Crna Gora ulazi u novu fazu energetske tranzicije kroz pokretanje prve aukcije za tržišne premije, čime se značajno modernizuje model podrške projektima iz obnovljivih izvora energije. Ministarstvo energetike i rudarstva, uz tehničku podršku međunarodnih partnera, objavilo je ključne detalje aukcijskog modela koji će biti zvanično lansiran objavom javnog poziva u drugom ili trećem kvartalu 2025. godine, kako je saopšteno na pripemnoj konferenciji za ovu aukciju.
Prema planu, aukcija će se odvijati kroz više jasno definisanih faza – od objave javnog poziva, preko pripreme i predaje ponuda, evaluacije i proglašenja pobjednika, do potpisivanja ugovora o podršci. Učesnici će imati 75 dana od objave aukcije da pripreme dokumentaciju i finansijsku ponudu, nakon čega slijedi period od 45 dana za evaluaciju. Pobjednici će biti proglašeni po završetku evaluacije, a konačno potpisivanje ugovora uslijediće u roku od 30 dana.
Aukcija će biti sprovedena po modelu „pay-as-bid“ – svaki ponuđač dobija podršku po cijeni koju je sam ponudio, ukoliko je njegova ponuda prihvaćena, po jednokratnom modelu, a projekti mogu biti locirani bilo gdje u zemlji (site-neutral). Ukupna kvota iznosi do 250 MW za projekte solarne energije.
Aukcija će biti sprovedena po modelu „pay-as-bid“ – svaki ponuđač dobija podršku po cijeni koju je sam ponudio, ukoliko je njegova ponuda prihvaćena. Model je jednokratan, a projekti mogu biti locirani bilo gdje u zemlji (site-neutral). Ukupna kvota iznosi do 250 MW za projekte solarne energije, a pravo učešća imaju domaća pravna lica i preduzetnici sa projektima iznad 400 kW, uz uslov da minimalno 50% projektovanog kapaciteta bude ponuđeno za podršku kroz tržišnu premiju.
Kapacitet koji se prijavljuje na aukciju odnosi se na instalisanu snagu projekta, kako je definisana u važećoj građevinskoj dozvoli, a ne na operativni ili potvrđeni kapacitet izdat od strane operatora tržišta ili sistema. Time se osigurava da svi projekti koji uđu u proces imaju jasne regulatorne i tehničke osnove.
Finansijska sigurnost i garancije
Finansijska sigurnost je jedan od ključnih elemenata aukcije. Učesnici će morati da obezbijede garanciju ozbiljnosti ponude u iznosu od 20 eura po kW ponuđenog kapaciteta, sa minimalnim rokom važenja od šest mjeseci nakon dostavljanja ponude, pri čemu će ostali detalji biti definisani u javnom pozivu. Pobjednici aukcije biće dužni da u roku od 30 dana od proglašenja obezbijede dodatnu garanciju Ministarstvu u iznosu od 60 eura po kW dodijeljenog kapaciteta, tj. za onaj dio elektrane za koji je ponuđač dobio tržišnu premiju. Obje garancije mogu biti u obliku bankarske garancije ili depozita u gotovini.
Učesnici će morati da obezbijede garanciju ozbiljnosti ponude u iznosu od 20 eura po kW ponuđenog kapaciteta, dok će pobjednici aukcije biti dužni da, u roku od 30 dana od proglašenja, obezbijede dodatnu garanciju u iznosu od 60 eura po kW dodijeljenog kapaciteta.
Referentna cijena, prema Zakonu o korišćenju energije iz OIE, biće cijena električne energije na crnogorskom dan-unaprijed (DAM) tržištu.
Kao dokaz tehničke spremnosti, učesnicima će biti omogućeno da dostave ili Studiju priključenja ili Ugovor o priključenju sa operatorom prenosnog sistema (CGES). Odabrani dokument imaće uticaj na finansijski aspekt ponude, posebno u pogledu iznosa garancija koje se polažu.
