Sve učestaliji ekstremni vremenski uslovi ostavljaju dramatične posljedice po svjetsku proizvodnju hrane, značajno umanjujući prinose i ugrožavajući sigurnost snabdijevanja. Povećanje cijena hrane i nesigurnost u dostupnosti osnovnih prehrambenih proizvoda već su svakodnevnica u mnogim dijelovima svijeta, a prognoze za budućnost nisu nimalo ohrabrujuće.
Posebno su pogođene tropske regije, gdje rastuće temperature i sve nestabilniji vremenski obrasci već ozbiljno narušavaju uzgoj nekih od najvažnijih kultura – banana, kafe i kakaa. Upravo ove tri biljne vrste, koje su ključne za ishranu i ekonomsku stabilnost miliona ljudi, suočavaju se sa sve većim izazovima.
Banane na udaru toplotnih talasa i bolesti
Banane predstavljaju četvrtu najvažniju prehrambenu kulturu na svijetu, odmah iza pšenice, pirinča i kukuruza. Više od 400 miliona ljudi širom svijeta oslanja se na njih za 15 do 27% svog dnevnog unosa kalorija. Međutim, klimatske promjene sve više ugrožavaju proizvodnju u zemljama poput Indije i Brazila, ali i u ključnim izvoznim državama kao što su Kolumbija i Kostarika.
Prema istraživanju britanske organizacije Christian Aid, do 2080. godine čak 60% zemljišta u Latinskoj Americi i na Karibima — regiji koja danas prednjači u svjetskoj proizvodnji banana — više neće biti pogodno za njihov uzgoj. Ovi negativni trendovi rezultat su kombinacije više faktora: ekstremne vrućine, suša, tajfuna, obilnih kiša koje izazivaju poplave i eroziju zemljišta, ali i bolesti koje se sve lakše šire u novim klimatskim uslovima.
Temperaturne oscilacije posebno štete rastu biljaka — temperature ispod 12°C mogu izazvati oštećenja poznata kao “hladne povrede”, dok rast prestaje kada temperature pređu 38°C. Snažni vjetrovi, naročito tokom tropskih oluja, mogu pocijepati lišće banana i tako poremetiti proces fotosinteze. Istovremeno, poplave izazvane intenzivnim kišama dodatno iscrpljuju zemljište, smanjujući njegovu plodnost.
Pored vremenskih uslova, banane su podložne i bolestima kao što su Fusarium TR4 (poznata i kao Panamska bolest) i crna pjegavost lista (black leaf streak), koje su sve prisutnije u toplim i vlažnim regijama. TR4, bolest koja se prenosi preko zemljišta, prvi put je zabilježena u Aziji 1970-ih godina, zatim se proširila na Afriku 2013, a u Latinsku Ameriku stigla sedam godina kasnije. Ova bolest kontaminira zemljište trajno, onemogućavajući njegovu dalju poljoprivrednu upotrebu. Crna pjegavost lista dodatno komplikuje situaciju, jer ometa proces disanja biljaka, uzrokujući pad prinosa i do 80%.
Kafa između suša i tropskih oluja
Kafa je druga kultura na udaru klimatskih promjena. Brazil i Vijetnam zajedno proizvode više od polovine svjetske kafe — 39% i 16% od ukupne proizvodnje. Međutim, oba giganta bilježe sve teže gubitke usljed ekstremnih vremenskih uslova. Brazil je prošle godine zabilježio najsušniji period od 1950. godine, pri čemu su nivoi vode u mnogim rijekama Amazonskog basena pali na istorijski minimum.
Dodatno, zemlja se 2021. suočila sa razarajućim mrazom, nakon kojeg je uslijedila ekstremna suša 2023. godine. Najveći udar pretrpjela je sorta Arabika, koja je, uz Robustu, najčešće konzumirana vrsta kafe u svijetu. U brazilskoj državi Minas Žerais, neuobičajeno suvi uslovi značajno su usporili vegetativni rast grana, što direktno utiče na količinu ploda koje stablo može da proizvede.
U Vijetnamu je situacija bila gotovo suprotna — tropska oluja Trami donijela je obilne padavine baš na početku berbe u 2024. godini. Ako se zreli plodovi predugo zadrže na granama usljed nemogućnosti berbe, njihova se aroma i kvalitet značajno pogoršavaju.
Uz vremenske ekstreme, zasadi kafe sve više trpe i zbog pojave štetočina i bolesti koje se, poput vatre, šire u uslovima povišene temperature i vlažnosti. Jedan od najvećih izazova predstavlja rđa lista kafe (coffee leaf rust), koja u toplim i vlažnim uslovima može razoriti čitave plantaže.
Istraživanja iz 2020. godine upozoravaju da će klimatske promjene do sredine ovog vijeka smanjiti površine pogodne za uzgoj kafe (i Arabike i Robuste) za čak 50%. Vijetnam bi mogao izgubiti polovinu sadašnjih plantaža Robuste do 2050. godine, pri čemu će najteže posljedice osjetiti mali proizvođači koji obezbjeđuju oko 95% nacionalne proizvodnje.
