Populacije divljih životinja širom planete već decenijama opadaju brzinom koja zabrinjava naučnike, institucije i sve one koji prate stanje prirode. Šume nestaju pod pritiskom sječe i širenja poljoprivrede, koralni grebeni sve češće blijede zbog zagrijavanja mora, travnjaci se smanjuju, a brojne vrste pokušavaju da opstanu u uslovima koje sve snažnije oblikuju klimatske promjene, zagađenje, gubitak staništa i širenje ljudskih aktivnosti.
U takvoj slici, novi globalni izvještaj UNESCO-a donosi važnu poruku: postoje područja u kojima se biodiverzitet i dalje održava iznenađujuće stabilno. Prema nalazima Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu, populacije divljih životinja unutar UNESCO lokaliteta svjetske baštine značajnih za biodiverzitet ostale su uglavnom stabilne, i to uprkos procijenjenom globalnom padu brojnosti divljih životinja od 73% od 1970. godine.
Ti podaci predstavljeni su u izvještaju „Ljudi i priroda na UNESCO-om označenim područjima: globalni i lokalni doprinosi“, kojim je obuhvaćeno 2.260 UNESCO lokaliteta širom svijeta. Riječ je o ogromnoj mreži područja koja zajedno zauzimaju više od 13 miliona kvadratnih kilometara, a u koju spadaju lokaliteti svjetske baštine, rezervati biosfere i UNESCO globalni geoparkovi.
Razmjere te mreže pokazuju zbog čega UNESCO ovim područjima pripisuje tako veliki značaj. Ona zajedno pokrivaju prostor veći od teritorija Kine i Indije zajedno i obuhvataju više od 60% svih poznatih i mapiranih vrsta na planeti. Oko 40% tih vrsta ne živi nigdje drugo na Zemlji. Dakle, ova područja nisu samo simbolična mjesta međunarodne zaštite, već neka od najvažnijih stvarnih utočišta prirode.
Ovaj globalni nalaz ima i neposredan značaj za Crnu Goru. Skadarsko jezero, najveće jezero na Balkanu i jedno od najprepoznatljivijih prirodnih područja države, nedavno je dobilo status UNESCO rezervata biosfere. Time je, nakon sliva rijeke Tare, postalo drugi rezervat biosfere u Crnoj Gori. Novi izvještaj UNESCO-a sada dodatno objašnjava zašto takav status nije samo međunarodno priznanje, već i dio šireg sistema koji, kada se njime ozbiljno upravlja, može imati mjerljive rezultate u očuvanju života u prirodi.
Rezervati biosfere nisu zamišljeni kao prostori iz kojih se čovjek isključuje. Njihova vrijednost upravo je u tome što povezuju zaštitu prirode, nauku, održivi razvoj i lokalne zajednice. Zato je proglašenje Skadarskog jezera rezervatom biosfere važno posmatrati i kroz ovu širu UNESCO perspektivu: kao šansu da se jedno od najvrjednijih područja Crne Gore dodatno učvrsti u međunarodnoj mreži znanja, zaštite i odgovornijeg upravljanja.
Istraživači su u izvještaju koristili podatke Indeksa žive planete (Living Planet Index LPI), jednog od najvećih sistema za praćenje biodiverziteta na svijetu, kako bi uporedili globalne trendove u populacijama divljih životinja sa trendovima unutar UNESCO područja. Na globalnom nivou, populacije kičmenjaka snažno su opale tokom posljednjih pet decenija. Unutar UNESCO lokaliteta svjetske baštine za biodiverzitet, međutim, trend je bio znatno drugačiji.
Populacije su, posmatrano ukupno, ostale relativno stabilne, a kod pojedinih vrsta zabilježen je i oporavak nakon ranijih padova brojnosti. Naučnici to tumače kao dokaz značaja dugoročnog upravljanja, očuvanja staništa i pravne zaštite. Kada ekosistemi imaju kontinuiranu brigu, jasna pravila i stvarnu zaštitu, divlje vrste imaju mnogo veće šanse da ostanu otporne kroz vrijeme.
