Trideseta Konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (COP30), održana u brazilskom Belemu, okupila je 56.118 registrovanih učesnika, čime je postala druga po veličini u istoriji, odmah iza COP28 u Dubaiju koji je brojao više od 80.000 delegata. Među prisutnima bilo je i oko 2.500 pripadnika autohtonih naroda, ali i približno 1.600 lobista iz industrije fosilnih goriva – brojka koja je ponovo izazvala žestoke kritike klimatskih aktivista i dijela međunarodne javnosti.
Najbrojnije delegacije stigle su iz Brazila (3.805) i Kine (789), dok su Sjedinjene Američke Države, prvi put u tri decenije, ostale bez ijednog predstavnika. Mnogi su to protumačili kao zabrinjavajući signal i dodatnu prepreku na pregovorima o ključnim temama poput klimatskog finansiranja i saniranja gubitaka i šteta izazvanih klimatskom krizom.
Samit u srcu Amazonskog basena otvorio je predsjednik Brazila Luiz Inacio Lula da Silva porukom da će COP30 biti „COP istine“, te trenutak kada lideri svijeta treba da pokažu ozbiljnost u svojoj posvećenosti planeti. No, za mnoge učesnike i posmatrače, to obećanje nije dobilo konkretnu potvrdu u završnim dokumentima.
Borba protiv fosilnih goriva izostala iz završnog sporazuma
Jedan od najvećih promašaja ovogodišnje konferencije, prema ocjeni brojnih posmatrača, jeste izostanak čak i osnovnog pomena fosilnih goriva u konačnom sporazumu. Više od 80 zemalja, predvođenih Kolumbijom, i više od 100 organizacija zahtijevali su od predsjedništva COP30 da izradi obavezujuću mapu puta za postepeno napuštanje fosilnih goriva. Grupa od 29 zemalja (Austrija, Kolumbija, Njemačka, Island, Panama, Meksiko, Vanuatu i druge) čak je zaprijetila blokiranjem bilo kakvog sporazuma koji ne bude uključivao ovu obavezu.
Uprkos pritiscima, pod snažnim uticajem velikih izvoznica nafte poput Saudijske Arabije i Rusije, predsjednik konferencije Andre Correa do Lago odlučio se za kompromis: najavio je izradu dobrovoljne mape puta za napuštanje fosilnih goriva. Ovaj proces će se odvijati van formalnog UN okvira, i biće objedinjena sa planom tzv. „koalicije voljnih“, koju predvodi Kolumbija.
Kolumbija je tom prilikom najavila organizaciju prve Međunarodne konferencije o pravednoj tranziciji bez fosilnih goriva, koja će se održati u aprilu. Prema informacijama Guardiana, mapa puta trebalo bi da bude rezultat visokih dijaloga između vlada, industrije i civilnog društva, vođenih naukom, a prvi rezultati se očekuju već na narednom COP-u.
Klimatsko finansiranje: mnogo planova, malo konkretizacije
Jedan od ključnih ciljeva COP30 bio je podizanje nivoa podrške za države koje su najugroženije klimatskim promjenama. Konačni dokument poziva na utrostručenje sredstava za adaptaciju, koja bi bogate zemlje trebalo da uplate kako bi se podržale ranjive zajednice. To se nadovezuje na obećanje iz Glasgowa sa COP26 o udvostručavanju sredstava do 40 milijardi dolara do 2025. godine.
Međutim, detalji o tome kako će se to sprovesti ostali su nejasni, a rok za isplatu sredstava u iznosu od 120 milijardi dolara godišnje pomjeren je s 2030. na 2035. godinu.
Realne potrebe država u razvoju daleko nadmašuju trenutne tokove finansiranja. Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), do 2035. biće neophodno između 310 i 365 milijardi dolara godišnje – što je čak 12 do 14 puta više od sadašnjih ulaganja.
Pozitivna vijest ipak stiže sa dogovorom oko indikatora za praćenje Globalnog cilja za adaptaciju (GGA), koji je definisan Pariskim sporazumom. Umjesto 10.000 predloženih mjernih jedinica, zemlje su se dogovorile da ih svedu na 100, znatno olakšavajući proces praćenja i izvještavanja.
