Urbanizacija i klimatske promjene primorale su gradove širom svijeta da traže inovativna rješenja za sve češće toplotne udare. Među njima, jedno se nameće kao intuitivno i naizgled neupitno – ozelenjavanje. No, novo globalno istraživanje donosi iznenađujući zaključak: sadnja trave i niskog rastinja u sušnim i aridnim gradovima može zapravo povećati temperaturu, umjesto da je snizi.
Koristeći satelitske i klimatske podatke visoke rezolucije, naučnici su analizirali temperaturne obrasce u 761 velikom gradu iz 105 zemalja. Zaključak je jasan: iako urbana vegetacija ima ogroman potencijal u borbi protiv efekta urbanih toplotnih ostrva, njen učinak zavisi od lokalnih klimatskih uslova, posebno količine padavina i dostupnosti vode.
Trava grije, drveće hladi, ali ne uvijek
U više od 700 analiziranih gradova, pokazalo se da su vegetacione površine po pravilu hladnije od izgrađenih, ali ne i u svim slučajevima. U 22% gradova, prvenstveno u onima sa manje od 1000 mm padavina godišnje, travnate i poljoprivredne površine bile su toplije od okolnih urbanih zona.
Kako je to moguće? Iako biljke u načelu hlade zrak putem evapotranspiracije, mehanizma koji podsjeća na ljudsko znojenje, u sušnim uslovima one imaju manje vode na raspolaganju, pa je efekat isparavanja znatno slabiji. Uz to, tamnozelene površine poput trave apsorbuju više sunčeve toplote od svjetlijih, reflektujućih površina kao što su beton ili krovovi svijetle boje. Ukupan rezultat? Trava grije, a ne hladi.
S druge strane, drveće se pokazalo kao daleko efikasniji saveznik u borbi protiv gradskog pregrijavanja. Njihovo duboko korijenje omogućava pristup vlažnijim slojevima zemljišta, čak i tokom sušnih talasa, čime se omogućava stabilno isparavanje i stvaranje hlada. Ipak, čak ni drveće nije svemoguće. Tokom ekstremnih vrućina, pokazalo se da u 25% gradova ni ono ne donosi željeni efekat hlađenja. Još lošije rezultate bilježe travnjaci i poljoprivredne površine, koje u 71%, odnosno čak 82% slučajeva, potpuno zakazuju u ublažavanju toplote. Razlog leži u smanjenoj sposobnosti isparavanja pri visokim vrijednostima deficita vodene pare u vazduhu, kao i u otežanom funkcionisanju lisne krošnje, što onemogućava biljkama da efikasno „izdišu“ vlagu i tako hlade okolinu.
Upozorenje urbanistima: Prilagoditi zelenilo klimi
Ovi nalazi, objavljeni u naučnom časopisu Science Advances, donose važnu poruku za urbaniste i donosioce odluka. Zelenilo jeste rješenje, ali ne svako i ne svuda. U sušnim predjelima, bez dovoljno vode, pokušaji ozelenjavanja travom ili niskim rastinjem mogu imati kontraproduktivan efekat.
Umjesto toga, stručnjaci preporučuju sadnju klimatski otpornih vrsta drveća i korišćenje površina visoke reflektivnosti, poput svijetlih krovova i asfaltnih površina, kao alternativu tamo gdje je voda ograničen resurs. Takođe, pametno navodnjavanje i prilagođena strategija sadnje mogu pomoći u očuvanju benefita urbanog zelenila čak i u najnepovoljnijim uslovima.
Toplota u gradovima postaje sve teža za podnijeti, a hlada i svježine sve manje. U toj potrazi za boljim životom u betonu, zelenilo nam se čini kao prirodan odgovor, i često jeste. Ali, kao i u svemu, važno je kako se to radi. Nije svaka biljka dobra za svaki kraj, niti svaka ideja o ozelenjavanju automatski znači poboljšanje. Ako ne vodimo računa o klimi, vodi i vrsti rastinja, lako možemo napraviti više štete nego koristi. Ipak, uz malo više znanja, pažnje i promišljenog planiranja, zelene oaze u gradovima mogu postati naši najjači saveznici. Rješenje postoji, samo ga treba prilagoditi mjestu i ljudima kojima služi.
J.M.
Naslovna fotografija: Nasser Haghighat via Wikipedia
