Medvjed koji je ovih dana viđen u zetskom selu Bijelo Polje izazvao je pažnju kakvu Crna Gora dugo nije pamtila kada je riječ o ovoj vrsti. Fotografije i snimci životinje koja luta naseljenim područjem, nedaleko od kuća i puteva, brzo su se proširili društvenim mrežama, praćeni komentarima i konstatacijama od kojih bi se mogla napisati kvalitetna satirična proza.
Sama činjenica da je mrki medvjed primijećen u ravničarskom i gusto naseljenom dijelu Zete, prostoru koji se ne smatra njegovim prirodnim staništem, otvorila je brojna pitanja, od toga zašto se ove životinje sve češće približavaju ljudima, do toga koliko država zaista zna o brojnosti i kretanju populacije mrkog medvjeda u Crnoj Gori.
Iz Ministarstva su saopštili da je jedan od mogućih razloga pojave medvjeda u naselju neadekvatno upravljanje otpadom i lako dostupni izvori hrane u blizini kontejnera. Međutim, iz JKP Zeta uzvratili su da se prisustvo medvjeda u ovom dijelu države ne može tako pojednostavljeno objašnjavati, navodeći da Zeta nije prirodno stanište ove vrste i da je životinja morala preći veliku udaljenost da bi stigla do tog područja.
Ovaj slučaj nije usamljen. Posljednjih godina sve su češće prijave šteta na pčelinjacima i stoci, susreti sa medvjedima u blizini sela, ali i upozorenja mještana da se životinje pojavljuju na mjestima na kojima ih ranije gotovo nije bilo. Krajem 2024. godine Crnu Goru je potresla vijest o teškom napadu medvjeda na rendžera Parka prirode „Piva“ Miljana Grubača, koji je zadobio višestruke i izuzetno teške povrede tokom susreta sa mečkom u reonu Stubice. Ljekari Kliničkog centra tada su saopštili da se sa tako intenzivnim povredama od napada divlje životinje ranije nijesu susretali.
Upravo u trenutku kada se sve češće govori o konfliktima između ljudi i medvjeda, Vlada Crne Gore je na sjednici održanoj 2. aprila 2026. godine usvojila Akcioni plan gazdovanja mrkim medvjedom (Ursus arctos L.) za 2026. godinu. Dokument predstavlja nastavak upravljanja ovom vrstom kroz petogodišnji Plan gazdovanja usvojen 2024. godine i prvi put otvorenije priznaje da Crna Gora još nema naučno potvrđenu procjenu brojnosti populacije.
Broj koji postoji, ali nije do kraja potvrđen
U dokumentu se navodi da se brojnost populacije procjenjuje na oko 420 jedinki, ali istovremeno i da „brojno stanje i trend populacije, na nacionalnom nivou, baziran na naučnim podacima još uvijek nijesu definisani“.
To je možda i najvažnija rečenica cijelog plana.
Na pitanje Ecoportala kako građani mogu vjerovati procjeni od 420 jedinki ako ne postoji naučno potvrđena brojnost, iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede odgovaraju da „stvarno brojno stanje divljači nije moguće sa apsolutnom tačnošću utvrditi“, ali da se „dobrom organizacijom može doći do približnog brojnog stanja“, uz dozvoljenu grešku do ±20%.
Navode da se populacija prati tokom cijele godine, kroz višegodišnje evidencije o brojnom stanju, migracijama i izlučenju, kao i da postoje različite metode procjene brojnosti, prilagođene konfiguraciji terena i biologiji vrste.
Ipak, sam Akcioni plan priznaje da se sadašnji podaci dominantno zasnivaju na izvještajima korisnika lovišta i stručnim procjenama, što ne omogućava precizno utvrđivanje efektivne populacije i genetičke raznovrsnosti vrste.
Drugim riječima, država trenutno raspolaže procjenom, ali ne i brojkom koja bi imala punu naučnu potvrdu.