Kakao: Zrno u sjenci klimatske nepravde
Kao i mnoge druge biljne kulture, i uzgoj kakaa duboko zavisi od preciznog balansa temperature, vlage i padavina – uslova koji su sve rjeđi u svijetu koji se ubrzano zagrijava. Visoke temperature ometaju cvjetanje stabala kakaa, što rezultira nižim prinosima i ubrzanim sazrijevanjem koje umanjuje kvalitet zrna. Uz to, klimatski poremećaji u obrascima padavina stvaraju opasnu kombinaciju suša i poplava.
Sušni periodi slabe stabla i čine ih osjetljivijim na bolesti, dok prekomjerne kiše povećavaju rizik od gljivičnih oboljenja poput bolesti crne čaure (black pod disease), koja može izazvati katastrofalne gubitke. Ovakve prijetnje nisu apstraktne – samo tokom 2024. godine, Obala Slonovače i Gana, koje zajedno proizvode polovinu svjetskog kakaa, bilježile su šest sedmica više dana sa temperaturama iznad 32 stepena u odnosu na prethodnu godinu. Takvi uslovi ozbiljno su poremetili fotosintezu, a mnoga stabla nijesu ni formirala plodove.
U svim zapadnoafričkim zemljama koje se oslanjaju na kakao, uključujući Kamerun i Nigeriju, prošlogodišnje žetve bile su lošije upravo zbog klimatske nestabilnosti. U pojedinim regijama Obale Slonovače, jul je donio čak 40% više padavina od prosjeka iz perioda 1991–2020, što je dovelo do razornih poplava i uništenih plantaža.
Dodatni pritisak dolazi i od štetočina i virusa. Brašnaste vaši, rasprostranjene u vlažnim i toplim uslovima, prenose opasan virus otečenog stabla kakaa (Cocoa Swollen Stem Virus – CSSV). Virus prenose sišući sokove sa zaraženih stabala, a zatim prelaze na zdrava, prenoseći infekciju koja uzrokuje oticanje stabla i korijena, žućenje listova i sušenje biljke. U Gani je tokom 2023. otkriveno da je čak 600.000 hektara pod kakaom zaraženo ovim virusom, koji godišnje odnosi i do 17% ukupnog roda u zemlji.
Situacija se direktno reflektuje na svjetska tržišta. Prema podacima Međunarodne organizacije za kakao, globalna žetva u 2024. godini pala je za 13% u odnosu na prethodnu, što je dovelo do eksplozije cijena na berzama u Londonu i Njujorku. U februaru ove godine, cijena po toni u Njujorku premašila je 10.000 američkih dolara, dok je godinu ranije dostizala čak 12.500. Za poređenje, tokom većeg dijela prethodnih decenija, cijene su se kretale između 2.000 i 3.000 dolara.
Kad prinosi padaju, ispaštaju ljudi
Klimatski izazovi ne pogađaju samo biljke – oni direktno ugrožavaju živote i egzistenciju miliona ljudi širom svijeta. Uz rastuće troškove proizvodnje, smanjenje prinosa i širenje bolesti, margine zarade postaju sve tanje, a budućnost za milione proizvođača sve neizvjesnija.
Procjene govore da između 40 i 50 miliona ljudi zavisi od kakaa za život, dok je 25 miliona direktno uključeno u uzgoj kafe. Istovremeno, više od 400 miliona ljudi u svijetu koristi banane kao osnovni izvor prihoda. Kada klimatske promjene devastiraju usjeve, ti ljudi ne gube samo plodove svoga rada — gube i prihode, sigurnost i mogućnost da prehrane svoje porodice.
Statistika jasno pokazuje trend pada. Ukupan izvoz kafe iz svih svjetskih zemalja opao je za 5,5% u aprilu 2025. u odnosu na isti mjesec prethodne godine — sa 12,09 na 11,43 miliona vreća.
Na mnogim plantažama vlada osjećaj rezignacije. Sve više farmera odustaje od posla jer, kako kažu, uzgoj više nije isplativ. A kad nestane motivacije, nestaje i generacijsko znanje, posvećenost i volja da se opstane u poljoprivredi.
Isto važi i za plantaže banana, koje su u mnogim zajednicama mnogo više od izvora hrane, one su okosnica lokalne ekonomije. Gubitak prinosa, čak i privremen, često znači direktan udar na egzistenciju cijelih zajednica. Banane su, ne samo omiljeno voće u svijetu, već i nezamjenjiva prehrambena osnova za milione ljudi.
Dodatni problem predstavlja i sve češća upotreba pesticida. Povećana potreba za kontrolom štetočina dovodi do većeg izlaganja opasnim hemikalijama, što ima ozbiljne zdravstvene posljedice. U industriji kakaa, čak 44% farmera godišnje doživi trovanje pesticidima, a ni krajnji potrošači čokolade nijesu izvan rizika.
Većina proizvođača kakaa zarađuje manje od jednog američkog dolara dnevno. Iako cijene kakaa na globalnom tržištu rastu, to se ne reflektuje na prihode farmera, jer su otkupne cijene fiksirane na početku svake berbe. Pored toga, proizvođači su suočeni sa nepravednim lancem vrijednosti — u prosjeku, farmer dobije tek oko 6% od konačne cijene čokoladice koju kupac plati u prodavnici.
Dok potrošači širom svijeta uživaju u svakodnevnim ritualima kafe, čokolade i voća, milioni proizvođača na prvoj liniji klimatske krize već osjećaju posljedice koje nisu izazvali – ali ih plaćaju najskuplje.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Unsplash
