Vlada Crne Gore je 12. juna 2025. utvrdila Prijedlog Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine (PPCG-2040) i uputila ga Skupštini na usvajanje po hitnom postupku. Iako se radi o dokumentu od strateškog značaja, civilni sektor i stručna javnost upozoravaju na ozbiljne proceduralne propuste: plan je usvojen bez saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine na Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu (SPU), što predstavlja direktno kršenje Zakona o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu („Sl. list CG“, br. 80/05 i 73/10). Takođe, konačna verzija znatno se razlikuje od nacrta koji je bio na javnoj raspravi početkom 2024. godine, ali nova rasprava nije organizovana, što dodatno osporava legitimnost čitavog procesa.
Imajući u vidu da plan tek treba da prođe razmatranje pred skupštinskim Odborom za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje, kao i plenarnu raspravu u parlamentu, čini se da je upravo sada najvažniji trenutak da se sa posebnom pažnjom sagledaju njegova višeslojna i na mjestima kontradiktorna rješenja – prije nego što postanu obavezujuća osnova za buduće prostorno oblikovanje države.
Ugrožena vrijedna prirodna područja
Analiza nacrta Prostornog plana pokazuje da se više izuzetno vrijednih prirodnih područja našlo u koliziji između koncepta zaštite i ambicije za prostornu valorizaciju. Posebno se izdvajaju primjeri u kojima tekstualni i kartografski dijelovi plana nijesu usklađeni, što ostavlja prostor za pravnu i terensku konfuziju.
Prostorni plan, uprkos deklarativnoj posvećenosti održivosti, često favorizuje razvojne projekte bez jasnih mehanizama zaštite najvrednijih resursa.
Buljarica je u tekstu označena kao prostor od izuzetnog značaja za očuvanje prirode, dok je na kartama planirana kao građevinsko područje naselja. Ovo je posebno osjetljivo imajući u vidu da se radi o jednom od posljednjih očuvanih priobalnih močvarnih ekosistema. Iz Ministarstva je poručeno da će se o stepenu urbanizacije odlučivati lokalno, ali ovakva odredba ostavlja prostor za široku interpretaciju i potencijalnu degradaciju prostora.
Velika plaža se tretira dvoznačno – s jedne strane kao prostor ekskluzivnog turističkog razvoja, a s druge kao područje visoke prirodne vrijednosti koje zaslužuje međunarodnu zaštitu. Takva kontradikcija može otvoriti put ka neusklađenim intervencijama na prostoru koji je izuzetno osjetljiv, naročito u zoni pješčanih dina i ulcinjske Solane.
Komarnica, iako prepoznata kao prirodni spomenik, u planu je predviđena za izgradnju hidroelektrane. Projekat je i ranije izazivao polemike zbog uticaja na rijetke riječne ekosisteme i endemske vrste. Osim ekoloških pitanja, postoje i neslaganja u procjenama energetske isplativosti planirane brane.
Durmitor, nacionalni park i UNESCO lokalitet, u planu se pominje kao potencijalna lokacija za vjetroelektrane. Ovo otvara pitanje granica prihvatljivosti energetskih zahvata na prostorima koji uživaju najviši stepen zaštite.
Ćemovsko polje ostaje bez formalne zaštite, iako je prepoznato kao važno stanište pseudostepskog karaktera. Iako se u planu pominje njegovo „uređenje“, to ne predstavlja garanciju očuvanja njegovih prirodnih vrijednosti, posebno s obzirom na već prisutne pritiske u vidu urbanog otpada i infrastrukturnih planova.
Osim pomenutih, i druga područja poput Sinjajevine, Ljubišnje, kanjona Mrtvice, doline Ćehotine i Lima ostaju izvan sistema zaštite, iako se već duže vrijeme prepoznaju kao prioriteti u kontekstu očuvanja prirodne baštine. Ovakav pristup ostavlja utisak da prostorni plan, uprkos deklarativnoj posvećenosti održivosti, često favorizuje razvojne projekte bez jasnih mehanizama zaštite najvrednijih resursa.
