Dobijanje struje iz energije vjetra, sunca ili vode nije vezano samo za velike sisteme, već mogućnost proizvodnje imaju i „mali korisnici“ odnosno građani. Razvoj tog sektora, međutim, još je u povoju budući da i pored subvencija nije jednako stimulativan za iskorišćavanje različitih izvora energije, piše Pobjeda.
Valorizacija energije vjetra
Drugim riječima, valorizacija energije vjetra, sunca ili vode pristupačna je građanima, u smislu mogućnosti nabavke opreme, ali na samu isplativost eksploatacije različitih izvora energije utiče sistemski okvir, ali i ekonomski aspekti i mogućnosti stanovništva.
Urednica Ecoportala.me Milica Mitrić pojasnila je da su do skoro kapaciteti obnovljivih izvora energije uglavnom bili angažovani u svrhu izgradnje velikih postrojenja koja iziskuju i značajna finansijska ulaganja.
– U novije vrijeme primjetno je da se građani sve više interesuju za savremene tehnologije proizvodnje čiste energije, pa se tako solarni sistemi sve češće instaliraju na krovovima porodičnih objekata i manjih (bilo bi poželjno i većih) turističkih objekata. Crnogorski sistemski okvir u određenoj mjeri pruža podršku malim potrošačima za ugradnju OIE sistema kroz različite subvencije (Eko-fond), kreditne linije (subvencionisani krediti banaka), javne pozive (Projekat Solari 3000+) i sli – navela je ona za Pobjedu.
Sagovornica objašnjava što je potrebno jednom domaćinstvu da se uključi u sistem proizvodnje energije (bilo putem solarnih panela, vjetrogeneratora i sličnih izvora).
Prema njenim riječima, red poteza koji vodi do toga da jedan korisnik dobije i status proizvođača (kumulativni uslov) podrazumijeva pribavljanje dokumentacije u skladu sa Zakonom o energetici i Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata.
– To obuhvata izradu idejnog rješenja od licencirane firme; dobijanje odluke o postavljanju pomoćnih objekata (u ovom slučaju fotonaponskih panela) koju izdaje opština; dobijanje uslova i saglasnosti za priključenje od strane CEDIS-a. Nakon izrade dokumentacije i pribavljanja potrebnih dozvola, slijedi montaža opreme i sistem se pušta u rad. Naravno, samo legalno izgrađeni objekti mogu dobiti dozvole, odnosno saglasnosti za postavljanje panela/vjetrogeneratora i priključak na mrežu – pojasnila je Mitrić Pobjedi.
Iako je firma u okviru koje funkcioniše Ecoportal fokusirana na kompletnu izradu i implementaciju projekata vezanih za obnovljive izvore energije, od ideje do realizacije, kod solarnih sistema oni su usmjereni na veće proizvodne kapacitete onih koji su potrebni domaćinstvima i malim potrošačima, odnosno na elektrane na krovovima komercijalnih objekata i proizvodnih hala, solarnih elektrana na zemišljtu i dr.
– Imajući u vidu aktuelnu promociju održivih izvora energije u Crnoj Gori, danas su na našem tržištu u sve većem broju prisutne kompanije koje pružaju usluge implementacije solarnih fotonaponskih sistema individualnim domaćinstvima – navodi Mitrić.
Razvoj projekata
Sa druge strane, ističe ona, njihova kompanija bi se vrlo rado upustila u razvoj projekata koji podrazumijevaju izgradnju mini-turbina na potocima koje bi se mogle upotrijebiti za napajanje off-grid domaćinstava. Time bi pokazali da su čista i ekološka hidro rješenja sasvim opravdana i moguća.
Kako je Pobjeda ranije pisala, iako postoje korisnici malih vjetrogeneratora i mini turbina na potocima, ovakve instalacije su još rijetkost u našoj državi i uglavnom su vezane za potrošače koji nemaju pristup mreži i koji za sopstvenu potrošnju koriste ove izvore u kombinaciji sa fotonaponskim modulima i/ili dizel generatorom i baterijama.
Mitrić je ranije navela da za razliku od fotonaponskih sistema, čiji je rok otplate izmedju pet i 10 godina (u zavisnosti od lokacije, mikrolokacije i tipa potrošača), za male vjetrogeneratore i mini turbine nije moguće procijeniti isplativost bez kontinuiranih mjerenja potencijala vode i vjetra na datoj lokaciji.
– Razlog tome je taj što su za procjenu potencijala sunca dostupne baze podataka za kompletnu teritoriju Crne Gore, sa preciznošću od 3 odsto u procjeni proizvodnje fotonaponskog sistema. Za vjetar i vodu situacija je drugačija, potencijal dominantno zavisi od uslova na samoj mikrolokaciji i najčešće ulaganje u izgradnju sistema prevazilazi očekivanu dobit, osim kada su u pitanju specifični potrošači koji nemaju pristup mreži, u ruralnim područjima – kaže ona.
Zakon o energetici
Dodaje da u skladu sa Zakonom o energetici, mali potrošači koji namjeravaju postati i proizvođači električne energije moraju proizvedeno trošiti za sopstvene potrebe, dok višak predaju u mrežu.
– Pri tome, fotonaponski sistem ili vjetrogenerator mora biti postavljen na objektu na kojem se ujedno i obračunava potrošnja. Kako većina stanovništva živi u gradovima, kao optimalan izbor nameće se energija sunca koja je za razliku od energije vode dostupna, a za razliku od energije vjetra provjereno isplativa. Takođe, urbane sredine nijesu pogodne za iskorišćenje energije vjetra čija je brzina zbog postojanja različitih prepreka uglavnom nedovoljna za generisanje optimalne količine električne energije – navodi Mitrić.
Situacija bi se, prema njenim riječima, značajno promijenila ukoliko bi bili donešeni podzakonski akti koji bi definisali pravila i procedure agregacije, slično kao u EU.
– To bi omogućilo potencijalnim malim proizvođačima električne energije da vrše proizvodnju na pogodnoj lokaciji u njihovom vlasništvu, bez obzira na geografsku poziciju potrošača, a da višak predaju u mrežu.
Izvor : Pobjeda
