Vjerovatno je već svima jasno da je globalno zagrijavanje na putu da premaši 1,5 °C u odnosu na predindustrijski period. A koliko će taj prag biti prekoračen i koliko će prekoračenje trajati zavisiće od brzine smanjivanja emisija gasova sa efektom staklene bašte, o čemu smo nedavno pisali u tekstu posvećenom izvještaju Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) pod nazivom ,,Limiting overshoot” (Ograničavanje prekograničenja). Novi izvještaj UNEP-a pokazuje da je povratak na 1,5 °C do kraja vijeka i dalje moguć, ali zahtijeva hitne i znatno odlučnije rezove emisija od onih koje države trenutno planiraju.
Izvještaj o jazu u emisijama za 2026. godinu, pod nazivom „Tačka povratka“, razmatra scenario najmanjeg mogućeg prekoračenja tog praga. Prema toj putanji, zagrijavanje bi oko sredine vijeka dostiglo najviše 1,7–1,8 °C, uz približno 50 odsto vjerovatnoće da se do 2100. godine vrati na 1,5 °C ili ispod tog nivoa.
Prekoračenje praga od 1,5 °C, dakle, ne znači da treba odustati od tog cilja. Ono, međutim, povećava značaj svake naredne odluke o emisijama, energetici i klimatskim politikama. Što zagrijavanje bude veće i što duže potraje, teže će biti njegove posljedice.
Nacionalni planovi još ne prate potrebnu brzinu promjena
Da bi svijet krenuo putem najmanjeg mogućeg prekoračenja, globalne emisije morale bi da budu smanjene za 18 odsto do 2030, za 45 odsto do 2035. i za 69 odsto do 2040. godine, u odnosu na nivo iz 2025.
Postojeća obećanja država ostaju znatno ispod toga. Čak i potpuna primjena nacionalno utvrđenih doprinosa, odnosno klimatskih planova poznatih pod skraćenicom NDC, donijela bi smanjenje emisija od svega 5 do 8 odsto do 2030. i od 11 do 15 odsto do 2035. godine, u odnosu na istu početnu godinu.
Razlika se vidi i u potrebnom godišnjem tempu. Putanja koju razmatra UNEP zahtijeva prosječno smanjivanje emisija od 5,7 odsto godišnje između 2025. i 2035. Ranije putanje iz Šestog izvještaja o procjeni Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) predviđale su godišnje smanjenje od oko pet odsto. Sada je potreban brži pad.
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš poručio je povodom objavljivanja izvještaja da prekoračenje ne znači predaju.
„I dalje možemo učiniti da ono bude što manje i da traje što kraće, a da do kraja vijeka zagrijavanje ponovo spustimo ispod 1,5 stepeni“, rekao je Gutereš. Prema njegovim riječima, novi izvještaj UNEP-a jasno pokazuje šta je za to potrebno: smanjenje globalnih emisija za 18 odsto do 2030. i za 45 odsto do 2035. godine, u poređenju sa 2025.
Sadašnje politike vode ka zagrijavanju od 2,8 stepeni
Koliko je svijet udaljen od potrebne putanje pokazuju projekcije zasnovane na sadašnjim politikama. Ako se one nastave, globalno zagrijavanje moglo bi tokom ovog vijeka dostići 2,8 °C, uz dalji rast nakon toga.
Ostvarivanje svih nacionalno utvrđenih doprinosa, uz nastavak sličnih napora, ograničilo bi zagrijavanje na 2,6 °C. Čak i najoptimističniji razmatrani scenario, koji uz te planove podrazumijeva i ispunjavanje dodatnih ciljeva neto nultih emisija, zadržao bi zagrijavanje tokom ovog vijeka tek na 2,1 °C.

Projekcije su nepovoljnije nego u prošlogodišnjem izvještaju. UNEP to povezuje sa povlačenjem Sjedinjenih Američkih Država iz Pariskog sporazuma i revidiranim procjenama ranijih emisija. Novi nacionalni doprinosi, dostavljeni nakon prethodnog izvještaja, gotovo da nisu promijenili očekivane ishode.