Reakcije civilnog sektora i zahtjevi za revizijom
Više nevladinih organizacija pozvalo je Vladu da povuče plan i raspiše novu javnu raspravu, navodeći da je njegov sadržaj značajno izmijenjen u odnosu na prethodnu verziju. U otvorenom pismu premijeru i poslanicima, NVO navode konkretne primjere poput dodavanja projekta stanogradnje na Veljem brdu i prenamjene Buljarice, što su promjene koje zakonski zahtijevaju novu proceduru. Takođe su pozvali Savjet za reviziju da se oglasi, budući da je revidirani plan bitno različit od nacrta na koji je Savjet prethodno dao pozitivno mišljenje.
Odstupanja između tekstualnog i kartografskog dijela plana, nepreciznosti u tumačenju zaštitnih režima, kao i izostanak ponovljene javne rasprave uprkos bitnim izmjenama, ukazuju na potrebu za dodatnom pažnjom i razmatranjem prije konačnog usvajanja.
Energetska budućnost između ambicije i osjetljivosti prostora
Predlog Prostornog plana projektuje ambiciozan energetski scenario, prema kojem bi Crna Gora do 2040. godine trebalo da postigne energetsku nezavisnost. Plan predviđa postepeno gašenje termoenergetike i snažno oslanjanje na obnovljive izvore, uz uvođenje novih tehnologija poput gasnih elektrana. Međutim, način na koji su pojedini projekti pozicionirani otvara pitanje usklađenosti između energetskih ciljeva i prostorne realnosti – posebno u kontekstu osjetljivih područja na kojima se planira njihova realizacija.
Prostorni plan projektuje ambiciozan energetski scenario, prema kojem bi Crna Gora do 2040. godine trebalo da postigne energetsku nezavisnost.
Termoelektrana Pljevlja ostaje ključna karika sistema najmanje do 2035, a moguće i do kraja planskog perioda. Plan njeno zadržavanje objašnjava potrebom za stabilnošću snabdijevanja tokom tranzicije, s obzirom na to da TE Pljevlja trenutno pokriva skoro polovinu domaće potrošnje. Iako je postrojenje modernizovano kako bi zadovoljilo ekološke standarde u kratkom roku, njegova dugoročna perspektiva ostaje u raskoraku s međunarodnim klimatskim obavezama koje ciljaju potpuno napuštanje uglja već do 2030–2035.
U oblasti obnovljivih izvora predviđa se čitav niz novih investicija: dvije velike hidroelektrane – Komarnica i Kruševo, zatim potencijalna revitalizacija projekta HE Morača, pet vjetroparkova i čak 24 solarne elektrane. Hidroenergetski projekti, posebno HE Komarnica, u planu su označeni kao prioritet, iako se već duže vrijeme u stručnoj javnosti vode rasprave o njihovom uticaju na riječne ekosisteme, fragmentaciju staništa i odnos uloženog i dobijenog. U slučaju Komarnice, postoje i znatne razlike u procjenama njene godišnje proizvodnje, što otvara prostor za dalju provjeru opravdanosti projekta.
Prostorni plan zadržavanje TE Pljevlja objašnjava potrebom za stabilnošću snabdijevanja tokom tranzicije, s obzirom na to da trenutno pokriva skoro polovinu domaće potrošnje.
Kod vjetroelektrana, među planiranim lokacijama izdvaja se VE Brajići, smještena iznad Budvanske rivijere. Sama lokacija postavlja pitanje kako uskladiti energetski potencijal sa očuvanjem pejzaža i kulturnog nasljeđa, budući da se nalazi iznad jednog od najprepoznatljivijih djelova crnogorskog primorja. Plan predviđa da realizacija svakog vjetroparka zavisi od procjene uticaja na životnu sredinu i lokalne zajednice, ali nije precizirano na osnovu kojih kriterijuma će se odlučivati u slučajevima kada se ti interesi međusobno sudare.
