Rast prosječne globalne temperature vjerovatno će već u narednih nekoliko godina preći granicu od 1,5°C iznad predindustrijskog nivoa, čime će klimatski rizici i posljedice ući u još opasniju fazu. Ipak, mogućnost da se zagrijavanje nakon dostizanja vrhunca ponovo spusti ispod tog praga još nije izgubljena, navodi se u novom izvještaju Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP).
U izvještaju „Limiting Overshoot“ ocjenjuje se da je putanja privremenog prekoračenja, dostizanja temperaturnog vrhunca, a zatim postepenog pada, najbolja preostala mogućnost da se ograniče i visina i trajanje prekoračenja. Cilj bi bio da se temperatura što prije vrati ispod 1,5 stepeni, u skladu sa ambicijama Pariskog sporazuma.
– Ovoljetnje nesnosne vrućine, razorni šumski požari i smrtonosne poplave upozorenje su na ono što nas čeka. Prekoračenje granice od 1,5 stepeni moramo učiniti što manjim i kraćim. Za to nam je potrebna ambicija koja nadmašuje sve što smo do sada pokazali – poručio je generalni sekretar Ujedinjenih nacija António Guterres.
Prekoračenje je gotovo neizbježno, ali povratak je još moguć
Takva putanja podrazumijevala bi hitno i trajno smanjivanje emisija gasova sa efektom staklene bašte, uključujući metan, sve do dostizanja neto nulte emisije. Nakon toga bi svijet morao da uđe u fazu neto negativnih emisija, u kojoj se iz atmosfere uklanja više ugljen-dioksida nego što se u nju ispušta.
Važan dio tog procesa bilo bi uklanjanje ugljen-dioksida iz atmosfere i njegovo dugoročno skladištenje, između ostalog pošumljavanjem i drugim metodama. UNEP, međutim, naglašava da takve tehnologije i postupci moraju biti pažljivo uređeni i nadzirani.
Istovremeno bi bilo neophodno ubrzati prilagođavanje klimatskim promjenama kako bi se smanjila ranjivost društava, lokalnih zajednica i privreda na posljedice koje su već prisutne, ali i na one koje se očekuju ili se još ne mogu pouzdano predvidjeti. Mogućnosti prilagođavanja neće biti neograničene, dok će dio posljedica ostati nepovratan, naročito ukoliko temperaturni vrhunac ne bude zadržan na najnižem mogućem nivou.
Ograničavanje tog vrhunca smanjilo bi rizike i štetu, učinilo prilagođavanje manje složenim i skupim i povećalo izglede da se globalna temperatura kasnije zaista spusti.
– Nema dobrog ishoda ukoliko ostanemo iznad 1,5 stepeni. Ekstremni toplotni talasi širom svijeta već pokazuju da će posljedice klimatskih promjena nastupati brže, biti snažnije i trajati duže, uz više izgubljenih života i dublje poremećaje u društvu – kazala je izvršna direktorica UNEP-a Inger Andersen.
Prema njenim riječima, sada je trenutak za još odlučnije klimatsko djelovanje.
– Možemo i moramo krenuti pravim putem: smanjivanjem emisija gasova sa efektom staklene bašte, jačanjem otpornosti i prilagođavanja i nastojanjem da prekoračenje granice od 1,5 stepeni bude što manje i kraće – poručila je Andersen.
I najoptimističniji scenario vodi do zagrijavanja od 1,8 stepeni
Čak i u najoptimističnijem scenariju, zagrijavanje bi dostiglo vrhunac od oko 1,8 stepeni iznad predindustrijskog nivoa, što je više od cilja utvrđenog Pariskim sporazumom. Većina ostalih scenarija predviđa još više temperaturne vrhunce.
UNEP upozorava da će se iznad granice od 1,5 stepeni rizici i posljedice pojačavati sa svakim dodatnim djelićem stepena i svakom godinom provedenom iznad tog nivoa. Očekuju se snažnije ekstremne vremenske prilike, gubitak ekosistema i potapanje malih ostrvskih država u razvoju i niskih priobalnih gradova. Teške posljedice pogodiće zdravlje ljudi, sigurnost hrane, snabdijevanje vodom, prirodu, gradove, infrastrukturu i privrede.
