U kolumbijskom gradu Santa Marta okupili su se visoki predstavnici grupe država koja želi da pitanje fosilnih goriva vrati u središte međunarodnih pregovora. Riječ je o prvoj globalnoj konferenciji posvećenoj ubrzavanju tranzicije ka čistijim izvorima energije, koju predvode Kolumbija i Hiolandija, a koja je okupila 53 zemlje iz različitih dijelova svijeta, uključujući Australiju, Meksiko, Ujedinjeno Kraljevstvo i niz malih ostrvskih država u razvoju, kao i Evropsku uniju. Sjedinjene Američke Države nisu među pozvanima.
Ovaj skup nadovezuje se na odluke sa COP30 u Brazilu, gdje je Kolumbija prošlog novembra najavila organizaciju prve međunarodne konferencije o postepenom ukidanju fosilnih goriva, uz podršku još 24 države. Ipak, sam taj samit završen je bez eksplicitnog pominjanja fosilnih goriva u završnom sporazumu, iako su upravo ona prepoznata kao glavni uzrok klimatskih promjena. To je bio jasan kontrast u odnosu na COP28, na kojem su zemlje već izrazile spremnost da „napuštaju fosilna goriva“.
Pokušaj da se otvori novo poglavlje pregovora
U Santa Marti je tokom trodnevnog sastanka djelovala takozvana koalicija „najviših ambicija“, koju čine ministri i šefovi delegacija iz Afrike, Azije, Kariba, Latinske Amerike i Pacifika. Njihova poruka je jasna: postojeći međunarodni okvir nije dovoljan i potrebno je otvoriti pregovore o novom pravno obavezujućem instrumentu.
Prema inicijativi Fossil Fuel Treaty Initiative, takav sporazum mora ići dalje od dosadašnjih deklarativnih ciljeva. Potrebne su konkretne obaveze na strani proizvodnje fosilnih goriva, zatvaranje regulatornih praznina i uspostavljanje finansijskog i pravnog sistema koji bi omogućio pravedan globalni prelazak sa uglja, nafte i gasa na izvore čiste energije.
Ministarka zaštite životne sredine Kolumbije, Irene Vélez Torres, koja je bila domaćin skupa, ocijenila je da je riječ o trenutku u kojem zemlje spremne na djelovanje pokušavaju da promijene tok međunarodne klimatske politike. Posebno je naglasila da tranzicija mora biti pravedna, uz jasno razumijevanje da zemlje globalnog juga ne bi smjele snositi najveći teret promjena koje nijesu izazvale.
Ključno pitanje: ko plaća tranziciju
Jedna od centralnih tema sastanka odnosila se na finansiranje. Torres je istakla da budući sporazum mora uključiti značajno veća sredstva za tranziciju, jer su dosadašnja obećanja daleko ispod realnih potreba.
Procjene stručnjaka ukazuju da je samo klimatski ranjivim zemljama u razvoju potrebno oko 1,3 triliona dolara kako bi se izborile sa posljedicama klimatskih promjena. Taj jaz između potreba i dostupnih sredstava već sada predstavlja ozbiljnu prepreku za sprovođenje energetskih i klimatskih politika.
Dodatni pritisak dolazi iz globalnog konteksta. Rat između SAD-a i Izraela protiv Irana izazvao je ozbiljne poremećaje na energetskom tržištu, što je dodatno pojačalo argumente za ubrzano napuštanje fosilnih goriva i jačanje energetske nezavisnosti kroz čistije izvore energije.
Pravna dimenzija: od preporuka ka obavezama
Raspravu o novom sporazumu dodatno je podstaklo savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde iz prošle godine, u kojem se navodi da aktivnosti povezane sa fosilnim gorivima – proizvodnja, potrošnja, istraživanja i subvencije, mogu predstavljati međunarodno protivpravne radnje.
Za Ralpha Regenvanu, ministra za klimatske promjene i životnu sredinu Vanuatua, ovo mišljenje je važan pravni temelj za dalji razvoj međunarodnih obaveza. Vanuatu je, kako je podsjetio, aktivno radio na tome da se pitanje klimatskih promjena iznese pred međunarodne pravne institucije, i sada nastavlja taj proces kroz saradnju sa državama koje žele da preuzmu lidersku ulogu.
U njegovom viđenju, budući sporazum ne bi bio samo politička deklaracija, već alat za konkretno djelovanje. To podrazumijeva moratorijume na širenje eksploatacije fosilnih goriva, jasno definisane rokove za njihovo ukidanje, finansijske mehanizme i uklanjanje pravnih prepreka koje održavaju zavisnost država od ovih izvora energije.
Između političke volje i realnih ograničenja
Konferencija u Santa Marti pokazuje da postoji rastući broj država koje su spremne da otvoreno zagovaraju kraj ere fosilnih goriva. Ipak, izostanak ključnih aktera, poput SAD, ukazuje na ograničenja ovakvih inicijativa i na složenost globalnih pregovora.
Upravo u tom prostoru između političke volje i realnih interesa odvija se borba za naredni korak klimatske politike – da li će prelazak sa fosilnih goriva ostati na nivou obećanja ili će, kroz novi međunarodni okvir, postati obavezujući pravac djelovanja.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: transitionawayconference.com