Takav zaključak posebno je važan za područja poput Skadarskog jezera. Jezero je već decenijama prepoznato po bogatom biljnom i životinjskom svijetu, naročito po velikom značaju za ptice, ali i po snažnoj povezanosti sa životom lokalnih zajednica. Upravo zato njegov novi UNESCO status ne treba shvatiti kao završenu priču, već kao početak zahtjevnijeg perioda u kojem se međunarodno priznanje mora pretočiti u kvalitetnije upravljanje, bolju zaštitu staništa, pažljiviji odnos prema pritiscima i veće uključivanje ljudi koji uz jezero žive.
UNESCO izvještaj pokazuje da mnoge od najugroženijih vrsta na svijetu danas u velikoj mjeri zavise od područja pod ovom vrstom međunarodnog okvira. Prema nalazima, približno trećina preostalih slonova, tigrova i pandi živi unutar UNESCO lokaliteta. Još dramatičniji primjeri dolaze iz svijeta kritično ugroženih vrsta: sve preostale vakite, najrjeđi morski sisari na planeti, nalaze se unutar UNESCO područja, kao i svi preostali javanski nosorozi i većina sumatranskih orangutana.
Ovi primjeri pokazuju koliko je mreža UNESCO područja važna u trenutku kada se za pojedine vrste prostor opstanka sužava na posljednja preostala staništa. Ona svakako nisu jednako važna za svaku vrstu i svaki ekosistem, ali u globalnoj slici predstavljaju jednu od najznačajnijih linija odbrane od daljeg osiromašenja prirode.
Izvještaj posebno naglašava i klimatsku ulogu ovih područja. UNESCO lokaliteti svjetske baštine značajni za biodiverzitet zajedno skladište oko 240 gigatona ugljenika. Kada bi taj ugljenik bio oslobođen u atmosferu, to bi približno odgovaralo gotovo dvije decenije sadašnjih globalnih emisija ugljenika.
Samo šume u ovim područjima odgovorne su za oko 15% ukupne količine ugljenika koju svjetske šume svake godine apsorbuju. To znači da UNESCO područja nisu važna samo za očuvanje pojedinačnih vrsta ili lijepih pejzaža. Ona učestvuju u regulaciji klime, čuvaju vodne sisteme, skladište ugljenik, podržavaju lokalne ekonomije i čuvaju kulturno nasljeđe.
Za Crnu Goru, to je posebno važna lekcija. Skadarsko jezero nije samo prostor izuzetne prirodne ljepote, niti samo turistički i identitetski simbol. Ono je složen ekosistem od kojeg zavise ptice, ribe, močvarna staništa, voda, lokalne zajednice, tradicionalni načini života i prekogranična saradnja. Status rezervata biosfere može pomoći da se ta složenost bolje razumije i da se upravljanje jezerom ne svodi samo na formalnu zaštitu, već na usklađivanje potreba prirode i ljudi.
UNESCO izvještaj upravo zato ne posmatra zaštićena područja kao prazne divljine bez ljudi. Naprotiv, na lokalitetima značajnim za biodiverzitet živi oko 900 miliona ljudi, odnosno približno 10% svjetske populacije. Na tim prostorima govori se više od 1.000 jezika, a najmanje četvrtina lokaliteta preklapa se sa teritorijama autohtonih naroda.
Istraživači naglašavaju da tradicionalno upravljanje prirodnim resursima, znanje autohtonih zajednica i uključivanje lokalnog stanovništva često imaju presudnu ulogu u očuvanju otpornosti ekosistema. Zbog toga se zaštita prirode u izvještaju ne predstavlja kao odvajanje čovjeka od prirode, već kao sistem u kojem ljudi i ekosistemi mogu održivo da koegzistiraju.