Referentna cijena, indeksacija i prelazni režimi
Tržišna premija će se računati u odnosu na referentnu cijenu električne energije – satnu cijenu na dan-unaprijed (day-ahead) tržištu Crne Gore. Početkom 2027. godine, očekuje se povezivanje ovog tržišta sa jedinstvenim evropskim tržištem (najvjerovatnije preko Italije), čime će se uspostaviti CfD (Contract for Difference) mehanizam. CfD je mehanizam kojim se proizvođaču garantuje stabilna cijena tako što mu država nadoknađuje razliku ako tržišna cijena padne ispod dogovorene.
Dok se crnogorsko tržište ne poveže sa evropskim, primjenjivaće se klasični PPA (Power Purchase Agreement) ugovori sa fiksnom cijenomi u određenom periodu, a nakon integracije prelazi se na CfD (Contract for Difference) model koji garantuje stabilnost prihoda proizvođača u zavisnosti od tržišnih kretanja.
Do tada, primjenjivaće se prelazni režim – sa klasičnim PPA (Power Purchase Agreement) ugovorima. PPA je dugoročni ugovor kojim se proizvođač i kupac električne energije unaprijed dogovaraju o otkupu struje po fiksnoj cijeni i u određenom periodu.
Premija koju investitor dobije u aukciji biće indeksirana u skladu sa inflacijom, a konkretna metodologija biće detaljno opisana u tenderskoj dokumentaciji.
Uslovi za učešće
Učesnici moraju ispuniti niz kvalifikacionih kriterijuma:
- Da nemaju krivičnih presuda niti otvorenih istraga.
- Da nijesu ranije koristili državne podsticaje za isti projekat.
- Da imaju obezbijeđenu lokaciju, urbanističko-tehničke uslove i Studiju priključenja na mrežu izdatu od strane operatora sistema (ili ugovor o priključenju).
- Da je planirani kapacitet manji od maksimalnog kapaciteta koji su prethodno odobrili operator sistema i Vlada kroz urbanističko-tehničke uslove.
Ponuđačima će biti dozvoljeno da izmijene planirani kapacitet u građevinskoj dozvoli za ±20%, pod uslovom da podržani kapacitet i dalje predstavlja najmanje 50% kapaciteta navedenog u građevinskoj dozvoli.
Rokovi za priključenje na mrežu su jasno definisani: ukoliko učesnik još uvijek nema građevinsku dozvolu, imaće rok od dvije godine za njeno pribavljanje, te dodatne tri godine za izgradnju i priključenje. Za projekte koji već posjeduju dozvolu, ukupan rok za izgradnju i priključenje je tri godine.
Maksimalno prihvatljiva cijena i selekcija
Za svaku aukciju biće unaprijed određena maksimalna cijena – najviši iznos koji ponuđač može tražiti za proizvodnju električne energije i dobiti podršku države. Ako neko ponudi višu cijenu od te granice, njegova ponuda će automatski biti odbačena, a rangiranje se vrši po principu najniže ponuđene cijene. Ova maksimalna cijena nije prepreka konkurenciji, već sigurnosna mjera – osmišljena da zaštiti sistem ako se u aukciji prijavi manji broj ponuđača nego što se očekuje.
Kako se ta cijena određuje? Eksperti prvo analiziraju troškove izgradnje i rada realnih projekata koji mogu stići do faze kvalifikacije, i na osnovu toga prave takozvanu “krivu ponude”. Maksimalna cijena se zatim računa kao cijena projekta koji posljednji „ulazi“ u dostupnu kvotu, uvećana za malu rezervu. Ova granica neće biti proizvoljna – biće zasnovana na stvarnim podacima i tržišnim analizama, a precizna metodologija će biti objavljena u Službenom listu, zajedno sa javnim pozivom za aukciju.
Za svaku aukciju biće unaprijed određena maksimalna cijena kao zaštitna mjera, a ponude koje je premaše biće odbijene – granica se određuje na osnovu realnih troškova projekata i biće jasno definisana u javnom pozivu.
