Ispod površine okeana odvija se složeni svijet zvukova. Talasi se prelamaju, odjeci putuju kroz tamu, a kitovi dodaju svoje duboke glasove toj podvodnoj zvučnoj slici. Njihove pjesme, koje mogu putovati stotinama kilometara, nose dragocjene informacije o životu u moru i promjenama koje ga oblikuju.
Na dnu Kalifornijskog zaliva, 900 metara ispod površine, počiva neobičan instrument: hidrofon, podvodni mikrofon povezan sa obalom kablom dugim više od 50 kilometara. Ovaj metalni cilindar, širok svega pet centimetara i oslonjen na tri noge, tiho „osluškuje“ promjenljive harmonije mora – godinama, bez prestanka.
„Kada zaista počnete da slušate koliko bića proizvodi zvukove u okeanu, zadivite se onome što čujete“, kaže Džarod Santora, okeanograf iz Nacionalne uprave za okean i atmosferu SAD-a (NOAA).
Naučnici koji proučavaju ove podvodne pjesme mogu iz njih iščitati mnogo više od melodija – u njima se otkriva zdravlje čitavih ekosistema, prisustvo neravnoteže, tragovi otpornosti, pa čak i signali o tome kako morske vrste odgovaraju na klimatske promjene, buku i industrijsku aktivnost.
„Nisam shvatio koliko nam ovaj svijet zvukova može pomoći da razumijemo ljudski uticaj, prirodu i balans među njima – dok nisam priključio hidrofon“, priznaje Džon Rajan iz Instituta za istraživanje akvarijuma zaliva Monterej.
Talas tišine usred toplotnog udara
Rajan i tim istraživača pratili su akustiku centralnog kalifornijskog morskog strujanja više od šest godina. Snimanja su, sasvim slučajno, započela usred ogromnog morskog toplotnog talasa koji je zahvatio Pacifik 2015. godine. Rezultati su bili zapanjujući.
Grbavi kitovi, zahvaljujući raznovrsnoj ishrani, nastavili su pjevati kao i ranije. Plavi i perajni kitovi – čiji jelovnik gotovo u potpunosti čini kril – pjevali su rjeđe. Toplotni talas smanjio je količinu krila, poremetio hemiju okeana i izazvao cvjetanje toksičnih algi. Posljedica? Najveće zabilježeno trovanje morskih sisara u istoriji.
Plavi kitovi, najveća stvorenja koja su ikada živjela na Zemlji, teški i do 180 tona, zavise od ogromnih rojeva krila da bi se prehranili. Njihove čeljusti mogu obuhvatiti 100 tona vode u jednom zaronu – ali samo ako je kril dovoljno zbijen. Kada ga nema, ili se raštrka zbog promjena strujanja, kitovi provode dane u iscrpljujućoj potrazi za hranom. Tokom pomenutog talasa, njihove vokalizacije pale su za 40%.
„Kao da pokušavate pjevati dok gladujete“, slikovito objašnjava Rajan.
Glas kitova je najglasniji zvuk koji stvara živo biće – može dostići i do 188 decibela, dovoljno jak da se čuje stotinama kilometara pod vodom. Iako ih zovemo „pjevačima okeana“, plavi kitovi ne pjevaju samo zbog parenja – njihove duboke, duge note ponekad služe i kao „sonar“, pomažući im da pronalaze kril u prostranstvima mora.
„Blob“ – nevidljivi ubica iz dubina
Toplotni talas koji je zahvatio Pacifik od 2013. do 2016. dobio je nadimak „Blob“. Na pojedinim mjestima podigao je temperaturu mora za više od 4°C, obuhvativši područje širine 800 kilometara i dužine preko 3.000 kilometara. Kril je gotovo nestao. A bez krila, plavi kitovi su „osuđeni“ na tišinu.
Okeanografkinja Keli Benua-Bird pojašnjava: „Cijeli sistem se promijenio. Životinje koje zavise samo od krila – jednostavno ostaju bez sreće.“
I dok se Pacifik oporavljao, sličan signal tišine dolazio je iz dalekog Novog Zelanda. Tim biologa iz Oregona, predvođen Donom Barlouom, koristio je podvodne snimače da prati pozive plavih kitova između 2016. i 2018. godine. Otkrili su da tokom toplih godina opada broj poziva povezanih sa hranjenjem, a kasnije i intenzitet pjesama za parenje.
„Kada imaju manje prilika za hranjenje, ulažu manje energije u razmnožavanje“, objašnjava Barlou.
Plavi kitovi tako postaju „stražari okeana“. Njihovo ponašanje i lokacija odražavaju stanje cijelog ekosistema, a izostanak njihovog pjevanja je upozorenje da se nešto duboko mijenja.
Okeani pred izazovima budućnosti
Studije pokazuju da su morski toplotni talasi danas tri puta češći nego sredinom 20. vijeka, topliji u prosjeku za 1°C, a u nekim područjima i do 5°C. Kako okeani apsorbuju više od 90% viška toplote nastalog klimatskim promjenama, prijetnja od novih „Blobova“ raste.
„Postoji mogućnost da jedan od ovih događaja postane tačka preokreta“, upozorava Benua-Bird. „I to bi imalo posljedice ne samo po morske ekosisteme, već i po ribarstvo, te sposobnost okeana da apsorbuje ugljenik.“
Čak i mala stvorenja, poput račića pucača, mijenjaju zvuk pod vodom kada se temperatura poveća. Pandemija COVID-19 pokazala je i kako se okean mijenja kada ljudska aktivnost utihne – tada su se mnoge životinje vratile u područja koja su ranije izbjegavale.
„Sada, više nego ikad, važno je slušati“, poručuje Barlou. „Kitovi nam svojim glasovima pričaju priču o promjenama koje se dešavaju – a na nama je da ih čujemo i razumijemo.“
Izvor: National Geography
Naslovna fotografija: Unsplash
