Evropska unija i dalje je u ozbiljnoj zavisnosti od Kine i zemalja globalnog juga kada je riječ o nabavci kritičnih sirovina i rijetkih zemnih elemenata, ključnih materijala za proizvodnju svega: od pametnih telefona i vjetroturbina, do solarnih panela, baterija za električna vozila i vojne opreme.
Upozoravajući izvještaj Evropskog revizorskog suda (ECA), predstavljen u Luksemburgu, zaključuje da su ciljevi EU za 2030. godinu „van domašaja“, prvenstveno zbog slabog napretka u domaćoj eksploataciji, preradi i reciklaži ovih materijala.
Izvještaj se posebno osvrće na sposobnost Unije da do 2030. godine ostvari cilj da 42,5% ukupne energije dolazi iz obnovljivih izvora, i ukazuje na duboki jaz između političke ambicije i stvarnog stanja na terenu.
Rudarska industrija u EU, kako se navodi, i dalje je nedovoljno razvijena, a administrativni i regulatorni procesi toliko su spori da je za operativnost jednog rudarskog projekta u prosjeku potrebno i do 20 godina. U tom kontekstu, ističe se da je teško zamisliti bilo kakav značajan doprinos evropskih rudnika do kraja ove decenije.
Dok EU traga za sopstvenim rješenjima, globalne sile pokušavaju da odgovore na izazove vezane za snabdijevanje. Tokom nedavnog susreta u Tokiju, britanski premijer Keir Starmer dogovorio je jačanje saradnje sa Japanom u oblasti kritičnih sirovina. Istovremeno, američki državni sekretar Marco Rubio zakazao je samit u Vašingtonu na kojem će oko 20 zemalja razgovarati o diversifikaciji izvora ključnih minerala kao što su litijum, nikal, kobalt, bakar i rijetki zemni elementi.
Ovaj skup se tumači kao korak ka obnavljanju transatlantskih odnosa, narušenih godinom političkih tenzija sa Donaldom Trampom, ali i kao pokušaj da se izgrade nova savezništva kako bi se zemlje zaštitile od ekonomske zavisnosti od Kine.
Analiza izvora snabdijevanja pokazuje značajnu orijentaciju Evrope ka istoku, posebno prema Kini i Rusiji. Tako Rusija trenutno obezbjeđuje 29% nikla koji se koristi u autoindustriji i avio-sektoru.
U pogledu pojedinačnih sirovina, EU je gotovo u potpunosti zavisna od Kine za 97% magnezijuma, ključnog za proizvodnju vodonika, zatim 71% galijuma, koji se koristi u pametnim telefonima i satelitskoj komunikaciji i 31% volframa, važnog za rudarsku i bušačku opremu.
Poseban izazov predstavljaju rijetki zemni elementi. Kina kontroliše između 69% i 74% globalne proizvodnje šest najvažnijih rijetkih metala, uključujući neodimijum i prazeodimijum, materijale koji su neophodni za izradu trajnih magneta u automobilima, kućnim aparatima i energetskim sistemima na vjetar.
Evropska komisija je ranije objavila da je čak 17.000 od ukupno 20.000 tona trajnih magneta koje su koristile kompanije u EU tokom 2024. godine uvezeno iz Kine.
Litijum, presudan za proizvodnju baterija, dominantno dolazi iz Čilea, dok Turska isporučuje 99% borona, koji se koristi u solarnim panelima.
„Mnogi strateški projekti u Evropi biće pod rizikom upravo zbog problema u obezbjeđivanju sirovina“, upozorava ECA, dodajući da postoji rizik od „zarobljenosti u začaranom krugu zavisnosti“.
Posebno zabrinjavaju podaci da od 26 glavnih kritičnih sirovina njih 10 se uvozi 100%, a nijedna od 17 rijetkih zemnih sirovina se ne eksploatiše u EU, dok se samo 16 sirovina reciklira, uprkos rastućoj potražnji i razvoju zelene tehnologije.
Dodatno, napori EU da diverzifikuje izvore snabdijevanja zasad nisu dali opipljive rezultate. Partnerstva sa sedam zemalja koje imaju slab sistem upravljanja dovela su, prema izvještaju, čak i do smanjenja količina isporučenih sirovina u periodu između 2020. i 2024.
Energetska tranzicija zahtijeva sve više rijetkih i skupocjenih metala, a evropski komesar za industriju Stéphane Séjourné upozorava da će „Evropa biti svedena na igralište za konkurente“ ukoliko ne razvije ambicioznu, efikasnu i pragmatičnu industrijsku politiku.
J.M.
Naslovna fotografija: Evropski revizorski sud (ECA)
