Svjedoci smo da se u zadnjih nekoliko mjeseci govori o velikom skoku cijene energenata u Evropi, a prije svega električne energije. Sušan period je zaustavio hidroelektrane u regionu, a velika cijena gasa koji se isporučuje Evropi za grijanje i rad gasnih elektrana uslovio je skok cijena električne energije i kod nas. Dodatno, objavljeni su kvartalni rezultati poslovanja najvećih državnih energetskih kompanija gdje je najveći krivac za iskazane minuse prepoznato tržište električne energije, odnosno nagli skok njene cijene. Fabrika KAP je u procesu gašenja ćelija zbog poskupljenja osnovne sirovine – električne energije.
Gdje su u svemu tome povlašćeni proizvođači i na koji način oni svojim objektima utiču na ovu situaciji? Prvo, treba znati da su povlašćeni proizvođači tako nazvani zbog Uredbe kojima se dodjeljuje garantovana otkupna cijena električne energije iz malih hidroelektrana, vjetro, solarnih, elektrana na biogas i čvrstu biomasu. Proizvedenu energiju plaćaju građani kroz čuvene stavke OIE 1, odnosno OIE 2. Cijene koje fakturišu proizvođači za proizvedenu energiju zavise od načina proizvođnje energije, pa iz hidroelektrane do 1MW ona iznosi 104.4€/MWh, vjetroelektrane 96 €/MWh i solarne 150 €/MWh (ne navodimo ostale obnovljive izvore iz Uredbe jer takvi objekti nisu izgrađeni u Crnoj Gori). Uredba prepoznaje i kategorizuje male hidroelektrane, ali navedena cijena koja se garantuje za male hidroelektrane je maksimalna. Može se reći da su ovi proizvođači povlašćeni iz razloga što se navedene cijene garantuju na period od 12 godina i isti nisu balansno odgovorini. Da bi se konkretno znalo da li su ovi proizvođači zaista povlašćeni, mora se imati uvid u ulaganja, troškove održavanja, troškove prema državnim organima i sl. Oko toga se može polemisati, ali nam trenutno nije cilj komentarisanje finansijske isplativosti izgradnje ovakvih objekata.
Sada, dok vlada „energetski haos“, povlašćeni proizvođači imaju garantovane cijene, ali koliko su one visoke i koliko ih građani zaista podstiču? Dok objavljujemo ovaj tekst, gledajući referentu berzu za kupovinu električne energije, www.hupx.hu, bazna energija je oko 151 €/MWh, dok je vršna oko 200 €/MWh. Poređenja radi, 21. decembra ove godine te cijene su iznosile 420, odnosno 515 €/MWh. Upoređujući cijenu iz otkupa povlašćenih proizvođača sa trenutnom tržišnom cijenom zaključuje se da povlašćeni proizvođači imaju značajno nižu cijenu od realne tržišne i da EPCG kao javni trgovac može tu energiju prodavati višestruko više na tržištu ili može smanjiti skupi uvoz u slučaju nedovoljne proizvodnje iz domaćih izvora. Ova situacija traje unazad pola godine i niko sa sigurnošću ne može reći kada će se promijeniti. Možda povlašćeni proizvođači odluče da raskinu Ugovore sa COTTE koji otkupljuje energiju i na tržištu nađu bolji finansijski interes? Možda i EPCG započne pregovore za otkup po trenutnim tržišnim cijenama i tako oslobodi građanje za plaćanje naknada OIE 1, odnosno OIE 2? Nastavljamo da pratimo situaciju.
Napomena: Svi smo svjesni osjetljivosti ove teme, te naglašavamo da je cilj teksta svojevrsna analiza aktuelnih podataka, nikako njena politizacija.
Prir. I. Stešević, dipl.inž.elektr.
