Jedan slučajan susret u planinskom selu na jugozapadu Kine, krajem osamdesetih godina, pokrenuo je proces koji će decenijama kasnije promijeniti ne samo lokalnu ekonomiju, već i način na koji se posmatra odnos između prirode i prihoda u ruralnim sredinama.
Od lova do posmatranja ptica
U novembru 1989. godine, farmer Hou Tiguo iz sela Baihualing u provinciji Yunnan lovio je ptice praćkom, kada je upoznao dvoje turista sa Tajvana. Ponudili su mu novac da im pokaže ptice u okolini. Do kraja dana vidjeli su čak 160 vrsta, a njihova poruka bila je jednostavna: ako selo prestane loviti ptice, mnogo više ljudi će dolaziti da ih posmatra.
U to vrijeme, posmatranje ptica u Kini gotovo da nije postojalo. Ipak, glas o bogatom ptičjem svijetu Baihualinga počeo se širiti. Posjetioci su počeli dolaziti, a Hou je postao jedan od prvih vodiča za ptice u zemlji. Dvije decenije kasnije, njegova ideja će dodatno promijeniti tok razvoja sela.
Kako je nastao „bird-pond“ turizam
Prelomni trenutak dogodio se kada je Hou primijetio da se ptice okupljaju oko male lokve nastale curenjem cijevi. Napravio je jednostavno sklonište od kukuruzovine i počeo naplaćivati simboličan iznos za njegovo korišćenje.
Tako je nastao koncept „skrivanja kod ptičjih pojilišta“, model koji danas predstavlja jednu od najbrže rastućih niša ekoturizma u Kini.
Ubrzo su nastala nova, vještački uređena pojilišta, sa sve boljim i većim skloništima. Ideju su prihvatili i drugi mještani, čime je Baihualing postao pionir ovog pristupa.
Danas u Kini postoji više od 250 takvih lokacija, a istraživači procjenjuju da postoji prostor za dalji rast. Istovremeno upozoravaju da razvoj bez jasnih pravila može donijeti ozbiljne rizike.
Jednostavan model, snažan efekat
Osnovni princip ovog turizma je jednostavan: operateri obezbjeđuju vodu i hranu, a ptice dolaze da se hrane i kupaju. U neposrednoj blizini nalaze se maskirana skloništa iz kojih posjetioci mogu posmatrati i fotografisati ptice iz male udaljenosti, često svega nekoliko metara.
Na nekim lokacijama, organizacija ide toliko daleko da se posjetiocima donosi hrana, kako ne bi morali napuštati skloništa.
„Kad god je moguće, goste vodimo u ovakva skloništa“, kaže Summer Wong iz agencije Summer Wong China Bird Tours. „Ona omogućavaju brzo i efikasno posmatranje vrsta koje je inače teško vidjeti u prirodi, a lokalnim zajednicama donose prihod koji ih podstiče da ptice štite, umjesto da ih love“, izjavila je za Dialogue Earth.a
Zašto je Baihualing bio idealan
Baihualing se nalazi na 1.400 metara nadmorske visine, na padinama planine Gaoligong, koja spada među područja sa najvećom koncentracijom ptičjih vrsta na svijetu. Selo je i ulaz u Nacionalni rezervat prirode Gaoligongshan, jedno od ključnih područja za očuvanje biodiverziteta.
U njegovoj okolini registrovano je čak 474 vrste ptica, što ga čini izuzetno atraktivnim za posmatrače.
Turistička kompanija Birdfinders navodi da pojilišta u ovom selu privlače „zapanjujući spektar“ vrsta, uz napomenu da su uslovi za posmatranje daleko bolji nego na klasičnim planinskim stazama.
Prije razvoja ovog modela, Baihualing je bio siromašno selo, sa prosječnim godišnjim prihodom od oko 3.000 juana (373 eura) po stanovniku 2008. godine. Već početkom 2020-ih, prihodi su se više nego učetvorostručili.
Kako je interesovanje raslo, broj pojilišta se brzo povećavao i dostigao više od 70. Lokalna uprava je potom intervenisala i standardizovala praksu, smanjujući broj lokacija na oko dvadesetak kvalitetnijih.
Danas selo godišnje posjeti na hiljade ljudi. Turizam generiše više od 8 miliona juana (oko 997 hiljada eura) prihoda i uključuje oko trećinu stanovništva, kroz smještaj, ugostiteljstvo, prevoz i druge usluge.
