Klimatska pravda posljednjih godina sve vidljivije zauzima prostor u sudnicama širom svijeta. Građani, lokalne zajednice i organizacije sve češće pokušavaju da pravnim putem zaštite pravo na zdravu životnu sredinu, bezbijednost i održivu budućnost. Nedavno smo pisali o istorijskoj presudi koja se ticala građana Bonera, gdje je sud u Hagu prepoznao klimatsku diskriminaciju. Novi slučajevi koji dolaze iz Portugala i Švedske pokazuju da se taj trend nastavlja, pa čak i produbljuje.
Tužba zbog „strateškog“ rudnika litijuma u Portugalu
Ekološke i lokalne organizacije pokrenule su postupak protiv Evropske komisije, osporavajući odluku da projektu rudnika litijuma Barroso na sjeveru Portugala dodijeli „strateški“ status.
Neprofitne organizacije Associação Unidos em Defesa de Covas do Barroso (UDCB), udruženje lokalnih stanovnika, i ClientEarth podnijele su tužbu Evropskom sudu pravde. Smatraju da Komisija nije adekvatno preispitala svoju odluku, uprkos, kako navode, pojavi „detaljnih dokaza“ o potencijalnim ekološkim, društvenim i bezbjedonosnim rizicima projekta.
U središtu spora je primjena Zakona EU o kritičnim sirovinama (Critical Raw Materials Act), koji je stupio na snagu 2024. godine. Taj pravni okvir predviđa da EU mora sprovoditi procjene uticaja na životnu sredinu kako bi do 2030. osigurala održive i sigurne lance snabdijevanja strateškim sirovinama, među kojima su litijum, kobalt i nikl. Cilj zakona je jačanje evropskog pristupa materijalima ključnim za zelenu i digitalnu tranziciju.
Rudnik Barroso jedan je od 47 projekata koje je Komisija u martu 2025. označila kao „strateške“. Odluka je, prema obrazloženju, zasnovana na procjeni doprinosa tih projekata sigurnosti snabdijevanja Unije, tehničkoj izvodljivosti, održivoj implementaciji i prekograničnim koristima.
Takav status u praksi znači ubrzane procedure – brže izdavanje dozvola, lakši pristup finansiranju i manji administrativni teret. Upravo taj element ubrzanog razvoja predstavlja jedan od ključnih razloga za zabrinutost organizacija koje su podnijele tužbu.
MiningWatch Portugal, UDCB i ClientEarth još su prošlog juna zatražili da se Barroso ukloni sa liste. Komisija je zahtjev odbila u novembru, uz stav da njena uloga u okviru Zakona o kritičnim sirovinama ne podrazumijeva provjeru pune usklađenosti sa ekološkim zakonodavstvom EU. Pitanja poput nestašice vode, uticaja na biodiverzitet i bezbjednosti jalovišta, naglašeno je tada, odgovornost su Portugala.
Organizacije sada traže poništenje odluke i razjašnjenje obaveza Komisije. „Označiti projekat kao ‘strateški’ i od javnog interesa, a pritom zanemariti dobro dokumentovane rizike po vodu, ekosisteme, zdravlje ljudi i egzistenciju lokalnih zajednica, jednostavno je neprihvatljivo“, poručile su.
Najveće ležište litijuma u Evropi
Portugalska vlada je prošlog mjeseca projektu dodijelila 110 miliona eura. Projekat razvija Savannah Resources, kompanija izlistana na Londonskoj berzi. Region Barroso raspolaže sa više od 39 miliona metričkih tona ležišta spodumena, minerala koji sadrži litijum, što ga čini najvećim takvim nalazištem u Evropi.
Litijum danas ima centralnu ulogu u proizvodnji baterija za električna vozila, prenosivu elektroniku i sisteme za skladištenje energije. Najčešće se dobija iz slanih podzemnih voda, kroz proces ispumpavanja mineralima bogate slane vode u velike površinske bazene, gdje dolazi do isparavanja.
Iako ekonomski isplativ, ovaj metod je izuzetno intenzivan u potrošnji vode i nosi ozbiljne rizike od kontaminacije. Posljedice mogu uključivati pad nivoa podzemnih voda i curenje toksičnih hemikalija u okolne ekosisteme, sa potencijalnim uticajem na zdravlje ljudi i biodiverzitet.
Mladi aktivisti protiv švedske vlade
Slična pravna borba vodi se i na sjeveru Evrope. Grupa mladih aktivista podnijela je tužbu protiv vlade Švedske, tvrdeći da su nacionalni klimatski ciljevi nedovoljni i u suprotnosti sa međunarodnim pravom.
Tužbu je podnijela organizacija Aurora, koju predvode mladi. Njihov argument oslanja se na princip „pravičnog udjela“, prema kojem bogate zemlje sa istorijski visokim emisijama moraju brže smanjivati emisije od globalnog prosjeka kako bi tranzicija bila pravedna.
Aurora smatra da je švedski cilj dostizanja klimatske neutralnosti do 2045. godine najmanje 15 godina prekasno postavljen. Uz to, navode da postojeći nacionalni planovi izostavljaju sektore sa visokim emisijama, što znači da vlada obuhvata manje od polovine emisija koje su pod njenom stvarnom kontrolom.
Ovo je drugi pokušaj Aurore da tuži državu. Vrhovni sud Švedske je u februaru 2025. prethodnu tužbu, koju je podržalo više od 600 mladih, proglasio nedopuštenom, uz obrazloženje da pojedinačni tužioci nijesu imali dovoljno konkretan pravni interes.
Aktivisti sada tvrde da se pravni okvir značajno promijenio. Nova tužba u velikoj mjeri se oslanja na odluke Evropskog suda za ljudska prava i Međunarodnog suda pravde, koje su dodatno razjasnile odgovornost država u kontekstu klimatskih promjena.
Prema tim presudama, države imaju pravnu obavezu da daju adekvatan doprinos ograničavanju globalnog zagrijavanja na 1,5°C. Iz Aurore poručuju da su im izgledi za uspjeh sada veći nego ranije, ali naglašavaju da bi eventualna sudska pobjeda bila tek početak.
„Ono što je potrebno jeste dublja i šira sistemska promjena nego ikada prije“, navodi se u saopštenju organizacije.
Sudnice kao novo polje klimatske borbe
Slučajevi iz Portugala i Švedske pokazuju da se klimatske i ekološke debate sve češće sele u pravnu sferu. Sudovi postaju mjesto gdje se preispituju odluke o rudnicima, energetskim projektima i nacionalnim klimatskim politikama.
Za građane i zajednice, to je pokušaj da se kroz pravne mehanizme uspostavi ravnoteža između ekonomskih interesa, energetske tranzicije i zaštite životne sredine. Za institucije, sve jasniji signal da klimatske odluke više nisu samo političko pitanje, već i pravna odgovornost.
Jasmin Murić
