Nedavno istraživanje Univerziteta Gent iz Belgije i istraživača iz Engie Laborelec jedinice, dijela francuskog energetskog giganta Engie, otkriva zabrinjavajuće trendove: do 2030. godine, potražnja za srebrom iz fotonaponske (PV) industrije mogla bi dostići nivoe koji bi ozbiljno ugrozili globalnu ponudu ovog metala.
Istraživanje se temelji na projekcijama primjene solarnih tehnologija koje se trenutno nalaze na tržištu — od klasičnih PERC ćelija, preko naprednih TOPCon i heteroslojnih (HJT), pa do onih sa zadnjim kontaktom (BC) i tandem ćelija. Analiza je koristila podatke o tržišnim udjelima ovih tehnologija, kao i procjene intenziteta korišćenja srebra koje je objavilo Njemačko udruženje proizvođača mašina i opreme (VDMA).
Autori su modelovali dva scenarija razvoja fotonaponske proizvodnje. Prvi, osnovni, predviđa rast globalnih proizvodnih kapaciteta sa sadašnjih 500 gigavata godišnje (procjena za 2023) na više od jednog teravata godišnje do 2030. godine. Drugi, ambiciozniji, predviđa rast do čak 1,3 teravata u istom vremenskom okviru. Paralelno s tim, uzeli su u obzir i pet različitih projekcija stanja na tržištu srebra, kao i dva moguća scenarija globalne opskrbe ovim plemenitim metalom.
Rezultati analize pokazuju da će ukupna godišnja potražnja za srebrom do kraja decenije dostići između 48.000 i 52.000 tona, dok trenutna i predviđena proizvodnja može zadovoljiti najviše 34.000 tona godišnje. Drugim riječima, potražnja će značajno nadmašiti ponudu. Najveći pritisak dolazi upravo iz PV sektora, čija će se potrošnja, prema projekcijama, povećati 1,6 do 2,3 puta – odnosno na 10.000 do 14.000 tona godišnje. Ovaj porast prvenstveno je uslovljen novim dizajnima solarnih ćelija, poput TOPCon i HJT, koje troše znatno više srebra u proizvodnom procesu. Ukupno uzevši, PV industrija bi do 2030. mogla konzumirati između 29 i 41 procenat sve raspoložive svjetske ponude srebra.
Ove brojke same po sebi ne bi bile alarmantne da tržište srebra već nije suočeno sa ozbiljnim strukturnim deficitom. U posljednje dvije-tri godine, potražnja konstantno premašuje ponudu, dok su cijene probile granicu od 35 dolara po unci — nivo koji nije zabilježen više od decenije. I pored rasta reciklaže, koja je 2024. godine dostigla najviši nivo u više od deset godina, jaz između onoga što se traži i onoga što se proizvodi ostaje značajan. Ova disproporcija dodatno je produbljena potražnjom iz sektora električnih vozila, elektronike i obnovljivih izvora energije.
U takvom kontekstu, naučnici upozoravaju da PV sektor mora hitno djelovati kako bi smanjio svoju zavisnost od srebra. Ključna preporuka je da se sadržaj srebra u naprednim ćelijama, posebno u TOPCon i HJT tipovima, što prije optimizuje. To bi, smatraju autori, trebalo da bude prioritet u politikama podrške zelenim tehnologijama — ne samo kroz podsticaje za efikasnije dizajne, već i kroz promovisanje proizvodnih rješenja koja omogućavaju manje trošenje kritičnih resursa, bez potrebe za radikalnim izmjenama u tehnologiji.
Pored optimizacije dizajna, neophodno je ulagati u inovativne materijale i tehnologije koje bi mogle djelimično ili u potpunosti zamijeniti srebro u solarnim ćelijama. Paralelno s tim, reciklažni kapaciteti treba da se unaprijede, kako bi solarni moduli na kraju životnog vijeka, ali i elektronski otpad, postali izvor ovog dragocjenog metala. Takođe, fleksibilnost globalnog lanca snabdijevanja mora postati ključna komponenta svake dugoročne strategije u ovom sektoru, jer geopolitičke i klimatske krize već sada destabilizuju dostupnost sirovina.
Za zemlje koje teže energetskoj tranziciji, poput Crne Gore, ovo je tema koja zaslužuje posebnu pažnju. Solarni paneli se sve češće vide kao rješenje, i u privatnim i u javnim objektima, ali vrlo često bez dubljeg razumijevanja sirovinskih i tehnoloških zavisnosti koje takvi sistemi sa sobom nose. Ako se zeleni planovi zaista žele sprovesti dugoročno, onda je razmišljanje o resursima poput srebra, o njihovoj dostupnosti, zamjenama i racionalnoj upotrebi — neophodno već danas.
J.M.
Naslovna fotografija: Free-pik
