Rezultati raznih godišnjih izvještaja postaju neumoljiv dokaz da je zaštita životne sredine, ili u prevodu: zaštita neposrednog životnog okruženja, jedan od najopasnijih poduhvata za koje čovjek može da se odluči. Najmanje 124 osobe koje su štitile zemljište, prirodne resurse i životnu sredinu ubijene su tokom 2025. godine zbog suprotstavljanja uništavanju prostora od kojeg zavise njihove zajednice i izvori prihoda. Ovogodišnji izvještaj organizacije Global Witness pokazuje da je broj zabilježenih ubistava manji nego prethodnih godina, ali i upozorava da stvarne razmjere nasilja vjerovatno ostaju znatno veće od onoga što se može dokumentovati.
Global Witness je tokom 2024. evidentirao 142 ubistva i četiri nestanka, dok je godinu ranije potvrdio 196 ubistava. Od 2012, kada je organizacija počela sistematski da prikuplja podatke, širom svijeta zabilježeno je ukupno 2.375 ubistava branitelja zemljišta i životne sredine.
Autori izvještaja naglašavaju da je i taj broj vjerovatno „značajno potcijenjen“, budući da mnogi slučajevi nikada ne budu prijavljeni, naročito u udaljenim područjima i državama u kojima su institucije slabe, a nezavisno izvještavanje ograničeno.
Čuvari prostora sa najvećim rizikom
Ljudi koji brane zemljište i životnu sredinu često imaju presudnu ulogu u zaštiti šuma, prirodnih staništa i osjetljivih ekosistema. Posebno mjesto među njima zauzimaju pripadnici autohtonih naroda, koji upravljaju sa približno 20 odsto kopnene površine planete. Na tom prostoru nalazi se oko 80 odsto preostalog svjetskog biodiverziteta.
Upravo su te zajednice i dalje nesrazmjerno izložene nasilju. Od svih branitelja ubijenih tokom 2025. godine, 43 odsto činili su pripadnici autohtonih naroda, dok su 12 odsto bile žene.
Mali poljoprivrednici, pripadnici autohtonih naroda i branitelji afričkog porijekla zajedno čine više od tri četvrtine svih ubijenih u toku prošle godine. Riječ je uglavnom o ljudima čiji život neposredno zavisi od zemljišta, šuma i vode, zbog čega se često nalaze na prvoj liniji sukoba oko korišćenja prirodnih resursa. Ubistva su, međutim, samo jedan dio šireg obrasca pritisaka. Branitelji životne sredine suočavaju se i sa zastrašivanjem, fizičkim nasiljem, kampanjama blaćenja, pravnim progonom i kriminalizacijom, iza kojih mogu stajati državne institucije, kompanije i drugi nedržavni akteri.
„Branitelji su oči i uši svijeta na terenu. Zahvaljujući njima znamo kada se uništavaju ekosistemi, gdje se krče šume ili zagađuju rijeke“, kazao je Toby Hill, istraživač za pitanja branitelja zemljišta i životne sredine i glavni autor izvještaja.
Kako je dodao, nasilje sa kojim se ti ljudi suočavaju, uključujući ubistva u najekstremnijim slučajevima, odražava mnogo širu borbu za zemljište i prirodne resurse.
Južna Amerika i dalje najopasniji region
Najveći dio nasilja ponovo je zabilježen u Južnoj Americi, na koju se odnosi 85 odsto svih ubistava tokom 2025. godine. Slaba pravna zaštita, visok nivo korupcije i intenzivni sukobi oko zemljišta i eksploatacije resursa čine ovaj region jednim od najopasnijih mjesta za djelovanje branitelja životne sredine.
Dodatni rizik predstavlja rasprostranjeni organizovani kriminal, koji, prema navodima iz izvještaja, stvara „klimu korupcije i nekažnjivosti“. Više od trećine svih prošlogodišnjih ubistava u svijetu bilo je povezano sa osobama za koje se sumnja da pripadaju organizovanom kriminalu ili djeluju kao plaćene ubice. Time su ove grupe postale daleko najčešće pominjani mogući počinioci.
Kolumbija je četvrtu godinu zaredom bila najsmrtonosnija zemlja za branitelje životne sredine, sa 39 zabilježenih ubistava. U susjednom Brazilu, gdje se nalazi najveća tropska prašuma na planeti, ubijeno je 26 branitelja, što je više nego dvostruko u odnosu na 12 slučajeva evidentiranih 2024. godine. Podsjećanja radi, Brazil je upravo tokom 2025. bio domaćin COP30, najveće godišnje međunarodne konferencije posvećene klimatskim promjenama.
Honduras, koji već dugo ima najveću stopu ubistava u odnosu na broj stanovnika, zabilježio je 12 potvrđenih slučajeva.