Prostor za djelovanje se sužava. Bez hitnih mjera, mogućnost da se vrhunac zagrijavanja zadrži ispod 1,7–1,8 °C ubrzo će biti izgubljena. Svakih dodatnih pet godina tokom kojih emisije ugljen-dioksida ostanu na sadašnjem nivou podiže očekivani vrhunac zagrijavanja za približno 0,1 °C.
Izvršna direktorica UNEP-a Inger Andersen upozorava da svaki dodatni djelić stepena i svaka dodatna godina iznad praga od 1,5 °C pojačavaju posljedice i rizike klimatskih promjena. Kao primjere navodi smrtonosne poplave, toplotne talase i požare koji su ove godine pogodili brojne zemlje.
„Zato moramo učiniti sve što je u našoj moći da najviši nivo zagrijavanja bude što niži i da se do kraja vijeka vratimo na 1,5 °C. To je moguće“, poručila je Andersen.
Povratak zahtijeva i uklanjanje ugljen-dioksida iz atmosfere
Smanjivanje emisija ključni je dio tog puta, ali scenario najmanjeg mogućeg prekoračenja podrazumijeva i dodatni, veoma zahtjevan korak. Tokom ovog vijeka iz atmosfere bi trebalo ukloniti i trajno uskladištiti približno 320 gigatona ugljen-dioksida.
Razmjere tog zadatka jasnije su kada se količina uporedi sa sadašnjim emisijama: riječ je o približno osam godina globalnih emisija CO₂ na nivou zabilježenom 2024.
Ostvarivost takvog poduhvata ipak je neizvjesna. Izvještaj ukazuje na socioekonomske i tehnološke izazove koji otežavaju uklanjanje i trajno skladištenje ugljen-dioksida u potrebnom obimu. Povratak na 1,5 °C zato jeste mogućnost koju izvještaj razmatra, ali ne i zagarantovan ishod.
Postoje mjere koje daju rezultate
Uprkos velikom raskoraku između potrebnih smanjenja i sadašnjih planova, UNEP nalazi da danas postoji više mogućnosti nego ikada da se klimatsko djelovanje ubrza.
Od usvajanja Pariskog sporazuma obnovljivi izvori energije snažno su se razvijali. Ukupno snabdijevanje energijom iz uglja i nafte raslo je sporije nego što se očekivalo, dok su klimatske politike u mnogim djelovima svijeta već dovele do smanjenja emisija.
Izvještaj povezuje uvođenje ili jačanje tih politika sa desetinama strukturnih promjena u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Te promjene donijele su značajna smanjenja emisija, a više od 220 evaluacija javnih politika pruža dodatni uvid u mjere koje djeluju.
U elektroenergetskom sektoru analizirane politike smanjile su emisije u prosjeku za 9 odsto. Ekonomski instrumenti, među kojima su sistemi ograničavanja emisija i trgovine emisionim jedinicama, kao i porezi na emisije ugljenika, ostvarili su smanjenja od 5 do 13 odsto u različitim sektorima tokom posmatranih perioda.
Problem je što uspješni primjeri još ostaju ograničeni na pojedine sektore, zemlje i periode. Da bi promijenili globalnu putanju, potrebno je proširiti njihovu primjenu i održati rezultate kroz vrijeme.
„Imamo mnogo uspješnih primjera koji pokazuju da se emisije mogu brzo smanjiti“, kazala je Andersen. Na državama je, dodala je, da hitno uvedu politike koje će podstaći brzo, duboko i trajno smanjenje emisija i usmjeriti svijet ka stabilnijoj klimi, privredi i društvu.
Dogovorene ciljeve treba pretvoriti u mjerljive promjene
Dio pravca djelovanja države su već dogovorile kroz prvi globalni pregled napretka u sprovođenju Pariskog sporazuma, poznat kao Global Stocktake (GST).
Taj dogovor predviđa da se do 2030. godine utrostruče kapaciteti obnovljivih izvora energije i udvostruči godišnja stopa unapređenja energetske efikasnosti. Obuhvata i postepeno napuštanje fosilnih goriva u energetskim sistemima, smanjenje emisija drugih gasova sa efektom staklene bašte osim CO₂, kao i zaustavljanje krčenja i degradacije šuma i preokretanje tih procesa, uz druge oblasti djelovanja.
