Plastika i dalje nezaustavljivo ulazi u svaki kutak planete – od okeana do ljudskog tijela. Za to vrijeme međunarodna zajednica pregovara o prvom globalnom pravno obavezujućem sporazumu koji bi obuhvatio čitav životni ciklus plastike, od proizvodnje do odlaganja. Evropska unija jedna je od najglasnijih zagovornica tog pristupa, a nova runda pregovora u Ženevi mogla bi biti ključna.
Alarmantna statistika, neadekvatna rješenja
Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), godišnja proizvodnja plastike dostigla je čak 400 miliona tona. Od te količine, svega 9% se reciklira, a 12% spaljuje. Preostale ogromne količine završavaju u prirodi, zagađujući rijeke, mora, zemljište i – posredno ili neposredno – ljudska tijela.
Upravo zbog tih podataka, Evropska unija se zalaže za sporazum koji bi obuhvatio sve faze života plastike – od sirovina i dizajna, do krajnjeg tretmana i upravljanja otpadom. Pored toga, EU predlaže postepeno ukidanje onih plastičnih proizvoda koji predstavljaju značajnu prijetnju po ljudsko zdravlje i ekosisteme.
Evropska komesarka za životnu sredinu, vodnu otpornost i cirkularnu ekonomiju, Jesika Rosval (Jessika Roswall), poručila je uoči ministarskog segmenta pregovora koji će se održati 12. avgusta:
„Ako nastavimo po starom, proizvodnja plastike će se utrostručiti do 2060. EU ostaje čvrsto posvećena pronalaženju globalnog rješenja za suzbijanje zagađenja plastikom i očekujemo da sve strane budu fleksibilne i otvorene tokom pregovora. Moramo se dogovoriti o efikasnim globalnim politikama koje će koristiti i ljudima i planeti.“
Pregovori pod opterećenjem interesa
Pregovori u Ženevi (poznati kao INC-5.2), koji traju do 14. avgusta, nastavak su prethodne runde iz decembra 2024. u Busanu, gdje je ostvaren napredak, ali ne i dogovor.
Dok većina naučne zajednice insistira na sistemskom pristupu, koji uključuje ograničenje proizvodnje i jačanje nadzora, neke petrodržave pokušavaju fokus preusmjeriti isključivo na tretman otpada, ignorišući korijenske uzroke problema.
Šta kaže nauka?
Naučnici širom svijeta upozoravaju da je sadašnja runda pregovora najbolja i posljednja šansa da se postigne globalni sporazum koji zaista funkcioniše. U otvorenim pismima upućenim pregovaračima, oni traže:
- postavljanje ciljeva za ograničavanje i smanjenje proizvodnje plastike,
- zdravstvene zaštitne mjere u sporazumu, s obzirom da su nano- i mikroplastika pronađeni u svim dijelovima ljudskog tijela, uključujući mozak i majčino mlijeko,
- uključivanje međunarodne trgovine u sporazum je ključno, jer se skoro 99% plastike pravi od fosilnih goriva, a proizvodnja i distribucija plastike odvija se kroz globalne lance snabdijevanja.
„Da bi bio efikasan, sporazum mora da se pozabavi stvarnim strukturama plastične ekonomije, gdje trgovina ima ključnu ulogu,“ ističe prof. Marija Ivanova sa Univerziteta Nortistern.
Upozorava se i na potrebu da se naučna nezavisnost zaštiti od uticaja industrije i tzv. „zelenog pranja“ (greenwashing).
„Postoji jasna i rastuća količina dokaza da plastika predstavlja ozbiljan rizik po zdravlje ljudi. Sporazum mora direktno adresirati te uticaje kroz obavezujuće mjere,“ navodi dr Kresida Boujer sa Instituta Revolution Plastics.
Moćni lobisti protiv promjena
Ipak, put do ambicioznog i efikasnog sporazuma nije jednostavan. Prema Centru za međunarodno pravo u životnoj sredini (CIEL), lobisti iz sektora fosilnih goriva predstavljali su najbrojniju delegaciju na prethodnoj rundi pregovora u Busanu – čak 220 predstavnika, što je više nego cijela delegacija EU i njenih država članica zajedno. Oni su bili tri puta brojniji od delegacije Naučne koalicije za efikasan sporazum o plastici.
Nova analiza Greenpeace UK otkriva da najveće petrohemijske kompanije – uključujući Dow, ExxonMobil, BASF, Chevron Phillips, Shell, SABIC i INEOS – od početka procesa u novembru 2022. godine šalju desetine lobista sa ciljem da oslabe ambiciju sporazuma i usmjere pažnju ka neefikasnim i „lažnim“ rješenjima poput hemijskog recikliranja.
U međuvremenu, dok se u salama pregovara, ti giganti ubrzano povećavaju proizvodnju plastike. Prema podacima Greenpeace-a, samo sedam kompanija proizvelo je dovoljno plastike da napuni 6,3 miliona kamiona za smeće – što je ekvivalentno pet i po kamiona svake minute od početka pregovora.„Naše istraživanje pokazuje da oni koji bi najviše izgubili od smislenih regulacija – najviše rade na njihovom blokiranju,“ kaže Ana Diski iz Greenpeace UK.
„Ne smijemo dozvoliti da pravila pišu oni koji profitiraju od zagađenja. Vrijeme je da lobistima bude zabranjen pristup pregovorima, a da države članice UN-a ostanu čvrste i podrže snažan i obavezujući sporazum.“
Posljednja šansa?
Profesor Flečer, član Naučne koalicije za efikasan sporazum, zaključuje:
„Naučni konsenzus je jasan. Ovo je posljednja šansa svijeta da djeluje odlučno. Ovaj sporazum može donijeti transformaciju – ali samo ako izbjegnemo zamke neobavezujućeg djelovanja i tehnokratskih iluzija.“
Dok plastika nezaustavljivo mijenja hemiju planete – i tijela ljudi – vrijeme za odlučnu globalnu akciju ističe. Pregovarači u Ženevi imaju zadatak koji nadilazi nacionalne interese – da osiguraju budućnost slobodnu od plastične krize.
Jasmin Murić
Izvori: Evropska komisija i Euronews
Naslovna fotografija: Unsplash
