U vlažnim planinskim šumama bolivijskog Jungasa živi mačka toliko mala da je lakša od prosječne kućne mačke. Lokalno stanovništvo odavno je poznaje kao tilkajo, ali je tek sada nauka potvrdila da je riječ o vrsti koju nikada ranije nije opisala. Tako je Leopardus tilcayo postala prva nova živuća vrsta iz porodice mačaka koja je zvanično imenovana i opisana poslije više od jednog vijeka.
Tilkajo pripada grupi tigrastih mačaka, rasprostranjenoj u velikom dijelu Južne Amerike, ali je od svojih srodnika dugo ostala skrivena u šumama bolivijskog Jungasa. To planinsko područje prekriveno je bujnim šumama koje su često obavijene oblacima i izložene visokoj vlažnosti vazduha. Upravo u tom okruženju živi mačka duga svega oko 46 centimetara i teška približno 1,4 kilograma, dakle manja od prosječne domaće mačke.
Tilkajo ima svijetlosmeđe krzno prekriveno rozetama nepravilnog oblika, ali sam izgled nije bio dovoljan da se utvrdi da je riječ o posebnoj vrsti.
„Njeno krzno je svijetlosmeđe, sa rozetama nepravilnog oblika raspoređenim po tijelu“, kazala je za The Guardian Paola Nogales-Ascarrunz, istraživačica National Geographic-a i jedna od autorki studije objavljene u četvrtak u naučnom časopisu Current Biology.
Tigraste mačke pripadaju takozvanim kriptičnim vrstama, koje se međusobno ne mogu lako razlikovati samo na osnovu spoljašnjeg izgleda. Zbog toga su istraživači odgovor morali potražiti u njihovom genetičkom materijalu. Istraživački tim analizirao je DNK 38 mačaka iz nekoliko država Južne Amerike, uključujući i osam primjeraka sačuvanih u muzejskim zbirkama. Rezultati su pokazali da tigraste mačke ne pripadaju jednoj, već čine pet genetički različitih vrsta.
„Nikada nismo očekivali da će se ova bolivijska tigrasta mačka pokazati kao zasebna vrsta. Niko je ranije nije predložio kao drugačiju životinju, podvrstu ili bilo šta slično“, kazao je za The Guardian Jonas Lescroart, evolucioni biolog sa Univerziteta u Antverpenu i jedan od vodećih autora studije.
Genetička analiza ukazuje na to da se razvojna linija tilkaja odvojila od ostalih tigrastih mačaka prije približno 1,4 miliona godina.
„Što su razlike u njihovom DNK veće, procjenjujemo da su te razvojne linije duže bile fizički razdvojene“, objasnio je Lescroart, dodajući da se toliki stepen razdvojenosti kod mačaka uglavnom smatra dovoljnim za razlikovanje posebnih vrsta.
O biologiji i načinu života nove vrste još se zna veoma malo. Ostaci sitnih glodara pronađeni u uzorcima izmeta ukazuju na to da bi oni mogli biti dio njene ishrane, dok snimci foto-zamki sugerišu da je tilkajo vjerovatno aktivniji tokom noći.
„Informacije kojima trenutno raspolažemo ograničene su na dvije žive jedinke koje smo pregledali i mali broj zapisa sa foto-zamki“, rekao je Lescroart.
Jedna od tih mačaka je desetogodišnji mužjak koji danas živi u bolivijskom utočištu za divlje životinje Senda Verde. Prethodno ga je u svom domu držala jedna lokalna porodica. Upravo je posmatranje te životinje privuklo pažnju istraživača, jer se njene osobine nisu uklapale u postojeće opise tigrastih mačaka. Većina ranijih opisa bila je zasnovana na primjercima iz Brazila.
„To nas je navelo da se zapitamo: koju tigrastu mačku zapravo imamo u Boliviji?“, kazala je Nogales-Ascarrunz.
Istraživanje nije donijelo samo potvrdu nove bolivijske vrste. Tim je opisao i novu podvrstu tigraste mačke koja živi u peruanskom dijelu Jungasa, dajući joj ime Leopardus tigrinus antisuyo. Naziv je dobila po Antisujou, oblasti nekadašnjeg carstva Inka koja je obuhvatala prostor na kojem ova mačka živi.
Nova procjena ugroženosti
Crvena lista Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), koja prati stanje biljnih i životinjskih vrsta, tigraste mačke trenutno razvrstava u dvije vrste. Obje imaju status „ranjivih“, uz procjenu da njihove populacije opadaju.
Istraživači su nova saznanja već podijelili sa IUCN-om, čija bi predstojeća revizija trebalo da svaku od pet utvrđenih razvojnih linija procijeni zasebno. Takav pristup mogao bi pružiti znatno precizniju sliku rizika sa kojima se pojedinačne vrste suočavaju. Kada bude procjenjivan samostalno, tilkajo bi mogao biti svrstan među ugrožene vrste, upozorio je Lescroart.
Potreba za jasnijom procjenom posebno je izražena u Jungasu, jednom od najugroženijih ekosistema u tom dijelu Južne Amerike. Tamošnje planinske šume suočene su sa sve većim pritiskom zbog krčenja, širenja poljoprivrednih površina, požara izazvanih ljudskim djelovanjem i rudarenja.
Obnova djelova šume oštećenih požarima, zaštita preostalih autohtonih šuma i očuvanje povezanosti između staništa predstavljaju hitne prioritete, kazala je Nogales-Ascarrunz za The Guardian.
Otkriće tilkaja, dakle, nije samo dopuna spisku poznatih divljih mačaka. Ono pokazuje koliko je još nepoznanica skriveno čak i među grupama životinja koje su dugo u središtu pažnje nauke i javnosti.
„Pokazati široj javnosti da čak i među tako prepoznatljivom grupom kao što su mačke još postoje vrste koje tek treba otkriti može prenijeti važnu poruku“, kazao je za The Guardian Eduardo Eizirik, evolucioni biolog sa Papinskog katoličkog univerziteta Rio Grande do Sul u Brazilu i jedan od autora studije.
„Širom svijeta postoji još mnogo neotkrivenih vrsta, a prijeti im opasnost da nestanu prije nego što uopšte saznamo da postoje.“
Samo otkriće tilkaja zato ne možemo posmatrati kao još jednu vijest o novoj mački, već i kao podsjetnik da prirodu možemo izgubiti prije nego što je uopšte upoznamo.
J.M.
Izvor: The Guardian
Naslovna fotografija: Paola Nogales Ascarrunz/Wikimedia Commons