Filipini najopasniji u Aziji
Na području Azije, Filipini su se izdvojili kao najopasnija država za ljude koji brane zemljište i životnu sredinu. Tokom 2025. godine u toj zemlji ubijeno je 12 osoba, među kojima su većinu činili pripadnici autohtonih naroda i mali poljoprivrednici.
Global Witness je na Filipinima zabilježio i sedam nestanaka. Organizacija upozorava da ovakav oblik obračuna sa braniteljima postaje sve prisutniji i u drugim djelovima svijeta.
Nestanci dodatno otežavaju utvrđivanje pune slike nasilja, jer porodice i lokalne zajednice često ostaju bez odgovora o sudbini nestalih, dok počinioci rijetko bivaju pozvani na odgovornost.
Tu, naravno, nije kraj spiska. Ubistva branitelja potvrđena su i u Meksiku, Gvatemali, Peruu, Ekvadoru i Nikaragvi, ali i u Tanzaniji, Demokratskoj Republici Kongo, Francuskoj, Indiji, Indoneziji i Turskoj.
Sporovi oko zemljišta glavni povod za ubistva
Na osnovu raspoloživih podataka, Global Witness je utvrdio da su sporovi oko zemljišta bili glavni neposredni pokretač ubistava, dok je među privrednim djelatnostima najveći broj slučajeva bio povezan sa rudarstvom.
Najmanje 11 osoba ubijeno je nakon što su se usprotivile rudarskim operacijama. Čisto da napomenemo, rudarstvo je istovremeno jedan od značajnih izvora emisija koje doprinose zagrijavanju planete, a njegovo širenje često prati teška degradacija životne sredine (voda, vazduh, zemljište) i borba za kontrolu nad zemljištem. Veliki finansijski interesi koji prate eksploataciju mineralnih sirovina mogu dovesti do nasilnog suprotstavljanja kompanija i lokalnih vlasti zajednicama i pojedincima koji pokušavaju da zaštite svoj prostor.
Interesi povezani sa sječom šuma nalazili su se u pozadini osam ubistava, dok je agrobiznis doveden u vezu sa šest slučajeva. Polovina ubistava povezanih sa poljoprivrednim kompanijama pogodila je pripadnike autohtonih naroda na karipskoj obali Nikaragve.
„Narodi Miskitu, Mayangna i Rama već dugo su među glavnim žrtvama nasilja i oduzimanja zemljišta, uz potpuno odsustvo pristupa pravdi pod autoritarnim režimom Nikaragve“, navodi se u izvještaju.
Sužavanje prostora za građansko djelovanje
Rad branitelja dodatno otežava ograničavanje prostora u kojem mogu djelovati organizacije civilnog društva. Takve mjere ne utiču samo na mogućnost javnog protivljenja štetnim projektima, već otežavaju identifikovanje počinilaca i razumijevanje uzroka napada.
Tako su Peru, Ekvador i Salvador tokom 2025. godine usvojili mjere kojima se u praksi ograničavaju prava i finansiranje organizacija civilnog društva. Sličan trend prisutan je svakao i u zemljama izvan Južne Amerike. Globalni rast autoritarizma prati slabljenje institucionalnih mehanizama kontrole, nezavisnih organizacija i prostora za javno djelovanje.
Pored Sjedinjenih Američkih Država, pojedine zemlje Južne Amerike, kao i centralne i istočne Evrope, uvele su zakonske izmjene kojima se proširuje nadzor nad nevladinim organizacijama finansiranim iz inostranstva. Istovremeno se otežava pokretanje pravnih postupaka civilnog društva protiv odgovornih za kršenja ljudskih prava i uništavanje životne sredine.
Takve promjene, koje su u jednom trenutku bile pred vratima i pravnog sistema u Crnoj Gori, upozorava Global Witness, mogu imati snažan obeshrabrujući efekat na djelovanje branitelja.
Smanjenje razvojne pomoći ostavilo ozbiljne posljedice
Poseban dio izvještaja posvećen je odlukama administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, koja je ukinula ili smanjila finansiranje domaćih i međunarodnih organizacija, uključujući brojne agencije Ujedinjenih nacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, klime i životne sredine.
Kancelarija visokog komesara UN za ljudska prava u Kolumbiji bila je u junu 2025. primorana da otpusti gotovo polovinu zaposlenih zbog nedostatka sredstava. Ozbiljne posljedice imalo je i gašenje Američke agencije za međunarodni razvoj – USAID. Ova agencija je, među ostalim programima, podržavala autohtone narode u upravljanju i zaštiti sopstvenog zemljišta.