Ipak, noviji trendovi svih pokazatelja koji prate apsolutne emisije gasova sa efektom staklene bašte kreću se u pogrešnom smjeru. To uključuje emisije CO₂ iz energetskih sistema, emisije iz drumskog saobraćaja i emisije drugih gasova, naročito metana.
Scenariji zasnovani na sadašnjim politikama predviđaju da bi se neke od tih emisija mogle stabilizovati do 2030. godine. Međutim, nijedan ne pokazuje pad dovoljne brzine i obima da se prekoračenje praga od 1,5 °C svede na najmanju moguću mjeru i najkraće moguće trajanje.
Drugi globalni pregled napretka pruža priliku da se prvi dogovor dodatno razradi. To bi podrazumijevalo ponovno potvrđivanje prioritetnih oblasti za ublažavanje klimatskih promjena, proširenje brojčano definisanih ciljeva na 2035. i 2040. godinu i jasnije određivanje onoga što treba postići u već dogovorenim oblastima. Gdje god je moguće, ciljevi bi trebalo da budu mjerljivi.
UNEP-ov izvještaj daje preliminarnu procjenu kako bi takvi ciljevi za 2035. i 2040. mogli izgledati ako bi bili usklađeni sa scenarijem najmanjeg prekoračenja praga od 1,5 °C.
Obnovljivi izvori rastu brže nego što se očekivalo
U oblasti obnovljivih izvora i energetske efikasnosti, proširenje ciljeva na 2035. godinu podrazumijevalo bi najmanje trostruko veće kapacitete za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora u odnosu na 2025. Istovremeno bi potrošnju primarne energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda trebalo smanjiti za najmanje 30 odsto.
Do 2040. godine kapaciteti bi morali da budu najmanje 4,5 puta veći nego 2025, a potrošnja primarne energije po jedinici BDP-a najmanje 40 odsto manja.

U ovoj oblasti već postoje ohrabrujući pomaci. Od usvajanja Pariskog sporazuma globalni kapaciteti za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora rasli su tri puta brže nego što se očekivalo, dok se izgradnja solarnih fotonaponskih kapaciteta odvijala sedam puta brže od očekivanja.
Nastavak tih trendova, uz dodatne politike podrške, usmjerio bi svijet ka ostvarivanju cilja utrostručavanja kapaciteta obnovljivih izvora do 2030. godine. Ujedno bi omogućio da udio vjetra i sunca u proizvodnji električne energije dostigne nivoe usklađene sa scenarijem najmanjeg mogućeg prekoračenja praga od 1,5 °C.
Manje fosilnih goriva i metana, uz gotovo potpuno napuštanje uglja u proizvodnji struje
Uporedo sa rastom obnovljivih izvora, ostvarivanje te putanje zahtijeva smanjenje udjela fosilnih goriva u ukupnom snabdijevanju energijom.
Prema preliminarnim procjenama iz izvještaja, do 2035. godine globalni udio uglja trebalo bi smanjiti za najmanje 55 odsto u odnosu na 2025. Udio nafte trebalo bi da bude najmanje 15 odsto manji, a gasa najmanje pet odsto manji.
Do 2040. potrebna smanjenja bila bi još veća: najmanje 75 odsto za udio uglja, 30 odsto za naftu i 35 odsto za gas, u odnosu na istu početnu godinu.

Posebno velika promjena potrebna je u proizvodnji električne energije. Proizvodnja struje iz uglja morala bi do 2035. da se smanji za najmanje 75 odsto u odnosu na 2025, a do 2040. da bude praktično u potpunosti ukinuta na globalnom nivou.
Istovremeno bi trebalo smanjivati i emisije metana. Do 2035. one bi morale da budu najmanje 25 odsto niže nego 2025. godine, a do 2040. najmanje 40 odsto niže. I ta smanjenja dio su iste putanje: ograničiti vrhunac zagrijavanja, skratiti period iznad 1,5 °C i sačuvati mogućnost povratka na taj prag do kraja vijeka.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Pexels