Kada je riječ o solarnim elektranama, plan projektuje nagli rast kapaciteta kroz razvoj 24 nove lokacije širom zemlje, uz oslanjanje na privatne investicije i javno-privatna partnerstva. Iako konkretne lokacije nijesu detaljno navedene, jasno je da se najviše računa na jug i centralni dio države, gdje su klimatski uslovi najpovoljniji. Uvođenje velikih solarnih parkova nosi manje ekoloških dilema u poređenju sa hidro i vjetro projektima, ali uspjeh njihove realizacije zavisiće i od brzine prilagođavanja zakonskog okvira, posebno u dijelu priključenja na mrežu.
Novi element u planu čine i gasne elektrane – tri objekta ukupne snage do 300 MW, planirana u Baru, Podgorici i Pljevljima. One se u planu pozicioniraju kao prelazna rješenja koja bi pomogla balansiranju sistema i zamjeni uglja. Međutim, njihova realizacija je uslovljena razvojem gasne infrastrukture, koja u ovom trenutku u Crnoj Gori nije razvijena do potrebnog nivoa. Osim toga, iako manje zagađujuće od uglja, gasne elektrane i dalje emituju CO₂, što otvara pitanje dugoročne kompatibilnosti sa ciljevima klimatske neutralnosti.
U oblasti obnovljivih izvora predviđa se čitav niz novih investicija: dvije velike hidroelektrane – Komarnica i Kruševo, zatim potencijalna revitalizacija projekta HE Morača, pet vjetroparkova i čak 24 solarne elektrane.
Sveukupno, energetski dio Prostornog plana pruža uvid u pravce budućeg razvoja sektora, ali u brojnim slučajevima ostaje otvoreno pitanje kako će se balansirati između prostorne osjetljivosti i investicione dinamike. Realizacija većine projekata zavisiće ne samo od ekonomskih i tehničkih faktora, već i od kvaliteta procjena uticaja, spremnosti institucija da ih sprovedu i javne percepcije tih zahvata.
Prostor za dijalog i korekciju
Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine predstavlja ambiciozan pokušaj da se objedine razvojni, energetski i infrastrukturni pravci zemlje u jedinstveni strateški okvir. Ipak, u načinu na koji su određena rješenja koncipirana – posebno u pogledu odnosa prema prostoru, prirodnim resursima i procedurama izrade – otvara se niz pitanja. Odstupanja između tekstualnog i kartografskog dijela plana, nepreciznosti u tumačenju zaštitnih režima, kao i izostanak ponovljene javne rasprave uprkos bitnim izmjenama, ukazuju na potrebu za dodatnom pažnjom i razmatranjem prije konačnog usvajanja.
Od načina na koji će se institucije odnositi prema ovim pitanjima zavisiće ne samo kvalitet budućeg prostora, već i slika o tome koliko smo kao društvo spremni da dugoročne interese stavimo ispred kratkoročnih pritisaka.
U ovom trenutku, možda i najveći izazov nije samo u sadržaju samog plana, već u povjerenju javnosti u proces njegovog nastanka. Ključno je da prostorno planiranje ostane utemeljeno na zakonitosti, stručnosti i transparentnosti – jer upravo ti principi garantuju da razvoj neće ići nauštrb prirodne osnove na kojoj taj isti razvoj treba da počiva.
U tom smislu, predlog plana ne bi trebalo posmatrati kao zatvoreni dokument, već kao osnovu za dalje unapređenje kroz dijalog, stručnu provjeru i usklađivanje s principima održivosti. Od načina na koji će se institucije odnositi prema ovim pitanjima zavisiće ne samo kvalitet budućeg prostora, već i slika o tome koliko smo kao društvo spremni da dugoročne interese stavimo ispred kratkoročnih pritisaka.
Jer prostor koji danas iscrtamo – biće okvir u kojem će se odvijati život narednih generacija.
Jasmin Murić
