo prije nego što postanu očigledni građanima ili institucijama.
Na taj način Urban Pulse mogao bi postati svojevrsni sistem ranog upozoravanja za gradove, omogućavajući brže i efikasnije reakcije prije nego što problemi postanu teži i skuplji za rješavanje.
Istraživači vjeruju da bi podaci trebalo da budu javno dostupni, ne samo državnim institucijama već i građanima, investitorima, urbanistima i svim zainteresovanim korisnicima.
„Ovo će biti veoma uticajan alat koji će oblikovati ne samo odluke koje donose vlade, već i svakodnevne odluke ljudi koji žive i kreću se kroz svoje gradove“, poručio je Džu.
Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom naučnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), a autori smatraju da bi njihova metoda mogla otvoriti potpuno novo poglavlje u razumijevanju načina na koji gradovi rastu, usporavaju, prilagođavaju se i oporavljaju od različitih društvenih i ekonomskih izazova.
J.M.
Naslovna fotografija: GEOSAT
