Najnoviji rezultati genetskog monitoringa mrkog medvjeda u Sloveniji pokazuju da se ovom velikom zvijeri upravlja planski i na osnovu pouzdanih naučnih podataka. Prema izvještaju za 2023. godinu, koji je koordinirala Služba za šume Slovenije, a naručilo Ministarstvo prirodnih resursa i prostornog planiranja, minimalna jesenja populacija procijenjena je na 737 jedinki, uz visok stepen preciznosti. Analiza je zasnovana na opsežnom neinvazivnom prikupljanju DNK uzoraka, koje je obradila laboratorija DivjaLabs.
Podaci pokazuju da populacija mrkog medvjeda u Sloveniji već dvije decenije bilježi linearan rast, ali se istovremeno njeno upravljanje vodi tako da se brojnost stabilizuje na nivou koji omogućava dugoročnu koegzistenciju ljudi i ove strogo zaštićene vrste. Upravo takav pristup, zasnovan na naučnim procjenama, smatra se ključnim za očuvanje velikih zvijeri u gusto naseljenim evropskim područjima.
Najnoviji genetski popis dao je izuzetno preciznu sliku stanja populacije. Procijenjeno je da minimalna jesenja brojnost iznosi 737 jedinki, uz 95-procentni interval pouzdanosti od 695 do 797 medvjeda. Kada se rezultati uporede sa genetskim popisima iz 2007. (423) i 2015. Godine (599), jasno se vidi da populacija raste stabilnim tempom, bez naglih oscilacija.
Istovremeno, istraživanje je pokazalo da se medvjedi i dalje šire prema sjeveru i zapadu, ka području Alpa. Međutim, genetska analiza je potvrdila i jednu važnu prepreku: autoput Ljubljana–Koper predstavlja značajnu barijeru koja ograničava kretanje i razmjenu gena između dinarskog i alpskog dijela populacije. Takve infrastrukturne prepreke mogu dugoročno uticati na genetsku raznovrsnost, zbog čega se njihov uticaj pažljivo prati.
Uprkos tim ograničenjima, populacija se posljednjih godina održava na nivou koji se smatra i biološki zdravim i društveno prihvatljivim. Stručnjaci naglašavaju da je cilj upravljanja održati povoljan status očuvanosti mrkog medvjeda, ali i spriječiti konflikte sa ljudima, što je posebno važno u regionima gdje se staništa velikih zvijeri preklapaju sa naseljenim područjima.
Praćenje tako rijetkih i opreznih životinja na velikim prostorima izuzetno je zahtjevno, zbog čega je neinvazivni genetski monitoring danas postao standard u procjeni brojnosti medvjeda. Tokom jeseni 2023. godine, u istraživanju je učestvovala široka mreža od više od 960 volontera, lovaca i šumarskih stručnjaka, koji su širom staništa medvjeda prikupili skoro 2.900 uzoraka, uglavnom izmeta, bez potrebe da se životinje hvataju ili uznemiravaju.
U specijalizovanoj laboratoriji za neinvazivnu DNK obradu analizirano je oko 2.500 genetskih uzoraka, uz primjenu savremenih metoda sekvenciranja nove generacije. Naučnici su analizirali 13 mikrosatelitskih markera, kao i markera za određivanje pola, što je omogućilo izuzetno precizno genotipiziranje.
Takva analiza visoke rezolucije omogućila je da se iz degradirane DNK izdvojene iz uzoraka pouzdano identifikuje 656 različitih jedinki mrkog medvjeda, što je zatim poslužilo kao osnova za statističko modeliranje brojnosti. Primjenom metode „uhvati–obilježi–ponovo uhvati“ (CMR), zasnovane na genetskim „otiscima“, dobijene su procjene na koje se oslanjaju nadležne institucije prilikom donošenja odluka o upravljanju populacijom.
Rezultati monitoringa potvrđuju da je slovenački model upravljanja mrkim medvjedom zasnovan na preciznim podacima, dugoročnom planiranju i stalnom praćenju, što omogućava da ova velika zvijer opstane u prostoru koji dijeli sa ljudima. Upravo takav pristup sve češće se navodi kao primjer dobre prakse u Evropi, gdje očuvanje velikih zvijeri zavisi od ravnoteže između zaštite prirode i društvene prihvatljivosti njihovog prisustva.
Iskustvo Slovenije pokazuje da se konflikti između ljudi i velikih zvijeri ne rješavaju proizvoljnim procjenama i pritiscima javnosti, već sistematskim praćenjem, preciznim podacima i upravljanjem zasnovanim na nauci. Upravo takav pristup nedostaje Crnoj Gori, gdje se sve češće govori o „prekobrojnosti“ medvjeda bez pouzdanih procjena, što dodatno produbljuje strah i nepovjerenje u ruralnim sredinama.
Uspostavljanje redovnog genetskog monitoringa i jasne strategije upravljanja bilo bi važan korak ka stvaranju realne ravnoteže između zaštite vrste i sigurnosti ljudi, jer bez tačnih podataka svaka rasprava o brojnosti i opasnosti od medvjeda ostaje na nivou pretpostavki, a ne činjenica.
J.M.
Naslovna fotografija: Free-pik