DNK monitoring kao prelomna tačka
Zbog toga je centralna mjera novog plana uvođenje neinvazivnog genetskog monitoringa kroz LIFE DinPin Bear projekat, koji bi trebalo da traje do 2031. godine. Plan predviđa prikupljanje uzoraka dlake, izmeta i tkiva, kako bi se po prvi put omogućilo individualno prepoznavanje jedinki i preciznija procjena brojnosti populacije.
Iz Ministarstva pojašnjavaju da se genetska metoda zasniva na razlikovanju jedinki analizom mikrosatelita DNK i da omogućava procjenu apsolutne brojnosti, ali i istraživanje genske raznolikosti populacije.
Na pitanje Ecoportala da li će model upravljanja biti revidiran ukoliko DNK analiza pokaže značajno drugačije stanje od sadašnje procjene, odgovorili su potvrdno.
„Ukoliko odstupanja budu značajnija, svakako će se pristupiti reviziji Plana gazdovanja mrkim medvjedom“, naveli su iz Ministarstva.
To je važna poruka, jer prvi put ostavlja otvorenu mogućnost da dosadašnje procjene nijesu dovoljno precizne i da bi buduće odluke morale biti zasnovane na ozbiljnijoj naučnoj osnovi.
Ipak, moramo se podsjetiti da Crna Gora već ima iskustvo sa pokušajem ovakvog monitoringa i ono nije bilo naročito ohrabrujuće.
Tokom 2018. godine Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), u saradnji sa Lovačkim savezom Crne Gore, Nacionalnim parkovima Crne Gore i Parkom prirode Piva, uz podršku tadašnjeg Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, sprovodio je terensko prikupljanje uzoraka mrkog medvjeda na prostoru države. U periodu između 10. septembra i 9. decembra te godine prikupljeno je ukupno 135 uzoraka, ali je uspješno genotipizirano svega 48. Na osnovu njih identifikovane su samo 32 različite jedinke — 12 ženki i 20 mužjaka.
To praktično znači da je veliki dio prikupljenog materijala bio neupotrebljiv za ozbiljniju genetsku analizu, što je značajno ograničilo pouzdanost i reprezentativnost rezultata. Upravo zato tada nije bilo moguće izvesti kredibilnu procjenu brojnosti populacije na nivou cijele države.
Zbog toga se sada nameće važno pitanje: da li Crna Gora danas ima dovoljno terenskih, laboratorijskih i institucionalnih kapaciteta da genetski monitoring sprovede na nivou koji će zaista dati precizne i naučno održive rezultate?
Jer DNK monitoring zvuči ambiciozno i moderno na papiru. Ali između ambicije i pouzdanih podataka nalazi se ogroman posao na terenu: od pravilnog prikupljanja uzoraka i njihove kontrole kvaliteta, do ozbiljne laboratorijske obrade i statističke interpretacije rezultata. Upravo će od toga zavisiti da li će Crna Gora prvi put dobiti stvarnu sliku svoje populacije mrkog medvjeda ili još jedan skup procjena iza kojih će ostati više pitanja nego odgovora.
Populacija raste sporo, a gubici ostaju nepoznati
Dokument procjenjuje da se godišnji gubici populacije kreću između 40 i 50 jedinki, ali istovremeno priznaje da je stvarni mortalitet vjerovatno veći, jer dio slučajeva ostaje neevidentiran.
Na pitanje da li to znači da država zapravo ne zna koliko medvjeda godišnje ugine, iz Ministarstva odgovaraju da je „tačne gubitke po lovnim godinama skoro nemoguće utvrditi“, te da se stopa gubitaka „uzima iskustveno“.
To otvara ozbiljno pitanje: kako upravljati populacijom ako nije poznato koliko jedinki godišnje nestaje iz nje? Posebno jer plan konstatuje da populacija u posljednjih deset godina pokazuje stabilnost, ali i manji prirast od očekivanog.
Na pitanje Ecoportala da li to može ukazivati na ozbiljniji problem krivolova nego što se javno priznaje, iz Ministarstva odgovaraju oprezno.
„Jedan od uzroka može biti i krivolov“, navode, dodajući da medvjedi koriste migracione koridore prema susjednim državama i da bi genetske analize mogle dati preciznije odgovore. Istovremeno, Ministarstvo kaže da nema podatke o eventualnim presudama za krivolov medvjeda, jer su takvi postupci u nadležnosti drugih institucija.