Razvojna pomoć na globalnom nivou smanjena je prošle godine za 23 odsto, što je najveći godišnji pad ikada zabilježen. Najveći teret podnijele su marginalizovane zajednice i institucije koje su im pružale podršku, jer je znatno smanjen obim novca koji im je bio dostupan.
Trump je povukao SAD i iz Savjeta UN za ljudska prava, a Nikaragva je ubrzo zatim učinila isto. Savjet je još 2023. godine pronašao dokaze o kršenju ljudskih prava u Nikaragvi, uz upozorenje da bi utvrđena djela mogla predstavljati zločine protiv čovječnosti.
Države pozvane da ojačaju pravnu zaštitu
Global Witness poziva države da sistematski evidentiraju napade i odmazde prema braniteljima. Pouzdaniji podaci, navodi se u izvještaju, potrebni su da bi postojeći zakoni i mehanizmi zaštite mogli biti unaprijeđeni. Od vlada se traži da ojačaju pravne okvire i aktivno štite ljudska prava u pitanjima koja se odnose na životnu sredinu. To uključuje formalno priznavanje i sprovođenje prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica na zemlju njihovih predaka i tradicionalne teritorije.
Državne institucije ne bi smjele da koriste administrativne, pravosudne i nadzorne mehanizme za ućutkivanje aktivista. To podrazumijeva odustajanje od lažnih optužbi, klevete i organizovanih kampanja na društvenim mrežama, uz brzo i nepristrasno istraživanje svih oblika napada.
Izvještaj preporučuje i neposredno finansiranje i poštovanje autonomnih sistema zaštite, među kojima su straže autohtonih naroda i lokalne grupe za nadzor. Istovremeno se traži poništavanje nedavnih rezova u međunarodnoj pomoći organizacijama koje štite ljudska prava na terenu.
Vlade su pozvane da preuzmu odgovornost za otkrivanje i suzbijanje nasilja nad braniteljima i njihovim zajednicama, ali i da odgovaraju za kriminalizaciju i prijetnje sa kojima se ti ljudi suočavaju.
Odgovornost kompanija i finansijskih institucija
Global Witness, naravno, odgovornost ne vidi samo na strani država. Kompanije i finansijske institucije pozvane su da uvedu obaveznu dubinsku procjenu rizika i poštuju pravo lokalnih zajednica na samoodređenje.
Prije pokretanja rudarskih, šumarskih, infrastrukturnih i poljoprivrednih projekata koji zahtijevaju velike površine ili intenzivnu eksploataciju prirodnih resursa, neophodno je sprovesti suštinske konsultacije i dobiti izričitu saglasnost autohtonih naroda i lokalnih zajednica.
Od kompanija se očekuje da prepoznaju, spriječe i ublaže rizike po ljudska prava i životnu sredinu u svim svojim operacijama i globalnim lancima snabdijevanja. Potrebno je uspostaviti i jasnu politiku nulte tolerancije prema nasilju, zastrašivanju i kriminalizaciji branitelja.
Zajednicama koje su pretrpjele štetu zbog korporativnih aktivnosti ili velikih projekata moraju biti dostupni neposredni i djelotvorni mehanizmi za podnošenje pritužbi, pravnu zaštitu i nadoknadu štete.
Ekološki novinari suočeni sa sličnim prijetnjama
Rizici nisu ograničeni samo na aktiviste i lokalne zajednice. Sa sve ozbiljnijim prijetnjama suočavaju se i novinari koji izvještavaju o pitanjima životne sredine.
Njihov rad često zadire u interese veoma profitabilnih privrednih djelatnosti, kriminalnih grupa i moćnih državnih i privatnih aktera: ilegalnih rudara i krivolovaca, kao i multinacionalnih kompanija koje doprinose zagađenju i emisijama gasova sa efektom staklene bašte.
Pokušaji zastrašivanja, uznemiravanje, pravni pritisci i fizički napadi koriste se kako bi se otežalo novinarsko izvještavanje i spriječilo objavljivanje informacija. Podaci UNESCO-a potvrđuju razmjere tog pritiska.
Ta organizacija je 2024. godine objavila da je najmanje 749 novinara i medija koji su izvještavali o životnoj sredini tokom prethodnih 15 godina širom svijeta bilo izloženo ubistvima, fizičkom nasilju, pritvaranju i hapšenju, uznemiravanju putem interneta ili pravnim napadima.
Čovjek koji stane između svog zemljišta i tuđeg profita ne brani samo šumu, rijeku ili njivu, već pravo čitave zajednice da opstane. Kada ga zbog toga ubiju, ne nestaje samo jedan glas, iza njega ostaje upozorenje svima koji bi mogli da progovore sljedeći.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Jefferson Rudy/Agência Senado/Wikimedia Commons