U slučaju da dva ili više ponuđača ponudi potpuno istu cijenu po megavat-satu (tied-bids), a ukupni kapacitet njihovih ponuda je veći od preostale kvote koja se može podržati – primjenjuje se tzv. Pro-rata raspodjela. To znači da će se preostali kapacitet raspodijeliti proporcionalno – svako dobija onoliko koliko iznosi njegov udio u ukupnoj zajedničkoj ponudi.
Na primjer, ako su dva ponuđača tražila istu cijenu, a samo jedan dio njihovih kapaciteta može stati u kvotu, oni će podijeliti tu preostalu kvotu srazmjerno veličini svojih projekata, po formuli:
Ponuđeni kapacitet izjednačene ponude (kW) ÷ Ukupan ponuđeni kapacitet svih izjednačenih ponuda (kW)) × Preostala kvota (kW)
Ako pak ukupni kapacitet tih ponuda ne prelazi preostalu kvotu – onda se oba projekta prihvataju u cijelosti. Učesnici kojima se dodijeli djelimična podrška mogu odlučiti da prihvate ili odbiju ponudu; ukoliko neko od njih odbije, preostali kapacitet se nudi narednom ponuđaču po redu. Detaljna pravila za ove situacije biće dodatno definisana u tenderskoj dokumentaciji.
Pravila za “marginalnu ponudu”
Ako posljednja ponuda koja popunjava kvotu premašuje dostupnu snagu, podrška se dodjeljuje samo za onaj dio kapaciteta koji može stati u preostalu kvotu. U tom slučaju, ponuđač može prihvatiti podršku za dio projekta i proporcionalno umanjiti svoju finansijsku garanciju. Ako odbije – prilika se nudi sljedećem na listi.
Prelazno balansiranje i naknade
Dok se u Crnoj Gori ne uspostavi tržište za trgovinu unutar dana (intraday market), proizvođači iz OIE sektora koji dobiju podršku moći će da prenesu svoju odgovornost za balansiranje na ugovorenu stranu, tzv. garantovanog snabdjevača. U tom periodu, biće obavezni da plaćaju fiksnu naknadu po MWh odstupanja (pozitivnog ili negativnog) u odnosu na planiranu proizvodnju.
Ova naknada biće indeksirana godišnje prema inflaciji, a cilj je da se proizvođači pripreme za samostalno balansiranje kada sistem sazri.
Dok ne zaživi intraday tržište (tzv trgovina unutar dana), proizvođači će balansnu odgovornost moći da prenesu na garantovanog snabdjevača, uz plaćanje fiksne naknade po megavat-satu odstupanja – mehanizam koji važi i u PPA i u CfD fazi, uz godišnju indeksaciju prema inflaciji.
Fiksna naknada po megavat-satu odstupanja, bez obzira na to da li su proizvođači proizveli više ili manje struje od planirane, važi i u PPA fazi (prije integracije tržišta), kao i kasnije kada se pređe na CfD model, i biće godišnje usklađivana sa inflacijom.
Računanje odstupanja vrši se na osnovu razlike između prijavljene i stvarno proizvedene energije u svakom obračunskom intervalu, a vrijednost odstupanja se množi sa tržišnom cijenom na dan-unaprijed tržištu.
Test zrelosti sistema
Uvođenjem tržišnih aukcija za obnovljive izvore energije, Crna Gora ne mijenja samo način na koji gradi svoju energetsku budućnost, već i način na koji razmišlja o njoj. Umjesto dosadašnje zavisnosti od fiksnih subvencija, sistem se otvara konkurenciji, transparentnosti i odgovornosti. Time se stvaraju uslovi za privlačenje ozbiljnih investitora, brži razvoj solarnih i drugih zelenih kapaciteta, ali i za jačanje domaćeg energetskog suvereniteta. Aukcija koja je pred nama prva je u nizu, ali i test zrelosti sistema – test koji Crna Gora, na prvi pogled, spremno dočekuje.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Pixabay