Bez redovnog odstrijela, ali sa mogućnošću intervencije
Plan navodi da u Crnoj Gori posljednjih dvadesetak godina nije bilo planskog odstrijela mrkog medvjeda i da se redovni odstrijel neće vršiti ni tokom važenja ovog plana. Ipak, ostavljena je mogućnost interventnog odstrijela problematičnih jedinki, posebno u slučajevima kada medvjed predstavlja opasnost po ljude.
Dokument definiše problematičnu jedinku kao medvjeda koji se učestalo pojavljuje u naseljima, ne bježi od ljudi i koristi ljudske izvore hrane. Iz Ministarstva za Ecoportal navode da se takvom jedinkom smatra medvjed koji „učestalo pravi štete u naselju, ne bježi od ljudi, stalno traži hranu iz ljudskih izvora i predstavlja opasnost za ljude“.
To pitanje postaje posebno osjetljivo upravo nakon slučaja u Zeti, gdje se otvorila dilema da li je riječ o izolovanom incidentu ili simptomu dubljih promjena u ponašanju životinja i odnosu ljudi prema prostoru koji dijele sa njima.
Putevi, razvoj i fragmentacija staništa
Plan prepoznaje i potrebu očuvanja migracionih koridora i smanjenja fragmentacije staništa, kao i mogućnost izgradnje zelenih mostova i drugih prelaza za divljač. Međutim, dokument ne propisuje konkretne obaveze za infrastrukturne projekte.
Na pitanje Ecoportala da li to znači da novi putevi i dalje mogu biti građeni bez posebnih mjera zaštite medvjeda, iz Ministarstva odgovaraju da se infrastruktura gradi prema postojećim propisima i standardima, uz obavezu strateške procjene uticaja na životnu sredinu za veće projekte.
,,U okviru strateške procjene uticaja je moguće ukazati na negativne uticaje na gazdovanje sa mrkim medvjedom, kao što je npr. obaveza gradnje prelaza za divljač, tzv. zelenih mostova i sl.’’, navode iz Ministarstva.
U praksi, međutim, upravo su putevi, fragmentacija šuma i širenje naselja među ključnim pritiscima na velike zvijeri širom Evrope.
Konflikti sa ljudima više nijesu rijetkost
Podaci iz plana pokazuju da su najčešće štete vezane za pčelinjake i domaće životinje. Samo tokom 2025. godine registrovano je 48 štetnih događaja, od čega se više od polovine odnosilo na pčelinjake.
Ecoportal je pitao zašto plan ne predviđa konkretniji program subvencija za zaštitne mjere poput električnih ograda.
Iz Ministarstva odgovaraju da takve subvencije već postoje kroz Agrobudžet i da država poslednjih godina finansira 50% troškova nabavke električnih ograda za zaštitu pčelinjaka.
To je jedna od rijetkih mjera u kojoj plan izlazi iz administrativnog okvira i direktno se bavi prevencijom konflikta. Jer upravo će sposobnost države da smanji konflikte između ljudi i medvjeda vjerovatno odlučiti kako će javnost ubuduće gledati na prisustvo ove vrste u Crnoj Gori.
A to više nije pitanje samo planinskih katuna, udaljenih šuma i rijetkih susreta o kojima se godinama pričalo gotovo usputno. Posljednjih dana pokazalo se da se granica između prostora čovjeka i prostora medvjeda u Crnoj Gori sve više pomjera i da pitanje upravljanja ovom vrstom više nije tema samo za biologe, lovce i institucije, već i za zajednice koje sa njom dijele isti prostor.
Jer kada se mrki medvjed pojavi među kućama u Zeti, tada postaje jasno da se priča o njegovoj brojnosti, migracijama, staništima i odnosu prema ljudima više ne može voditi samo kroz procjene i administrativne planove, već kroz mnogo preciznije podatke, ozbiljniji monitoring i dugoročnu strategiju suživota.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Unsplash