Što zagrijavanje bude veće i duže trajalo, biće veća i vjerovatnoća prelaska nepovratnih kritičnih tačaka u klimatskom sistemu. Među njima su destabilizacija velikih ledenih pokrivača, propadanje Amazonske prašume i poremećaji Atlantske meridionalne cirkulacije – sistema morskih struja koji prenosi toplu površinsku vodu prema sjeveru, a hladnu dubinsku vodu prema jugu i ima važnu ulogu u regulisanju klime. Pojedine posljedice mogle bi nastupiti naglo, dok bi se druge postepeno gomilale.
Razmjere tih opasnosti, ali i dodatne koristi klimatskih mjera, razlog su da međunarodna zajednica djeluje brže, zajednički i na globalnom nivou, ocjenjuje UNEP. Brzi prelazak sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, osim smanjivanja emisija, mogao bi da poboljša kvalitet vazduha i javno zdravlje, snizi troškove energije i omogući većem broju ljudi pristup električnoj energiji.
Brzina i odlučnost tog djelovanja odrediće koliko će temperaturni vrhunac biti visok, koliko će prekoračenje trajati i kojom će se brzinom zagrijavanje kasnije smanjivati.
Ublažavanje i prilagođavanje moraju napredovati zajedno
Za uspjeh će biti potrebni snažna politička volja i multilateralna saradnja, djelotvorne javne politike, inkluzivno upravljanje i dovoljno novca. Sve mjere moraju biti zasnovane na pravičnosti i klimatskoj pravdi, dok bi države koje snose veću odgovornost za dosadašnje zagrijavanje morale da djeluju najbrže i sa najvećim ambicijama.
Ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje njihovim posljedicama, kako se navodi u saopštenju UNEP-a, međusobno se dopunjuju i moraju napredovati istovremeno, uz stalno prilagođavanje novim rizicima. Prednost bi trebalo dati rješenjima koja istovremeno doprinose oba cilja, poput korišćenja prirodnih sistema za rashlađivanje gradova i naselja.
Mjere prilagođavanja koje se uspostave danas biće osnova za sve naredne napore. One, međutim, više ne mogu ostati ograničene na postepena poboljšanja, već moraju postati transformativne i dovoljno prilagodljive da odgovore na rizike koji se ne razvijaju pravolinijski i koji mogu nastupiti iznenada. Dio tih posljedica mogao bi da oteža i same napore za smanjivanje emisija.
Neto nulta emisija više nije krajnji cilj
Izvještaj zato neto nultu emisiju ne posmatra kao krajnji cilj, već kao prekretnicu na putu ka neto negativnim emisijama. Uklanjanje ugljen-dioksida biće potrebno kao dodatak trajnom smanjivanju emisija, a ne kao njegova zamjena.
Takav pristup može vjerodostojno doprinijeti povratku temperature ispod 1,5 stepeni samo ukoliko vrhunac zagrijavanja ostane znatno ispod dva stepena i ukoliko se sve preostale emisije svedu na najmanju moguću mjeru. Za odgovornu primjenu metoda uklanjanja ugljen-dioksida biće potrebni strogi sistemi upravljanja, kako bi se zaštitili ekološki integritet i pravičnost i riješila pitanja obima njihove primjene.
Povratak temperature neće poništiti sve posljedice
Godine nedovoljnog djelovanja već su ostavile posljedice koje se neće moći potpuno poništiti. Čak i ako se temperatura jednog dana vrati ispod 1,5 stepeni, određeni gubici biće nepovratni, a pojedini uslovi trajno promijenjeni.
Mnoge zajednice mogle bi biti primorane da se presele ili promijene način na koji obezbjeđuju egzistenciju, dok će čitava društva morati da se prilagođavaju drugačijim životnim uslovima. Takve promjene otvoriće teška pitanja pravde, raspodjele moći i političkog legitimiteta, za čije će rješavanje biti potrebni novi i uključiviji modeli upravljanja.
Putanja privremenog prekoračenja, temperaturnog vrhunca i kasnijeg pada predstavlja novu granicu klimatskog djelovanja, zaključuje UNEP. Iako će se njene posljedice osjećati generacijama, odgovornost za djelovanje ne može biti ostavljena generacijama koje dolaze. Da bi ova mogućnost uopšte ostala otvorena, mjere moraju biti preduzete odmah.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: John McColgan/USDA Forest Service