Uspostavljanje mehanizma za pravednu tranziciju smatra se takođe važnim ishodom COP30. Ovaj okvir bi trebalo da osigura da energetska tranzicija ne zaobiđe prava radnika, žena, autohtonih naroda i zajednica na prvoj liniji udara klimatske krize.
Amazon i zaštita šuma: propuštena šansa na domaćem terenu
Iako je COP30 simbolično održan u samom srcu Amazona, zaštita šuma ostala je izvan završnog sporazuma. Napori ministarke ekologije Brazila, Marine Silve, da se deforestacija eksplicitno pomene u tekstu nisu urodili plodom.
Predsjednik konferencije do Lago najavio je da će, po uzoru na fosilna goriva, i u ovom slučaju biti pokrenuta posebna dobrovoljna mapa puta za očuvanje šuma.
Ni inicijativa predsjednika Lule da se kroz veliki međunarodni fond finansira zaštita prašuma nije ostvarila planirani uspjeh. Iako je podržana od 53 zemlje, ukupna obećana sredstva iznose 6,6 milijardi dolara, što je daleko ispod ciljanih 25 milijardi. Fondom će upravljati 18 članova Upravnog odbora, podijeljenih između donatorskih i šumovitih zemalja, a najmanje 20% sredstava biće direktno usmjereno ka autohtonim narodima i tradicionalnim zajednicama.
Autohtoni narodi: simboličko prisustvo bez odlučujuće moći
Organizovanje konferencije u Belému bila je, prema riječima predsjednika Lule, „politička i simbolička odluka“ kojom se želi pokazati da Amazon nije samo tema, već i rješenje klimatske krize.
Brazil je omogućio prisustvo oko 2.500 pripadnika autohtonih zajednica, a prvi put u istoriji COP skupova, njihova znanja i liderstvo bili su tako vidljivo pozicionirani. Ipak, od ukupnog broja učesnika, samo 14% (360 osoba) dobilo je pristup Plavoj zoni, gdje se odvijaju formalni pregovori.
Uprkos tome, autohtoni lideri su ostavili dubok trag: Kolumbija je proglasila Amazon zonom isključenja za ekstraktivne djelatnosti, dok je Brazil tokom samita objavio demarkaciju 10 autohtonih teritorija, što je bio jedan od glavnih zahtjeva ovih zajednica.
Više ministara i lidera iz civilnog sektora potpisalo je obaveze o zaštiti zemljišta, uz priznavanje uloge autohtonih zajednica kao ključnih čuvara šuma i aktera klimatske politike.
Kontroverze i prisustvo industrijskih lobista
Kao i na prethodnim konferencijama, prisustvo lobista iz industrije fosilnih goriva izazvalo je ozbiljne kontroverze. Analiza koalicije Kick Big Polluters Out pokazala je da je jedan od svakih 25 učesnika predstavljao interese ove industrije – ukupno oko 1.600 osoba.
Lobisti su brojčano nadmašili sve delegacije osim brazilske. I ne samo to: imali su 66% više propusnica nego što su zajedno imali svi predstavnici deset najranjivijih zemalja svijeta.
Organizacija Global Witness je još jednom skrenula pažnju na ovaj problem, podsjećajući da su posljednja tri COP-a organizovale petrodržave – Azerbejdžan, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat, i da je na svakom zabilježeno masovno prisustvo industrijskih predstavnika (1.773 na COP29, 2.456 na COP28 – što je rekord, i više od 630 na COP27).
Šta nas očekuje na COP31?
Naredna klimatska konferencija, COP31, održaće se u Turskoj, nakon što je Australija povukla svoju kandidaturu. Zauzvrat, Australija je dobila pravo da njen ministar predsjedava samitom, što je presedan i izazvalo je iznenađenje među posmatračima, s obzirom na to da domaćin obično preuzima predsjedavanje.
Turska je već najavila kandidaturu za organizaciju COP32 2026. godine, u turističkom gradu Antaliji, sa 2,7 miliona stanovnika.
Uprkos snažnim simbolima i velikim očekivanjima, COP30 je pokazao koliko je teško politički prevesti hitnost klimatske akcije u konkretne, obavezujuće mjere. Ostaje da se vidi da li će naredni samiti donijeti preokret ili samo još jednu rundu istih starih obećanja.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: UN Climate Change/Kiara Worth – Flickr