Istovremeno, zabilježeno je smanjenje krivolova i nekontrolisane sječe šuma.
Model koji smanjuje konflikte
Jedan od ključnih izazova bio je sukob interesa između poljoprivrednika i operatera pojilišta. Rješenje je pronađeno u sistemu raspodjele prihoda na nivou sela.
Danas se prihod od ulaznica, oko 70 juana (8,70 eura) po osobi, dijeli među različitim grupama mještana prema unaprijed dogovorenom modelu.
„To ujedinjuje sve mještane da zajednički štite ptice“, kaže Xinran Wang sa Shenzhen College of International Education, koja je istraživala ovaj model. „Svi imaju interes da ostanu u sistemu. Vlasnici pojilišta održavaju profit, a ostali mještani dobijaju dodatne prihode“, izjavila je za Dialogue Earth.
Model se brzo proširio i na druge dijelove zemlje, često oslanjajući se na atraktivne, tzv. „zvjezdane“ vrste ptica.
U Yunnanu, selo Shiti privlači turiste kljunorozima (Bucerotidae). U planinama Qinling posjetioci dolaze zbog ugroženog ćubastog ibisa (Nipponia nippon). U selu Mangba, populacija od oko 300 papagaja vrste Derbyan donosi značajne prihode, više od 4 miliona juana (oko 498 hiljada eura) godišnje u zajednici od svega 250 stanovnika.
Istovremeno, broj posmatrača ptica u Kini porastao je sa oko 600 u 2000. godini na čak 340.000 u 2023., iako to i dalje čini mali udio u ukupnoj populaciji.
Prvo nacionalno istraživanje ovog fenomena, koje je predvodio Fei Wu sa Instituta za zoologiju u Kunmingu, identifikovalo je 251 lokaciju u 24 provincije.
Na tim mjestima registrovano je 524 vrste ptica, uključujući 152 ugrožene ili zaštićene, što predstavlja oko trećinu ukupne kineske avifaune.
Većina pojilišta nalazi se u ekonomski slabije razvijenim područjima i blizu zaštićenih zona, što ukazuje na njihov potencijal da istovremeno doprinesu i očuvanju prirode i smanjenju siromaštva.
Rizici koji prate rast
Ipak, razvoj ove industrije nije pratio jasan regulatorni okvir. Među glavnim zabrinutostima su dodatno hranjenje ptica i mogućnost širenja bolesti.
„Pozitivni efekti za ljude su jasni, ali koristi za same ptice još nisu u potpunosti razjašnjene“, upozorava Alexander Lees sa Manchester Metropolitan University, u izjavi za Dialogue Earth.
Dodaje da veliki broj hranilišta može povećati rizik od bolesti i predacije, kao i da nije jasno doprinosi li ovaj model dugoročno zaštiti staništa.
Istraživanje Xinran Wang pokazalo je i da neki operateri nemaju dovoljno znanja o pticama, pa čak i pokušavaju potisnuti uobičajene vrste u korist profitabilnijih.
„Najhitniji korak je uspostavljanje jasnog zakonodavstva koje će zaštititi ptice, uz očuvanje mogućnosti zarade za lokalno stanovništvo“, naglašava Wang za Dialogue Earth.
Trenutno se upravljanje ovim lokacijama uglavnom zasniva na iskustvu operatera, dok istraživači rade na razvoju standarda i procjeni ekoloških efekata.
Stručnjaci pozivaju na uvođenje nacionalnih smjernica, sistematskog praćenja i formalne registracije lokacija, kako bi se obezbijedila dugoročna održivost.
Prilik ali i odgovornost
Razvoj „bird-pond“ turizma pokazuje kako lokalna inicijativa može otvoriti nove ekonomske mogućnosti i promijeniti odnos prema prirodi.
Istovremeno, jasno je da brz i neregulisan rast može ugroziti upravo ono na čemu ovaj model počiva – biodiverzitet.
Ipak, istraživači ostaju umjereno optimistični. Vjeruju da će dalji rast interesovanja za posmatranje ptica, uz odgovarajuće mjere, podstaći lokalne zajednice da aktivno štite prirodu i njene resurse.
J.M.
Izvor: Dialogue Earth
Naslovna fotografija: New Scientist
