Dok se javnost i stručna zajednica još uvijek bave implikacijama presude Upravnog suda u vezi sa vlasništvom nad zemljištem Ulcinjske solane, na površinu ponovo izranjaju duboko ukorijenjeni problemi upravljanja, institucionalne inertnosti i neispunjenih obaveza u okviru Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Reakcije pravne zastupnice države, manjinskih akcionara i organizacija civilnog društva jasno ilustruju koliko je pravna situacija kompleksna, ali i koliko je sama Solana postala simbol šireg problema: nesposobnosti sistema da konkretizuje zaštitu prirodne baštine i ispuni evropske standarde.
U izvještajnom periodu od juna 2024. do maja 2025. godine, kako navodi Izvještaj iz sjenke (Shadow report) koji je pripremila Koalicija 27, mreža od 18 nevladinih organizacija, ostvareni su ograničeni pomaci u cilju očuvanja Ulcinjske solane, ali ključna pitanja i dalje ostaju otvorena – posebno ona koja se odnose na uspostavljanje upravljačke strukture, realizaciju infrastrukturnih intervencija i formalno usklađivanje sa zakonskim obavezama.
Usporen napredak uprkos političkim obećanjima
Iako je još u oktobru 2024. godine postignut politički dogovor o osnivanju posebnog preduzeća „Park prirode Ulcinjska solana“, koje bi bilo u zajedničkom vlasništvu države (60%) i Opštine Ulcinj (40%), formalna odluka Vlade do danas nije donijeta. Privremeno upravljanje i dalje vrši JP „Nacionalni parkovi“, bez dugoročne strategije, budžetske stabilnosti i jasnih pravnih ovlašćenja. Time Solana i dalje ostaje u institucionalnom vakuumu, gdje ni zaštita prirode ni razvoj lokalne zajednice ne mogu da ostvare svoj puni potencijal.
Iako su u prethodnom periodu održani sastanci sa Ministarstvom finansija i Ministarstvom ekologije, konkretni rezultati u pogledu osnivanja upravljačkog tijela nisu ostvareni. Odsustvo jasne upravljačke strukture identifikovano je kao jedan od glavnih razloga zastoja u realizaciji brojnih mjera definisanih Akcionim planom za Poglavlje 27.
Planovi postoje, ali bez operativne realizacije
U okviru projekta Nature Returns, izrađen je Nacrt desetogodišnjeg plana upravljanja Parkom prirode „Ulcinjska solana“, a izabrano je i devet poslovnih ideja koje bi mogle predstavljati osnov za razvoj održivih djelatnosti u budućnosti. Nacrt plana je dostavljen Opštini Ulcinj u martu 2025. godine na komentarisanje, a prethodno je organizovana radionica sa zainteresovanim stranama radi što inkluzivnijeg procesa.
Takođe, krajem juna 2024. godine ugovorena je izrada idejnog rješenja za revitalizaciju infrastrukture Solane u okviru IPA projekta, koje obuhvata kanale, bazene, nasipe, pumpne stanice (uključujući Đerane 31), kao i posjetilačku infrastrukturu. Međutim, sam proces pripreme aplikacije za dobijanje IPA sredstava još uvijek traje, a realan rok za eventualnu dostupnost sredstava je kraj 2026. godine.
Nedovršeno obilježavanje granica i nedefinisana pravna situacija
Jedna od ključnih prepreka ostaje nepostojanje precizno i pravno validno obilježenih granica Parka prirode. Do sada je fizički obilježeno 18,68 kilometara granica, ali nije jasno da li su one usklađene sa važećom prostorno-planskom dokumentacijom. Revizija granica, uključujući potencijalno proširenje na dodatne zone poput pumpne stanice Đeran, nije sprovedena, a novi rok za realizaciju ove aktivnosti pomjeren je na 2026. godinu.
Iako je Opština Ulcinj obezbijedila sredstva za ovu aktivnost, a JP „Nacionalni parkovi“ zadužen za njenu implementaciju, na terenu se nije dogodilo ništa konkretno. Ovaj nedostatak pravne i teritorijalne jasnoće dodatno otežava borbu protiv nelegalnih aktivnosti poput krivolova, neovlašćenog ulaska vozila, napasanja stoke i uništavanja staništa.
Zamrznuti proces zaštite i sve slabije povjerenje
Na osmoj Međunarodnoj konferenciji o Ulcinjskoj solani, održanoj u novembru 2024, ponovo su izrečena brojna obećanja – od uspostavljanja upravljačke strukture, do donošenja podzakonskih akata i organizovanja obuka. Ipak, višegodišnje ponavljanje istih najava, bez konkretnih rezultata, stvara dojam institucionalne stagnacije i sve više narušava povjerenje domaće i međunarodne javnosti u posvećenost Crne Gore zaštiti ovog područja.
Uprkos sprovedenim aktivnostima kao što su monitoring biodiverziteta, uklanjanje invazivnih vrsta i edukativne kampanje, Shadow report jasno upozorava da bez hitnih institucionalnih i operativnih mjera – uključujući donošenje pravno-obavezujućih odluka i uspostavljanje trajnog upravljača – Crna Gora rizikuje da propusti šansu da Solanu pozicionira kao primjer uspješnog usklađivanja sa evropskim standardima zaštite prirode.
