Sve veći broj međunarodnih analiza posljednjih godina pokušava preciznije da utvrdi koliko novca zaista ulažemo u zaštitu prirode, a koliko u aktivnosti koje je ugrožavaju. Novi izvještaj State of Finance for Nature 2026, koji su objavili Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), Svjetski ekonomski forum i partnerske organizacije, pokazuje da se javna ulaganja u zaštitu prirode postepeno povećavaju, ali i da je razlika između finansiranja koje pomaže očuvanju ekosistema i onog koje ih ugrožava i dalje ogromna.
Na osnovu unaprijeđenih podataka i preciznijih metoda praćenja finansijskih tokova tokom 2023. godine, zabilježen je umjeren rast javnog finansiranja rješenja zasnovanih na prirodi, uz veća izdvajanja za zaštitu biodiverziteta, očuvanje pejzaža i jačanje međunarodne saradnje. Ovaj trend odražava sve šire razumijevanje da zdravi ekosistemi nisu samo pitanje zaštite životne sredine, već i osnova ekonomske stabilnosti, otpornosti na klimatske promjene i sigurnosti hrane.
Rast ulaganja, ali i dalje ogroman disbalans
Iako sredstva namijenjena obnovi prirode i zaštiti biodiverziteta rastu, ona su i dalje višestruko manja od iznosa koji se ulažu u aktivnosti koje prirodu degradiraju. Procjene iz izvještaja pokazuju da se oko 7,3 biliona dolara godišnje usmjerava u djelatnosti koje imaju negativan uticaj na životnu sredinu, uključujući subvencije za fosilna goriva, ekološki štetne infrastrukturne projekte i neodrživu eksploataciju prirodnih resursa.
Takav odnos stvara približno disbalans od 30 prema 1 u korist finansiranja koje šteti prirodi, u poređenju sa sredstvima koja podržavaju rješenja zasnovana na prirodi.
Autori izvještaja upozoravaju da ovaj nesrazmjer ima direktne ekonomske posljedice, jer gotovo polovina svjetske ekonomije zavisi od usluga koje pružaju ekosistemi: oprašivanje, plodnost zemljišta, prečišćavanje vode i regulacija klime. Zbog toga se jačanje javnog finansiranja prirode sve češće posmatra kao mjera ekonomske sigurnosti, a ne samo ekološka obaveza.
Šta podrazumijevaju rješenja zasnovana na prirodi
Rješenja zasnovana na prirodi obuhvataju širok spektar aktivnosti, od obnove šuma, močvara, mangrova i travnjaka, do održivog upravljanja zemljištem i zaštite staništa bogatih biodiverzitetom. Takve mjere imaju višestruke koristi: pomažu skladištenju ugljenika, smanjuju rizik od poplava, doprinose očuvanju ribljeg fonda i jačaju održive izvore prihoda u ruralnim područjima.
Izvještaj procjenjuje da će za ostvarenje globalnih ciljeva u oblasti biodiverziteta, klimatskih promjena i obnove degradiranog zemljišta biti potrebno da godišnja ulaganja u rješenja zasnovana na prirodi dostignu oko 571 milijardu dolara do 2030. godine, dok bi do sredine vijeka taj iznos mogao dodatno rasti kako se budu pojačavali uticaji klimatskih promjena.
Javna sredstva nose najveći teret
Trenutno najveći dio finansiranja koje ima pozitivan uticaj na prirodu dolazi iz javnih budžeta. Vlade obezbjeđuju gotovo tri četvrtine ukupnih sredstava za obnovu i očuvanje ekosistema, dok međunarodni sporazumi i okviri, uključujući Globalni okvir za biodiverzitet Kunming–Montreal, nastoje da usmjere buduća ulaganja i obezbijede dugoročnu stabilnost finansiranja.
Privatni sektor i dalje učestvuje u manjoj mjeri. Iako pojedine kompanije i finansijske institucije postavljaju ciljeve održivosti, razvoj pouzdanih mehanizama za veće i dugoročnije investicije još uvijek je u fazi izgradnje.
