Urbane bašte od svoje rane forme, kao izletničke bašte u sklopu gradova, do danas u svojoj novoj aktivističkoj formi postoje već nekoliko vjekova širom Evrope i svijeta. Neki stanovnici zemalja Azije, kao što je Kina, i dalje održavaju bašte na javnim površinama u urbanim sredinama. Kuba je primjer zemlje koja je urbane bašte uvela u statut i mnoga gradska naselja, po zakonu, u svom jezgru imaju urbane baste.
Arhitekte iz MDTR Architecture, Ana Curk i Boris Radunović, objašnjavaju da u regionu imamo urbane bašte koje se javljaju u posljednjih desetak godina.
-Neki od gradova bivše Jugoslavije su potpuno podržali organizovanje i vođenje ovih bašti, kao što su Varaždin i Zagreb, dok su drugi u organizaciji udruženja građana i grad se ni na koji način ne bavi njima – objašnjavaju naši sagovornici.
Kako ističu, urbane bašte nas uče da priroda nije tamo negdje daleko van grada, nego je sastavni dio naše životne sredine.
-Druga jednaka važna stvar koju nas uče je odakle dolazi hrana i kako sami možemo da je uzgojimo. Treća lekcija koju dobijamo od bašti je socijalnog karaktera jer nas po automatici demokratizuje i stvara zajednicu koja pruža benefite za svakoga ko je uključen. Briga o bašti u gradu se razlikuje od moderne poljoprivrede iz razloga što se ne koriste pesticidi i đubriva koja bi mogla da zagade sredinu – navode oni.
Prema njhovim riječima, svaki kvart u gradu trebalo bi da ima urbanu baštu.
-Bašta može biti uspješna samo onoliko koliko su ljudi iskreno zainteresovani i angažovani. Mišljenja smo da bi svaki kvart mogao da ima urbane bašte, postoje različite tipologije i razmjere u kojima mogu biti realizovane. To mogu biti male površine između zgrada, mogu biti bašte na ravnim krovovima, ili veći neiskorišteni gradski prostori koji bi makar privremeno dobili ovu namenu – dodaju oni.
U slučaju urbane bašte u Podgorici, kako navode, koncept podrazumijeva više međusobno prozetih zona, a to su objekti za kompletiranje, prostor za kolektivno uzgajanje sa plastenikom, prostor sa parcelama za individualno korištenje, plodonosna šuma, prostor za okupljanje, edukaciju i događaje i piknik zona za odmor i rekreaciju.
-Urbane bašte su opuštajuće zone, iako na prvi pogled djeluje kao da će biti mnogo posla. Sav taj posao u društvu sličnih entuzijasta postaje izduvni ventil koji dovodi do blagostanja na kraju rada. Urbane bašte gotovo uvijek imaju jestive biljke, voće, povrće, žitarice, a medju njima se sade biljke koje odbijaju loše insekte i napasti, a privlače oprašivače – pojašnjavaju oni.
Prva urbana bašta u Podgorici otvorena je u aprilu na površini od 12,000 m2. Podgorica je dobila novi sadržaj, odnosno baštu u kojoj će se proizvoditi zdrava hrana, koja već sada broji 1100 sadnica.
M.L.