Spor oko vlasništva: između pravnih tumačenja i javnih interesa
Presuda Upravnog suda, kojom je poništeno rješenje Ministarstva finansija iz 2022. godine o upisu državne svojine nad parcelama Ulcinjske solane, izazvala je oštre reakcije i dodatno zakomplikovala ionako složen vlasnički čvor. U obrazloženju presude, Sud je naveo da je država, prije nego što je sprovela upis u katastar, morala da inicira parnični postupak kojim bi se utvrdilo njeno pravo svojine. Takođe, ocijenjeno je da transformacija prava korišćenja u pravo svojine nije mogla biti realizovana jer nisu ispunjeni uslovi iz Zakona o svojinsko-pravnim odnosima – posebno u dijelu koji se odnosi na obavezu plaćanja tržišne naknade tokom privatizacije. Sud je naglasio da je u daljem postupku potrebno omogućiti svim stranama učešće i izjašnjavanje o relevantnim činjenicama.
Uprkos pojedinim tumačenjima da presuda ide u korist akcionara Solane, zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović, u izjavi za „Vijesti“ istakla je da presuda ne dovodi u pitanje pravo svojine države. Prema njenim riječima, postupak je vraćen radi otklanjanja proceduralnih nedostataka u katastarskom upisu, dok je pitanje svojine već riješeno kroz mišljenje Savjeta za privatizaciju i potvrđeno od strane Vrhovnog suda. „Mišljenje Savjeta je konačno i ono potvrđuje da tržišna naknada nije plaćena, što znači da zemljište ostaje državna imovina. To je jasno definisano članom 419 Zakona o svojinskim i pravnim odnosima“, kazala je Ćirović. Ona je naglasila i da stečajna uprava ne može oglasiti prodaju imovine, jer Solana nema upisano pravo svojine, te da „niti je Upravni sud vratio Solanu Eurofondu, niti je to moguće“.
S druge strane, akcionari Solane, među kojima je najveći Eurofond, oglasili su se saopštenjem u kojem tvrde da je presuda dokaz da je nezakonito izvršen upis državne svojine i da zemljište nikada nije bilo imovina države, već akcionarskog društva. Oni smatraju da je ovom presudom vraćeno stanje na pravo korišćenja, što, kako tvrde, otvara prostor za sprovođenje konverzije prava korišćenja u svojinu. Akcionari upozoravaju da bi izostanak reakcije nadležnih mogao dovesti do međunarodnih tužbi protiv države u vrijednosti većoj od 200 miliona eura. Upozoravaju i da bi prihvatanje stava da zemljište nije bilo dio imovine Solane značilo da su akcije firme bile „izdate bez pokrića“, što bi ozbiljno narušilo povjerenje u pravni poredak. Podsjetimo, Savjet za privatizaciju je još 2021. zaključio da nije plaćena tržišna cijena za zemljište, te da akcionari nemaju pravo svojine – stav na kojem država i dalje insistira.
CZIP: Presuda se ne smije koristiti za manipulaciju javnosti
Na pravnu konfuziju i pokušaje da se presuda Upravnog suda tumači kao pobjeda akcionara, reagovao je i Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), poručujući da sud ovom presudom nije odlučivao o tome ko je vlasnik zemljišta, već je ukazao isključivo na proceduralne greške u načinu na koji je država pokušala da izvrši upis svojine. „Sud je jasno naložio da se postupak sprovede ponovo, ali uz puno učešće svih zainteresovanih strana i poštovanje zakonskih procedura“, navodi se u njihovom saopštenju.
CZIP upozorava da je Eurofond bio samo većinski akcionar preduzeća, ali nikada i vlasnik zemljišta, koje je Solana koristila na osnovu koncesionih ugovora zaključenih sa državom, posljednji put 1995. godine. Preduzeće nikada nije steklo pravo svojine jer nije platilo tržišnu naknadu, što isključuje mogućnost prenosa vlasništva u skladu sa Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima. Iz organizacije naglašavaju da presuda ni na koji način ne potvrđuje vlasništvo ni jednoj strani, već otvara prostor za novi postupak – ovaj put u skladu sa zakonom, uz punu transparentnost i uključivanje svih aktera: države, opštine, stečajne uprave, civilnog sektora i međunarodnih partnera. CZIP je pozvao zaštitnicu imovinsko-pravnih interesa Crne Gore da bez odlaganja pokrene novi sudski postupak kako bi se konačno i jasno utvrdilo pravo svojine u interesu zaštite prirodnog dobra.
Uz oštar ton, ova organizacija upozorila je i na višegodišnju institucionalnu neodgovornost, posebno ukazujući na činjenicu da ni nakon šest godina nije formiran upravljač Parka prirode „Ulcinjska solana“. „Za šest godina čuli smo više puta obećanje da će upravljač biti osnovan nego što Solana danas ima ptica“, naveli su, upozoravajući da je područje u ozbiljnoj degradaciji – obraslo nepristupačnom vegetacijom, izloženo krivolovu i prolasku vozila, što direktno ugrožava gnijezdeće vrste i staništa zaštićenih biljaka poput salikornije. U tom kontekstu, CZIP poziva ministra ekologije da prestane sa „samopromocijom“ i preuzme odgovornost za hitnu uspostavu funkcionalnog upravljanja ovim zaštićenim područjem.
Priroda ne zna za pregovore, ali zna kad je zaboravljena
Bez obzira na pravne sporove i institucionalna kašnjenja, Ulcinjska solana ostaje jedno od posljednjih utočišta za desetine hiljada ptica duž migratornih puteva Jadrana. Njena sudbina neće biti određena samo u sudnicama i kabinetima, već i kroz spremnost države da dokaže da evropski standardi nisu mrtvo slovo na papiru, već stvarna obaveza prema prirodi koju smo dužni da sačuvamo – ne zbog pregovaračkih poglavlja, već zbog generacija koje dolaze a kojima ne smijemo uskratiti užitak boravka, rekreacije i edukacije u ovom magičnom području.
Jasmin Murić
