Na Zemlji je trenutno oko 2 miliona vrsta živih bića. Smatra se da postoji oko 10 miliona, što znači da je veći dio vrsta nepoznat nauci. Mnoge od tih vrsta će nestati, prije njihovog zvaničnog otkrića. Međunarodna unija za zaštitu prirode (ICUN) bavi se prikupljanjem i analizom podataka o ugroženim vrstama na planeti. ICUNove crvene liste predstavlaju najmjerodavnije informacije o statusu ugroženosti različitih vrsta.
-Trenutno je na osnovu najnovijih podataka, od oko 140 hiljada vrsta, oko 50 hiljada vrsta svrstano u neku od kategorija ugroženosti na Crvenim listama ICUN. Crvene liste u Crnoj Gori su izrađene za ptice, a za druge grupe organizama su u izradi. Kada budu završene, postojaće pouzdani podaci o ugroženosti živog svijeta u Crnoj Gori – objašnjava Bogić Gligorović, međunarodni ekspert za biodiverzitet, ekologiju i obrazovanje, nezavisni istraživač i profesor biologije u Osnovnoj školi „Sutjeska“.
Prema njegovim riječima, zahvaljujući raznovrsnim klimatskim tipovima, geomorfološkim oblicima i velikom broju različitih stanišnih tipova, Crna Gora posjeduje izuzetno bogatstvo biodiverziteta.
-Pritisak na živa bića u našoj zemlji je sve veći. Pojedine vrste sa malom ekološkom valencom, tj. sposobnošću da adekvatno odgovore na promjene uslova u okruženju, imaju ugrožen opstanak. Broj različitih pritisaka na živa bića svakodnevno raste. Najveće prijetnje opstanku predstavlaju aktivnosti čovjeka poput: izlovljavanja, uništavanja i fragmentacija staništa, uznemiravanje, urbanizacije, sječa šuma, kaptaža izvora, izgradnja brana, isušivanje močvara, zagađenja i sl, a takođe je sve izraženiji uticaj klimatskih promjena, koji se manifestuje kroz isušivanje vodnih tijela, zasoljavanje mora, sušu, porast temperature, poremećaj padavina… – objašnjava Gligorović.
On ističe da je veliki broj vrsta kod nas ugrožen, te i da su pojedine vrste poput risa i lešinara nestale.
-Određen broj vrsta je ugrožen i ukoliko se ne zaštite i preduzmu konzervacione mjere koje će omogućiti obnovu njihovih populacija prijeti nam gubitak dijela našeg prirodnog bogatstva. Roda je ptica koja naseljava otvorena staništa, najčešće u okolini voda. Zaštićena je zakonom. Usljed izlovljavanja u prošlosti ova vrsta je u Crnoj Gori svedena na jedan gnijezdeći par. Sivi soko je grabljivica koja se gnijezdi na liticama. Zaštićen je zakonom o zaštiti prirode, ali je zbog izlovljavanja ova vrsta svedena na nekoliko jedinki, iako u našoj zemlji postoje uslovi za gniježđenje velikog broja ovih prekrasnih grabljivica – objašnjava Gligorović.
Šareni tvor i druge ugrožene vrste
On navodi da je šareni tvor vrsta koja je nedavno prvi put otkrivena u Crnoj Gori.
-Pronađeno je samo nekoliko jedinki. S obzirom na malu brojnost postoji opasnost od nestanka ove interesantne vrste iz porodice kuna. Veliki potočar je vilin konjic koji naseljava male rijeke i većepotoke. Vrsta je zaštićena na Aneksima II i IV Natura 2000 Evropske mreže zaštićenih staništa i vrsta. Usljed nestajanja odgovarajućih staništa vrsta je ugrožena u Crnoj Gori. Crni daždevnjak je vodozemac koji živi na visokim planinama. Usled nestajanja odgovarajućih staništa, potoka i izvora u kojima se razmnožava, ova vrsta se može smatrati kritično ugroženom – navodi naš sagovornik.
Buba pustinjak
Buba pustinjak – tvrdokrilac zaštićen je na Aneksima II i IV Natura 2000 Evropske mreže zaštićenih staništai vrsta.
-Naseljava stara šuplja stabla listopadnog drveća u kojima se hrani gljivicama. Usled nestajanja odgovarajućih staništa sve ređe se može pronaći. Riječna kornjača je gmizavac koji živi u tekućim vodama u južnom dijelu naše zemlje. Ugrožena je usljed uništavanja i betoniranja riječnih korita. Šargan je naša najmanja otrovna zmija koja živi na visokim planinama. Zaštićen je na Aneksima II i IV Natura 2000 Evropske mreže zaštićenih staništa i vrsta. Ugrožen je usled nestajanja staništa, klimatskih promjena i pritiska naše veće otrovnice, poskoka, koji se usled porasta temperature širi na više nadmorske visine. Ova vrsta se veoma rijetko srijeće – objašnjava on.
Montenegrosfeum – jedini puž te vrste na svijetu
Bogićev montenegrosfeum je puž koji u Crnoj Gori živi u samo jednom izvoru, i do skoro je to bio jedini poznati lokalitet koji ova vrsta naseljava u svijetu.
-Vrstu su prije nekoliko godina opisali poznati naučnici V. Pešić i K. Grosser. Tek nedavno je otkriven u još jednom izvoru u Hercegovini. S obzirom na površinu izvora u kojem je ova vrsta prisutna od oko 0,5 m2, ona se može smatrati jednom od najugroženijih vrsta u Crnoj Gori. Divokoza je papkar koji naseljava stjenovita područja. Do skoro je broj jedinki ove vrste u Crnoj Gori bio sveden na nekoliko desetina. Usled krivolova nestala je sa cjelokupne teritorije izuzev Durmitora. Zadnjih nekoliko godina usljed intezivnih mjera zaštite broj se povećao, ali je i dalje kritično ugrožena. Veći broj drugih vrsta životinja u našoj zemlji je takođe ugrožen. Neophodno je da shvatimo da su sve životinje izuzetno značajne, i da predstavlaju dio složene prirodne strukture. Iščezavanjem jedne vrste narušava se prirodna ravnoteža i drugih vrsta, pa i naše, koje osjećaju veće ili manje posljedice zbog njenog nestanka – zaključuje naš sagovornik.
M.L.
