Solarna energija slovi za čistu i beskonačno obnovljivu. Kako raste potreba za hitnim smanjenjem emisija gasova sa efektom staklene bašte, sunčevi zraci sve više postaju jedan od najsvjetlijih puteva ka održivoj energetskoj tranziciji.Međutim, čak i ova zelena tehnologija može da donese ozbiljne ekološke i društvene izazove — ukoliko se instalira bez plana, sluha za zajednicu i uvida u prostorne ograničenosti.
Naime, sve češće se u Evropi i svijetu podiže zabrinutost zbog postavljanja velikih solarnih farmi na plodnim poljoprivrednim površinama, pašnjacima, ili biodiverzitetno značajnim područjima. Iako ovakvi projekti donose energiju bez ugljen-dioksida, istovremeno mogu ugroziti sigurnost hrane, fragmentirati staništa, i izazvati otpor lokalnog stanovništva. Zato eksperti poput onih iz Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije (IRENA) sve češće upozoravaju na potrebu da se solarne instalacije razvijaju višeslojno i održivo — na mjestima koja su već narušena, industrijski zapuštena, uz infrastrukturu, na krovovima, ili čak na vodi.
U nastavku donosimo pregled inovativnih rješenja koja pokazuju kako solarna energija može da pronađe prostor bez konflikta, donoseći dobrobit i prirodi i ljudima.
Struja sa puteva i parkinga
Velike površine pogodnih prostora za solarne panele već postoje iznad puta, parkinga, zvučnih barijera i čvrstih bankina – ali taj potencijal godinama nije bio iskorišćen. Srećom, to se polako mijenja zahvaljujući jeftinijim i fleksibilnijim tehnologijama.
U južnoj Evropi, supermarketi sve češće prekrivaju parkinge solarnim nadstrešnicama, koje pružaju hladovinu vozilima, ali i struju za punjenje električnih automobila i pogon rashladnih uređaja u marketima.
Duž puteva, solarni paneli se postavljaju na zvučne barijere i bankine, dok su u Njemačkoj i Kini već realizovani prvi krovovi nad autoputevima koji istovremeno proizvode energiju i smanjuju buku.
Pored toga, solarni paneli se sve češće montiraju na krovove autobusa i kamiona, a idući korak je integracija solarnih ćelija direktno u karoserije vozila, što bi omogućilo da električni automobili proizvode dio svoje energije tokom vožnje.
Energija sa željezničkih šina
Švajcarska je 2025. godine započela testiranje solarnog sistema postavljenog direktno na željezničke šine. Ovaj inovativni pristup ne ometa željeznički saobraćaj, jer se moduli polažu specijalnom mašinom i po potrebi mogu lako ukloniti.
Procjenjuje se da bi pokrivanjem svih 5.000 kilometara željezničke mreže u Švajcarskoj bilo moguće proizvesti oko 1 teravat-sat električne energije godišnje, što bi zadovoljilo 44% potreba željezničkog saobraćaja u toj zemlji.
Fasade sa solarnim ćelijama koje se ne vide
I dok su krovovi i balkoni već poznate lokacije za fotonaponske sisteme, sve češće se solarne ćelije integrišu u fasade i zidove zgrada. Posebne staklene solarne fasade dostupne su u različitim bojama i gotovo su neprimjetne, a uz to dugoročno štede na održavanju objekata.
Efikasnost ovih sistema zavisi od orijentacije: u Centralnoj Evropi, na primjer, fasade okrenute ka jugu, istoku i zapadu proizvode 30–60% manje struje u odnosu na panele na krovu. Ipak, njihova dugovječnost i estetska prilagodljivost čine ih sve popularnijim.
Takođe, sve više se koriste krovne pločice sa integrisanim solarnim ćelijama, koje predstavljaju alternativu klasičnim panelima.
Prema proračunima Leibniz instituta za ekološki urbani i regionalni razvoj, Njemačka bi mogla da zadovolji sve svoje energetske potrebe ukoliko bi se fotonaponski sistemi postavili na sve pogodne krovove i fasade u zemlji.
Dupla žetva: struja iznad, hrana ispod
Jedno od najinovativnijih rješenja je agrivoltaika – postavljanje solarnih panela na stubovima iznad poljoprivrednih kultura. Ova praksa omogućava proizvodnju struje i hrane na istoj površini, dok blaga sjenka štiti biljke od isušivanja i smanjuje potrebu za navodnjavanjem.
U Kini se agrivoltaika koristi i za ozelenjavanje pustinje Gobi, gdje solarne farme proizvode električnu energiju, a rastinje ispod pomaže u zaustavljanju dezertifikacije.
Prema procjenama, samo u Njemačkoj oko 80% ukupne potrošnje struje moglo bi se zadovoljiti kombinovanjem solarne energije i uzgoja hrane na poljoprivrednom zemljištu.
Plutajuće elektrane na vodi
Solarna energija sve više osvaja i vodeće površine: jezera, bare, rezervoare, pa čak i more. Plutajuće solarne elektrane i sistemi na stubovima pretvaraju akvatorijume u čiste energetske izvore.
Najveća svjetska offshore solarna elektrana puštena je u rad kod kineskog grada Dongyinga, sa kapacitetom od 1 gigavat, uporedivim sa savremenom nuklearnom elektranom.
U Njemačkoj, istraživanja pokazuju da bi 7% nacionalne potrošnje struje moglo biti zadovoljeno postavljanjem solarnih sistema na potopljene rudarske kopove, šljunkare i vještačka jezera, navodi Fraunhofer institut za solarne sisteme.
Sunce iz svemira?
Solarni moduli se koriste za napajanje satelita još od 1950-ih, a danas se na energiju iz svemira oslanja i Međunarodna svemirska stanica.
Ali naučnici već decenijama istražuju mogućnost da se solarna energija ne samo proizvodi u svemiru, već i emituje nazad ka Zemlji. Jedan koncept predviđa postavljanje ogromnih solarnih jedara u orbitu, koja bi sunčevu energiju pretvarala u mikrotalase i slala ih ka Zemlji, gdje bi ih gigantske antene ponovo pretvarale u struju.
Ipak, ova tehnologija je još u začecima — ekstremno je skupa i potencijalno bi stvorila ogromne količine svemirskog otpada. Iako SAD, Kina i Japan sprovode pilot-projekte, još uvijek je neizvjesno da li će solarna energija iz svemira ikada postati dio naše energetske stvarnosti.
Solarna energija je, bez sumnje, stub energetske tranzicije. Ali način na koji je implementiramo mora biti odgovoran, inkluzivan i strateški promišljen. Paneli ne smiju rasti gdje god ima sunca, već gdje postoji prostorni, ekološki i društveni konsenzus. Jer samo tako, sunce može zasjati jednako za ljude, prirodu i planetu.
J.M.
Izvor: Deutsche Welle
Naslovna fotografija: Lin Shanchuan/Photoshot/picture alliance
