Istraživači u Kini razvili su tekstil od živog micelijuma koji odbija vodu, sam se čisti i, uz hranljivi rastvor i mali dodatak svježe gljivične kulture, može da popravi oštećenja na svojoj površini. Dodavanjem drugih gljiva ili kvasaca tokom uzgoja, materijal može dobiti i dodatna svojstva, poput plave boje ili otpornosti na ultraljubičasto zračenje.
Iza ovog istraživanja stoji tim sa Šenženskog instituta za napredne tehnologije, predvođen istraživačicom Ke Li. Njihov rad, objavljen u naučnom časopisu Science Advances, ispituje mogućnosti takozvanih inženjerski razvijenih živih materijala, poznatih pod skraćenicom ELM. To su materijali zasnovani na organizmima koji ostaju živi i zadržavaju biološke funkcije i nakon što materijal dobije konačan oblik.
Upravo je to ključna razlika u odnosu na većinu dosadašnjih primjena micelijuma, mreže tankih niti koje čine tijelo gljive. Micelijum se već koristi za izradu materijala koji postaju sve popularnija alternativa plastičnoj ambalaži i vinilu. Međutim, takva proizvodnja najčešće podrazumijeva sušenje, kojim se gljiva praktično usmrćuje kako bi se dobio stabilan materijal koji više ne raste.
Kineski istraživači krenuli su drugačijim putem. Koristili su gljivu Cordyceps militaris, koju su sačuvali živom, ali u stanju mirovanja. Time su zadržali mogućnost da se njene biološke funkcije ponovo pokrenu kada se obezbijede odgovarajući uslovi. Dobijeni materijal može da obnavlja svoju površinu i reaguje na okruženje, što otvara mogućnosti za buduću primjenu u odijevanju i arhitekturi.
Proces obnove pokreće se nanošenjem hranljivog rastvora na bazi vode od krompira. Micelijum tada izlazi iz stanja mirovanja, nastavlja da raste i stvara nove gljivične niti koje obnavljaju površinu tekstila.
Sličan postupak primjenjuje se i kada na materijalu postoji rupa. Uz hranljivi rastvor, na oštećeno mjesto dodaje se mali komad svježe gljivične kulture, nakon čega žive ćelije rastu preko praznine i postepeno je zatvaraju. Oštećenje se tako popravlja bez ljepila ili šivenja, uz obnavljanje neprekinute površine materijala. Popravka, dakle, zahtijeva početnu intervenciju, dok samo povezivanje oštećenih djelova obavlja živi micelijum.
Tekstil ima i prirodnu sposobnost samočišćenja zahvaljujući hidrofobnosti, odnosno svojstvu da odbija vodu. Ipak, mogućnosti koje tim istražuje ne završavaju se na osobinama same gljive Cordyceps militaris.
U naučnom radu istraživači svoj pristup opisuju kao „programabilnu platformu zasnovanu na gljivama“. Micelijum posmatraju kao modularni sistem: osnovu čini materijal u obliku lista, a dodatne funkcije uvode se uključivanjem drugih organizama. Princip nazivaju „plug-and-play“, što bi se u ovom slučaju moglo razumjeti kao jednostavno dodavanje odabrane biološke funkcije postojećoj osnovi.
Tako plavu boju obezbjeđuje pivski kvasac Saccharomyces cerevisiae, dok se otpornost na UV zračenje postiže pomoću gljive Aspergillus niger. Ovi organizmi dodaju se gljivi Cordyceps militaris na početku procesa, a potom se zajedno uzgajaju. Boja i zaštita od UV zračenja dobijaju se zajedničkim uzgojem organizama, bez potrebe za genetičkim inženjeringom.
Prema ocjeni istraživača, takav pristup približava ovaj tekstil onome što se očekuje od živih materijala: sposobnosti popravljanja oštećenja, reagovanju na uslove okruženja i mogućnosti prilagođavanja njihovih funkcija.
Put do praktične primjene, međutim, podrazumijeva povezivanje više zahtjevnih svojstava. Autori rada objašnjavaju da je sintetička biologija znatno proširila mogućnosti živih materijala, ali da i dalje postoji izazov: kako omogućiti da organizmi samostalno formiraju strukturu i istovremeno dugoročno ostanu biološki aktivni u materijalu makroskopskih dimenzija.
To je naročito važno za tekstil koji bi se prilagođavao uslovima okruženja ili biomaterijale namijenjene arhitekturi. Za takvu upotrebu, navode naučnici, potrebno je objediniti mehaničku čvrstoću, ujednačenost strukture i mogućnost proizvodnje u većem obimu, uz očuvanje željenih bioloških funkcija.
Kako bi ovaj materijal mogao izgledati u odjevnom predmetu, pokazuje prototip haljine izrađen u saradnji sa berlinskom kompanijom Peelshere, koja se bavi inovacijama u oblasti materijala. Njena osnivačica YouYang Song, prijateljica istraživačice Li, osmislila je koncept i izgled haljine, dok je njena koleginica Ruochen Wang koja radi u Kini, bila zadužena za krojenje i izradu.
U haljinu je ugrađeno nekoliko verzija razvijenog tekstila. Među njima je i materijal uzgajan zajedno sa pivskim kvascem, zahvaljujući kojem je glavni dio odjevnog predmeta dobio ujednačenu plavu nijansu. Boja je nastala biološkim stvaranjem pigmenta tokom uzgoja materijala, pa prototip, osim izgleda novog tekstila, pokazuje i kako se njegove dodatne funkcije mogu uključiti u sam proces nastanka.
Za sada je riječ o prototipu, ali on pokazuje kako bi obnova materijala mogla postati dio same tkanine. Da bi takav tekstil našao mjesto u svakodnevnoj upotrebi, njegovu sposobnost obnavljanja treba povezati sa čvrstoćom, pouzdanošću i proizvodnjom u većem obimu.
J.M.
Naslovna fotografija: Ke Li i saradnici / Science Advances (2026)