To je možda i najvažniji dio priče o Skadarskom jezeru kao rezervatu biosfere. Jezero ne može biti dugoročno zaštićeno bez ljudi koji žive u njegovom okruženju, bez ribara, poljoprivrednika, turističkih djelatnika, naučnika, upravljača zaštićenim područjem i lokalnih samouprava. Ali isto tako, razvoj oko jezera ne može biti održiv ako naruši upravo one prirodne vrijednosti zbog kojih je to područje dobilo međunarodno priznanje.
Iako izvještaj donosi ohrabrujuće nalaze, on ne ostavlja prostor za samozadovoljstvo. UNESCO upozorava da se i ova područja suočavaju sa ozbiljnim pritiscima. Procjenjuje se da gotovo 90% UNESCO lokaliteta značajnih za biodiverzitet već trpi visok nivo ekološkog stresa. Rizici povezani sa klimatskim promjenama koji pogađaju ove lokalitete povećali su se za oko 40% tokom posljednje decenije. Naučnici upozoravaju da bi više od jednog od četiri UNESCO područja moglo dostići ekološke tačke preokreta do 2050. godine ukoliko se sadašnji trendovi nastave.
Moguće posljedice uključuju nestanak glečera, kolaps koralnih grebena, teške suše, učestalije i razornije požare, kao i promjene zbog kojih šume od ponora ugljenika mogu postati izvori emisija. Krčenje šuma ostaje ozbiljan problem. Od 2000. godine unutar UNESCO područja izgubljeno je više od 300.000 kvadratnih kilometara šumskog pokrivača, uglavnom zbog širenja poljoprivrede i sječe.
Ova upozorenja važna su i za lokalni kontekst. Međunarodni status sam po sebi ne štiti nijedno područje od zagađenja, nelegalnih aktivnosti, lošeg planiranja, prekomjernog korišćenja resursa ili posljedica klimatskih promjena. On daje okvir, vidljivost i obavezu, ali stvarni rezultat zavisi od toga kako se tim prostorom upravlja iz godine u godinu.
Zato proglašenje Skadarskog jezera rezervatom biosfere treba posmatrati kao veliku priliku, ali i kao ozbiljnu odgovornost. Ako se taj status bude koristio samo kao oznaka prestiža, njegov domet će ostati ograničen. Ako, međutim, postane osnova za bolje planiranje, snažniju zaštitu, kvalitetniji monitoring, obnovu staništa, prekograničnu saradnju sa Albanijom i veće uključivanje lokalnih zajednica, onda može imati dugoročan značaj za prirodu i ljude.
UNESCO izvještaj poziva upravo na takav pristup. Naglašava potrebu za snažnijom klimatskom akcijom, obnovom ekosistema, jačanjem prekogranične saradnje i većim uključivanjem autohtonih i lokalnih zajednica u odlučivanje o životnoj sredini.
Za Crnu Goru, Skadarsko jezero sada postaje dio te šire priče. Njegov novi status nije samo potvrda da je riječ o prostoru izuzetne prirodne vrijednosti, već i podsjetnik da očuvanje takvih prostora zahtijeva mnogo više od proglašenja. Potrebni su znanje, strpljenje, saradnja, nadzor i jasna svijest da se prirodno nasljeđe ne čuva samo zbog prošlosti, već i zbog budućnosti.
Na kraju, izvještaj UNESCO-a podsjeća da zaštita ekosistema nije pitanje očuvanja scenografije, niti briga za nekoliko izdvojenih vrsta. To je pitanje klime, vode, hrane, lokalnih zajednica, kulturnog identiteta i opstanka divljeg svijeta. Kako pritisci na biodiverzitet budu rasli, budućnost mnogih vrsta sve više će zavisiti od toga koliko će se efikasno upravljati upravo ovakvim područjima.
Prema nalazima UNESCO-a, takva zaštita već daje mjerljive rezultate. Za Skadarsko jezero, to je važan signal da međunarodno priznanje može biti mnogo više od lijepog naslova, ako postane osnova za ozbiljniji odnos prema jednom od najvrjednijih prirodnih područja Crne Gore.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Unsplash
