Svijet dobija novu šansu da se bolje odnosi prema prirodi — kroz mrežu rezervata biosfere koja sve više prerasta u globalni savez za očuvanje života. Na nedavno završenom zasijedanju UNESCO-ovog Međunarodnog savjeta za program “Čovjek i biosfera” (MAB), održanom krajem septembra u Kini, proglašeno je 26 novih rezervata biosfere u čak 21 zemlji, što je najviše u posljednje dvije decenije.
Ovaj značajan korak donosi ukupan broj rezervata biosfere na 784 lokaliteta u 142 zemlje, sa dodatnih milion kvadratnih kilometara prirodnih površina stavljenih pod zaštitu od 2018. Godine, što je površinom gotovo ravno cijeloj Boliviji. Novim članicama mreže pridružuju se i šest zemalja koje po prvi put imaju rezervat biosfere: Angola, Džibuti, Ekvatorijalna Gvineja, Island, Oman i Tadžikistan, dok je São Tomé i Príncipe postao prva država čitave teritorije proglašene rezervatom biosfere.
A Crna Gora? Ona stoji na pragu ovog kruga, sa nominacijom Sliva Skadarskog jezera, koji je upravo predat UNESCO-u kao zajednička inicijativa Crne Gore i Albanije. Ukoliko nominacija bude prihvaćena, Skadarsko jezero bi postalo dio ove prestižne mreže koja danas štiti preko 8 miliona km² kopnenih i morskih ekosistema, i direktno uključuje živote oko 300 miliona ljudi širom planete.
Ko su novi članovi ove globalne porodice?
Među 26 novoformiranih rezervata biosfere, nalaze se neka od najraznovrsnijih i najosjetljivijih prirodnih područja današnjice:
- Albanija – Dolina Vjose
- Francuska – Jezero Bourget i močvare između Loare i Vilaine
- Indija – Hladna pustinja
- Indonezija – Raja Ampat
- Etiopija – Šuma Anjua
- Grčka – Planina Parnon i rt Maleas
- Kina – Daqingshan i Zhouzhi
- Jordan – Ajloun i Jarmuk
- Madagaskar – Mantadia i Tsimembo
- Malezija – Kinabatangan
- Portugal – Arábida
- Saudijska Arabija – Imam Turki Bin Abdullah
- Švedska – Storkriket
- Mongolija, Tadžikistan, Oman, i druge…
Ova raznolikost pokazuje da koncept rezervata biosfere ne poznaje granice — ni geografske, ni klimatske, ni kulturološke. U svakoj regiji planete pronalaze se područja u kojima se može testirati i razvijati model održivog suživota čovjeka i prirode — što i jeste osnovna ideja UNESCO-ovog programa.
Šta znači biti dio mreže rezervata biosfere?
Rezervati biosfere nijesu samo zaštićena područja — oni su “žive laboratorije” u kojima se razvijaju modeli lokalnog razvoja koji ne ugrožavaju prirodu. U njima se spajaju nauka i tradicionalno znanje, obrazovanje i ekonomija, očuvanje biodiverziteta i društvena inkluzija. U nekim slučajevima, poput Amazonia projekta, ova sinergija dovela je do stvaranja održivih radnih mjesta u agrošumarstvu i regenerativnoj poljoprivredi.
Kandidatura Skadarskog jezera savršeno se uklapa u ovaj okvir. Sa bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta, kulturološkim nasljeđem, važnim močvarnim i riječnim staništima, kao i zajednicama koje od prirode žive i s njom sarađuju, ovaj sliv ima sve što jedan savremeni rezervat biosfere treba da posjeduje.
Međutim, i to je važno naglasiti, status rezervata ne smije ostati samo simboličan. On ima smisla jedino ako se u praksi sprovode stroge i kontinuirane mjere zaštite, upravljanja i monitoringa, uz uključivanje lokalnih zajednica u donošenje odluka i realnu implementaciju održivih praksi.
UNESCO je ovom prilikom pozvao sve države članice da do 2035. uspostave najmanje jedan rezervat biosfere. Crna Gora ima šansu da odgovori na taj poziv i pokaže da razumije duboku povezanost između očuvanja prirode i stabilnosti zajednica. Ako se kandidatura Skadarskog jezera kruniše uspjehom, to neće biti samo međunarodno priznanje — to će biti i obaveza.
Obaveza da pokažemo kako se priroda ne čuva deklaracijama, već djelovanjem.
Jasmin Murić
Naslovna fotografja: Unsplash