Subvencije koje štete prirodi kao ključni problem
Jedan od najvažnijih zaključaka izvještaja odnosi se na potrebu da se preispitaju postojeće subvencije. Veliki dio javnog novca i dalje se usmjerava u sektore koji imaju negativan uticaj na životnu sredinu, poput fosilnih goriva, intenzivne poljoprivrede i neodržive eksploatacije resursa.
Autori procjenjuju da bi preusmjeravanje ekološki štetnih subvencija moglo značajno smanjiti finansijski jaz, istovremeno smanjujući pritisak na prirodu i oslobađajući sredstva za obnovu i očuvanje ekosistema.
Promjene politika u pravcu regenerativne poljoprivrede, održivog transporta i zaštite prirodnih staništa mogle bi pomoći da se ekonomski podsticaji usklade sa dugoročnim interesima društva.
Novi finansijski instrumenti i ekonomske reforme
Finansiranje prirode sve više se povezuje sa širim ekonomskim reformama. Vlade i međunarodne institucije razmatraju uvođenje novih mehanizama, poput kredita za biodiverzitet, zelenih obveznica i kombinovanih finansijskih modela, kao i obaveznog objavljivanja finansijskih rizika povezanih sa degradacijom prirode.
Cilj ovih mjera je da se ekološki kriterijumi uključe u redovno finansijsko odlučivanje, kako bi ulaganja u očuvanje prirode postala sastavni dio ekonomskih politika, a ne izdvojena aktivnost.
Istovremeno, naglašava se potreba za snažnijim sistemima upravljanja. Transparentno praćenje, mjerljivi rezultati i zaštita prava lokalnih zajednica i autohtonih naroda smatraju se ključnim kako bi se obezbijedilo da ulaganja donesu trajne koristi.
Zaštita postojećih ekosistema efikasnija od sadnje
Izvještaj posebno upozorava da mnoge inicijative za obnovu prirode ne bi trebalo da se svode samo na sadnju drveća. Zaštita netaknutih šuma, močvara i travnjaka često daje bolje rezultate za klimu i biodiverzitet nego pretvaranje prirodnih pejzaža u monokulturne plantaže.
Očuvani ekosistemi igraju i važnu ulogu u prilagođavanju klimatskim promjenama. Obnovljene močvare mogu ublažiti poplave, mangrove štite obale od oluja, a zdrava zemljišta zadržavaju vlagu tokom sušnih perioda. Time se smanjuju dugoročni ekonomski gubici i troškovi oporavka nakon prirodnih katastrofa.
Veliki izazov, ali i velika prilika
Iako potrebna ulaganja djeluju visoko, autori izvještaja podsjećaju da se radi o relativno malom udjelu u globalnom BDP-u. Čak i djelimično preusmjeravanje postojećih finansijskih tokova moglo bi značajno promijeniti odnos između aktivnosti koje štete prirodi i onih koje je štite.
Javna ulaganja u prirodu posljednjih godina bilježe stabilan rast, što pokazuje da promjene već počinju. Istovremeno, trenutni odnos od 30 prema 1 u korist finansiranja koje degradira prirodu jasno pokazuje razmjere izazova koji tek predstoje.
Ekosistemi svake godine stvaraju ekonomsku vrijednost koja se mjeri bilionima dolara. Njihova zaštita i obnova predstavljaju ulaganje u dugoročnu stabilnost, otpornost na klimatske promjene i sigurnost hrane.
Zaključak izvještaja je da će povećanje finansiranja, reforma štetnih subvencija i jačanje sistema upravljanja biti presudni kako bi se globalni finansijski tokovi uskladili sa ciljevima zaštite životne sredine. Trend ide u pozitivnom pravcu, ali tempo promjena mora biti znatno brži kako bi se ispunile međunarodne obaveze u oblasti biodiverziteta i klimatskih promjena.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Pixabay
