Pašnjaci koji danas omogućavaju ispašu za oko 1,5 milijardi krava, ovaca i koza širom planete mogli bi se do kraja ovog vijeka značajno smanjiti. Nedavno objavljena analiza pokazuje da bi površine pogodne za ispašu mogle opasti za 36 do 50%, kao direktna posljedica promjena temperature, padavina i drugih klimatskih uslova.
Iza istraživanja stoji Institut za istraživanje uticaja klimatskih promjena iz Potsdama (PIK). Autori upozoravaju da promjene neće biti ravnomjerno raspoređene i da će njihov uticaj u pojedinim regionima imati posebno teške posljedice.
Afrika na ivici klimatske izdržljivosti
Nalazi studije ukazuju da su izgledi za afričke pašnjake naročito zabrinjavajući. Klimatski uslovi na velikom dijelu kontinenta već su blizu granica koje pašnjaci mogu podnijeti. U scenariju snažnog i brzog smanjenja globalnih emisija, gubici pašnjačkih površina mogli bi biti ograničeni na oko 16%. Međutim, u postojećoj varijanti (business as usual), u kojoj emisije nastavljaju da rastu, procijenjeni gubici dostižu i 65%.
„Klimatske promjene će pomjeriti i značajno smanjiti ove prostore na globalnom nivou, ostavljajući manje površina za ispašu. Važno je istaći da će se veliki dio tih promjena osjetiti u državama koje se već suočavaju sa glađu, ekonomskom i političkom nestabilnošću, kao i višim nivoima rodne nejednakosti“, naveo je vodeći autor Chaohui Li u saopštenju.
Stočarstvo između uzroka i posljedica
Studija podsjeća na dvostruku ulogu stočarstva u klimatskoj krizi. Sektor je istovremeno izložen klimatskim rizicima, ali i doprinosi emisijama. Prema podacima Organizacije UN za hranu i poljoprivredu (FAO), meso i mliječni proizvodi učestvuju sa oko 14,5% u globalnim emisijama gasova sa efektom staklene bašte.
Dodatni kontekst daje drugi EAT-Lancet izvještaj, objavljen krajem 2025. godine, koji zaključuje da je sistem proizvodnje hrane najveći pojedinačni uzrok prekoračenja planetarnih granica, doprinoseći kršenju pet od šest već probijenih granica.
Promjene klimatske pogodnosti neće imati samo ekološke posljedice. Između 51 i 81% pogođenog stanovništva živi u državama sa niskim prihodima, izraženim problemima gladi, ozbiljnom rodnom nejednakošću i visokom političkom krhkošću. Autori upozoravaju da bi buduće klimatske promjene mogle ugroziti pogodnost za ispašu na velikim dijelovima Zemlje, dovodeći u pitanje egzistenciju brojnih zajednica i potencijalno pokrećući šire socioekonomske poremećaje.
,,Siguran klimatski prostor“
Analiza je zasnovana na konceptu „sigurnog klimatskog prostora“, tj. raspona uslova u kojima pašnjaci pogodni za ispašu mogu stabilno da opstanu. Taj okvir obuhvata temperature od –3 do 29 °C, godišnje padavine između 50 i 2.627 milimetara, relativnu vlažnost vazduha od 39 do 67% i brzine vjetra od 1 do 6 metara u sekundi.
Istraživači procjenjuju da bi do 2100. godine moglo doći do neto smanjenja od 36 do 50% površina klimatski pogodnih za ispašu, uz istovremena pomjeranja zona pogodnosti unutar i između kontinenata.
Modeli pokazuju da bi se dio ispašnih područja mogao pomjerati ka jugu, uključujući zone koje danas obuhvataju etiopske visoravni, Istočnoafričku rasjednu dolinu, basen Kalaharija i basen Konga. Obalna područja, međutim, nemaju prostor za dalje povlačenje, što ih čini posebno ranjivim.
„Odstupanje od onoga što prepoznajemo kao siguran klimatski prostor ozbiljno dovodi u pitanje djelotvornost adaptacionih strategija primjenjivanih u Africi tokom kriznih perioda, poput promjene vrsta ili migracije stada. Razmjere promjena su jednostavno prevelike“, izjavio je Prajal Pradhan, istraživač PIK-a, koautor studije i vanredni profesor na Univerzitetu u Groningenu.
Za Pradhana i njegov tim, rezultati predstavljaju dodatni dokaz da će klimatske promjene produbiti postojeće nejednakosti i povećati rizik od destabilizacije globalnih sistema proizvodnje hrane. Posljedice, zaključuju autori, neće se zadržati samo na pašnjacima i stočarstvu, već će se preliti na ekonomsku stabilnost i društvenu sigurnost zajednica koje od tih sistema zavise.
Lokalna priča iz Crne Gore: Sinjajevina kao ogledalo većeg problema
Dok se u globalnim projekcijama govori o tome kako se „siguran klimatski prostor“ za ispašu sužava, Crna Gora je posljednjih godina imala i jedan drugačiji podsjetnik koliko su pašnjaci ranjivi i kada prijetnja ne dolazi iz meteoroloških modela, već iz političkih odluka. Na Sinjajevini, najvećem planinskom pašnjaku na Balkanu, godinama je tinjao plan da se uspostavi vojni poligon, na prostoru koji je dio UNESCO područja sliva rijeke Tare.
Otpor tom planu nije ostao na nivou saopštenja i apela. Krajem 2020. godine, lokalni stočari i aktivisti organizovali su višenedjeljni protestni kamp, ukupno 51 dan, i svojim prisustvom na planini spriječili realizaciju najavljenih vojnih aktivnosti, insistirajući da se o sudbini pašnjaka ne može odlučivati bez onih koji od njih žive. Ta epizoda je postala jedna od najupečatljivijih priča građanskog otpora u savremenoj Crnoj Gori: od odbrane prostora za ispašu, do zahtjeva da Sinjajevina dobije dugoročniju zaštitu kroz modele poput „zajednički zaštićenog područja“.
Institucionalni epilog stigao je znatno kasnije. Vlada Crne Gore je 10. jula 2025. donijela odluku o poništenju inicijative za formiranje vojnog poligona na Sinjajevini, stavljajući van snage i ranije zaključke iz 2020. godine, a tu odluku vlast je predstavila kao potvrdu da se čuje glas lokalnih zajednica i da se tema zatvara na institucionalnom nivou. U kontekstu priče o klimatskom sužavanju prostora za ispašu, Sinjajevina podsjeća na jednostavnu lekciju: pašnjaci nisu samo „površine na mapi“, već osnova egzistencije, identiteta i otpornosti ruralnih zajednica. Zato se njihova zaštita često dobija tek onda kada ljudi odluče da je brane.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Free-pik
